Rodna ideologija se počela razvijati krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina 20. st., a u svom učenju polazi od razlikovanja i dijeljenje spola i roda – rod je društveno određen te ne mora biti istovjetan s biološkim spolom osobe. Od svoje pojavnosti do danas rodna ideologija je uspjela u liberalnim društvenim i političkim krugovima ”potpuno izmijeniti” značenje biološkog spola proglašavajući ga gotovo irelevantnim u odnosu na rod.
Tome svjedoči i činjenica da se operacije ”promjene spola” uvode u državne zakone, nameću kroz obrazovni sustav, pa čak i kroz edukativne programe i crtane te igrane filmove za djecu i odrasle. Uvode se i nameću kao nešto normalno, a za one koji se nazivaju ”transrodnima”, poželjno. Katolička Crkva neprestano upozorava na opasnosti rodne ideologija i operacije ”promjene spola”.
Rodna ideologija negira čovjeka kao muškarca ili ženu
Rodna ideologija se protivi kršćanskoj antropologiji koja polazi od toga da je Bog stvorio čovjeka kao muško i žensko. Muškarac i žena se razlikuju ne samo po svojim fizičkim spolnim obilježjima već i po svojoj muškoj ili ženskoj osobnosti. To su dvije potpuno različite osobe i to nije moguće izmijeniti operacijom. Operacije koje se vrše nad muškarcima i ženama koji žele ”promijeniti spol” mijenjaju, odnosno kasape čovjekove spolne organe, no ne mijenjaju činjenicu da muškarac ostaje muškarac, a žena žena.
Ne ”pomažu tome” ni hormonalne terapije kojima se podvrgavaju osobe u procesu tzv. tranzicije. To su posvjedočile mnoge osobe koje su se podvrgle takvim operacijama te suočile s teškim posljedicama odraženima na njihovo fizičko i mentalno zdravlje.
>18-godišnjak umro od komplikacija tijekom tzv. operacije promjene spola
>S naprednog Zapada prodire rodna ideologija: Potkopavaju tradicionalne vrijednosti i stvaraju cjeloživotne pacijente
Antropološka revolucija
2014. godine Hrvatska biskupska konferencija izdala je dokument ”Muško i žensko, stvori ih!” u kojemu obrazlažu stav Katoličke Crkve o rodnoj ideologiji. U njemu govore o aktualnoj antropološoj revoluciji, koja svoj najradikalniji izraz i oblik ima u tzv. rodnoj ideologiji i u kojoj se, kako navode, ostvaruje upravo ono što je predviđao E. Fromm kada je govorio da ćemo, nakon polaganoga umiranja Boga u prošlom stoljeću, u našem stoljeću svjedočiti smrti čovjeka.
Oni u dokumentu pišu da rodna ideologija smjera na same čovjekove korijene. Bez čvrstoga uporišta u biologiji, tradiciji i kulturi, ona polazi od pretpostavke da je čovjek po sebi bezrodno biće. Njegov spol jest nešto što je biološki zadano, ali njegov rod s time nema nikakve veze. Polazeći od tvrdnje Simone de Beauvoir, jedne od idejnih začetnica rodne ideologije, da ”se ženom ne rađa, ženom se postaje”, rodna ideologija kaže da mi zapravo nismo žene i muškarci na temelju prirodnih činjenica koje nas određuju.
”Radikalno odvajanje spola i roda tvori teorijsko uporište rodne ideologije. Muški i ženski rod (gender), u tumačenju te ideologije, razvija se unutar određenoga društvenoga konteksta. Kao takav podliježe različitim socijalnim i drugim utjecajima. Prema tome, prema rodnoj ideologiji, dva roda, muški i ženski, nisu čovjeku prirodno urođeni, već su mu na neki način nametnuti”, ističu biskupi.
Suvremena diktatura relativizma
Ako je rod društveno konstruiran, on je podložan promjenama. Čovjek će moći birati i formirati svoj rod prema vlastitim željama i prohtjevima. Moći će biti što god želi i dok god to želi. Rod je ovdje kao jedna fluidna kategorija, kao kontinuum u kojemu nema ni stalnosti ni stabilnosti.
Rod je, kažu biskupi, sveden gotovo na razinu profesije koja se mijenja prema želji ili potrebi. Takvo shvaćanje roda otkriva se kao jedna od perjanica suvremene diktature relativizma, ističu biskupi. Cilj joj je da čovjek promijeni svijest o sebi kao dvorodnom biću. Papa Franjo je u enciklici Amoris Laetitia rekao da ”Rodna ideologija niječe naravnu razliku i uzajamnost između muškarca i žene. Ta ideologija zamišlja društvo bez razlika između spolova, čime dokida sam antropološki temelj obitelji.”
Čovjek je stvoren kao muškarac i žena
Kakva je čovjekova narav i spolnost otkriva se u činjenici da je Bog stvorio čovjeka kao muško i žensko. Kao takvi oni su različiti. Vrhunac Božjeg stvaranja je u čovjeku, kojega je Bog stvorio na svoju sliku, na sliku Trojstva. Unutar Presvetog Trojstva postoje odnosi među Božanskim osobama, pa je tako onda i čovjek biće odnosa. Bog ga ujedno i stvara u različitosti spolova, kao muško i žensko: ”Muško i žensko stvori ih” (Post 1, 27). Nakon što ga je stvorio, biskupi ističu da Bog iznova potvrđuje da čovjek, stvoren kao muškarac i žena, odgovara njegovu naumu: ”I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro” (Post 1, 31). Dakle dobro je ono kako je Bog stvorio čovjeka, bilo muškarca bilo ženu.
Biskupi su u dokumentu ”Muško i žensko, stvori ih!” istakli da u muškarcu i ženi prepoznajemo njihovu različitost, ali i uzajamnu usmjerenost, komplementarnost koja je neodvojiva od njihove naravi. Spol i rod usko su i neodvojivo povezani, iznutra međuovisni, moglo bi se reći, dva su lica jedne te iste ”ljudske” stvarnosti. Muško i žensko, kako ih je Bog zamislio i stvorio, dva su jednakovrijedna, zbog toga i jednakopravna roda.
>Detalji Muskove biografije: Odluka njegovog sina da promijeni spol potaknula ga je na borbu protiv woke ideologije
Biti žena ili biti muškarac nije atribut
Biti žena ili biti muškarac način je postojanja, a ne tek puki ”atribut” ljudskoga bića, kažu biskupi. Čovjek je biće koje komunicira, daje i prima, u čemu njegova spolnost ima vrlo veliko značenje. Tako će različitost muškarca i žene svoj osobit smisao dobiti u njihovu uzajamnom sjedinjenju.
Na tu usku povezanost i jedinstvo koje su pozvani ostvarivati upućuje i sam Isus: ”Dvoje njih bit će jedno tijelo” (Mt 19, 5). Različitost muškarca i žene nije zaprjeka, već poseban put ostvarenja bračnoga i obiteljskoga zajedništva.
Papinsko vijeće ”Iustitia et pax” kaže da ”svatko, muško i žensko, treba prepoznati i prihvati svoj spolni identitet i svoju urođenu spolnu narav jer poput svih naravnih osobina, čovjeku je spolnost najprije dana u klici i ona stoga mora rasti i razvijati se usporedno s ostalim čovjekovim tjelesnim i duševnim pretpostavkama, bez obzira na utjecaj društva i okoline koji, dakako, nije zanemariv.”
Planet Zemlja važniji od čovjeka!?
Rodna ideologija relativizira ljudsku spolnost, pa time onda brak i obitelj. Relativizira muškarca i ženu, njihovu narav. U tom kontekstu Papa Benedikt XVI. je rekao: ”Očigledno je duboka zabluda ove teorije i antropološke revolucije koja u njoj nalazi svoj temelj. Čovjek niječe da ima narav koju predodređuje njegova tjelesnost, koja obilježava ljudsko biće. On sam niječe vlastitu narav i odlučuje da mu ona nije predodređena datost nego nešto što on sam sebi stvara. Muškarac i žena kao datost stvaranja, kao narav ljudske osobe, više ne postoje. Čovjek poriče vlastitu prirodu. On je sada samo duh i volja. Manipulacija prirodom koju, kada se odnosi na okoliš, danas osuđujemo, postaje ovdje, kad je u pitanju on sam, čovjekov temeljni izbor.”
Crkva uočava kako se danas sve više govori o ekologiji i zabrinutosti za planet, ljudi se zgražaju nad čovjekovim neodgovornim odnosom prema prirodi, dok se istovremeno ne zgražaju nad manipuliranjem i eksperimentiranjem s vlastitom prirodom.
”Kad je u pitanju sam čovjek, kao da nestaju zgražanje i osuda, a manipuliranje i eksperimentiranje njegovom vlastitom prirodom postaju pohvalni i poželjni. Kako to razumjeti? Kako objasniti toliku zabrinutost za budućnost prirode, a poigravati se budućnošću čovjeka, koji je kruna svega što je Bog stvorio? Tko tako zasljepljuje čovjeka i poigrava se njime?!”, ističu biskupi u dokumentu ”Muško i žensko, stvori ih!”.
>Papa Franjo: Rodna ideologija je jedna od najopasnijih ideoloških kolonizacija
Čovjek se igra Stvoritelja
Preko rodne ideologije otkriva se čovjekov egoizam kojim želi negirati originalnu spolnu različitost muškarca i žene. Benedikt XVI. je rekao kako prema rodnoj ideologiji ne vrijedi više što Biblija kaže: ”Muško i žensko stvori ih” (Post 1, 27), nego vrijedi drugi zakon prema kojem je čovjek onaj koji stvara ženu i muškarca ili nekakav treći spolni identitet.
Iako je čovjek u središtu stvaranja, odnosno kruna Božanskog stvaranja i od Boga mu je povjerena cijela priroda na upravljanje, on zloupotrebljava svoju slobodu te šteti, kako to toj istoj prirodi, tako i vlastitoj naravi, slici Božjoj na koju je stvoren. U tom smislu Ivan Pavao II kaže: ”Sve nas to upućuje kako je čovjek zanemario moralno-antropološki okvir odgovornosti u odnosu prema sebi i stvorenoj stvarnosti.”
Iako je Bog stvaranje čovjeka zaključio s ”vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro”, čovjek iz nekog razloga zaključuje da to što je Bog stvorio nije dobro, te on odlučuje biti ”bog svojega života”. On odlučuje da nije dobro to što je muškarac odnosno žena, da je Bog pogriješio kad je stvarao, te onda odlučuje pokušati uz pomoć rodne ideologije ”biti netko drugi”.
Čovjek je pozvan na odgovornost prema sebi i svojoj naravi
Ivan Pavao II u enciklici Christifideles laici kaže da je čovjek, stvoren na sliku Božju, kao takav pozvan da odgovorno upravlja svojom ljudskom naravi, isto kao što je pozvan da odgovorno upravlja svojim okolišem. I kao što priroda ne smije biti podvrgnuta tehničkom, isto tako ljudska narav ne smije biti podvrgnuta društvenom, jer priroda i ljudska narav posjeduju svoje urođene naravne zakone.
Prof. Volarević je u svom znanstvenom istraživanju ”Utjecaj rodne ideologije na ekologiju” zaključio da prema kršćansko-teološkoj antropologiji čovjekova spolna narav ne može biti nekakva fluidna kategorija ili nekakav ”performance” s kojom se može proizvoljno manipulirati i koju se može sebi podvrgnuti i čime netko može gospodariti kako naučava rodna ideologija.
Čovjek, remek-djelo stvaranja
Papa Franjo je rekao da je čovjek ”remek-djelo stvaranja”, a upravo to, kako kažu biskupi, otkriva veličinu čovjekova dostojanstva. To da je čovjek stvoren i da postoji kao muško i žensko je istina njegove naravi i on toga treba biti svjestan. U protivnom, neće moći otkrivati bogatstvo vlastite spolnosti, nego će stalno biti izložen opasnosti da mu netko drugi kaže ”tko je on”, ističu biskupi. Rodna ideologija tako s jedne strane apsolutizira ljudsku slobodu, a s druge strane lišava čovjeka temeljnoga oslonca na kojemu počivaju njegov identitet i dostojanstvo.
”Nemojmo se bojati biti ljudima kakvima nas je Bog zamislio i stvorio. Nemojmo preotimati Bogu njegovo mjesto i ulogu. Ne stavljajmo se na Božje mjesto. Prihvatimo biti njegova stvorenja, njegova djeca. To je jedini put do istinske slobode, sreće i ljudske punine”, ističe HBK u dokumentu Muško i žensko stvori ih.
>Bartulica za Narod.hr: Rodna ideologija postala je službena dogma EU-a, nameće se kroz javne institucije, prije svega škole
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Tekst se nastavlja ispod oglasa
