Dr. sc. Puškar, organizator molitve muškaraca: Ne napadamo žene, molimo da budemo bolji očevi i muževi

krunicu
Narod.hr

U podcastu „55 minuta kod Željke Markić“ gostovao je dr. sc. Krunoslav Puškar, profesor njemačkog i engleskog jezika. Lingvist. Krunoslav je doktor znanosti, studirao je lingvistiku i doktorirao na onomastici. Voditelj je projekta „Muževni budite“. Izazvao je veliku pozornost medija nakon što su muškarci počeli moliti krunicu. Prvu subotu u mjesecu javno, na Trgu Josipa bana Jelačića. A onda i trgovima drugih hrvatskih gradova. Krunoslav je oženjen. Nekoliko tjedana prije intervjua rodilo mu se prvo dijete. Kćer kojoj je kao lingvist koji se bavi podrijetlom imena, zajedno sa suprugom, dao zanimljivo ime.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

O prvim javnim molitvama s „40 dana za život“

Radio sam do prije 4 godine u školi. Predavao sam engleski i njemački jezik. A bilo je i šanse da ostanem raditi na fakultetu. Ali to se nikako nije ostvarilo. I nekako sam vidio da me Bog poziva na određene stvari. Obratio sam se kao student. I sve više sam se trudio otkrivati Božju volju. I kako sam molio, Bog mi je s vremenom otkrivao da je jedan od najvećih problema u današnjem svijetu upravo pobačaj.

Prijatelj mi je predložio da pokrenemo inicijativu „40 dana za život“ u Križevcima. Već prvi dan kad smo molili pred bolnicom počele su nam prilaziti nepoznate žene. Govorile su nam da nose veliku ranu pobačaja. I da ne bi prekinule život svog nerođenog djeteta da su tada imale podršku oca djeteta.

Kako je nastao projekt „Muževni budite“

Kako su kampanje prolazile, došlo mi je na srce da je potrebno pokrenuti neki program baš za muškarce. Koji će ih potaknuti da budu odgovorniji. Da budu očevi i prigrle novi život, svoje dijete. Na što ih Bog i poziva. Dakle, oni su već očevi nerođenog djeteta. Potrebno ih je potaknuti da prije svega budu zaštitnici svoje obitelji. Po uzoru na sv. Josipa koji je bio zaštitnik i Marije. I malenog Isusa. Osluškujući, u molitvi sam dobio poticaj da pokrenem projekt „Muževni budite“. To se pokazalo uspješno. Mnogo je ljudi prepoznalo važnost tog projekta. Takvog angažmana.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kako se Krunoslav našao na koljenima na Trgu bana Jelačića

Meni je uvijek bilo upečatljivo kada bih unazad par godina viđao muškarce u Poljskoj kako kleče i javno mole krunicu. To mi je bilo nešto nevjerojatno. Jer, kad sam se ja obratio i krenuo gotovo svaki dan na sv. misu, prije mise bi krunicu molilo desetak bakica i ja. Dakle, muškaraca baš i nije bilo. Bilo mi je čudesno i veličanstveno vidjeti toliko mnoštvo muškaraca kako moli krunicu. Kako se ne srame toga što su katolici.

Na neki način evangeliziraju druge. I pokazuju im kako treba svjedočiti svoju vjeru. To mi je bio poticaj. Želio sam da pokažemo svim tim muškarcima koji se boje pobožnosti i misle da je pobožnost rezervirana za žene da uzmu krunicu u ruke, da mole i na neki način izgrade sebe. Živimo u krizi muževnosti. Koja je zapravo kriza očinstva. A to je opet posljedica krize vjere. Dakle ljudi su se udaljili od vjere. Nestala je tradicija molitve krunice, prvenstveno osobne pa obiteljske, a tako i javne.

Zašto ne molite „u svoja četiri zida“?

Mene i ostale u projektu neki pitaju zašto ne bismo molili u svoja četiri zida. Dakle, kažu, u evanđelju piše da se povučeš u svoju sobu ako želiš moliti i da će ti Bog uzvratiti u skrovitosti. A ne da moliš kao licemjer u javnosti. U redu, to je super i istina je da sv. Pismo tako kaže. Ali to ne znači da ne treba moliti i u javnosti. Ovo što nam Isus govori u evanđelju odnosi se na važnost osobne molitve.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Dakle, osobna molitva je temelj svega. Da bih evangelizirao javnom molitvom krunice, ja sam morao provoditi sate i sate u molitvi. U svoja četiri zida. Dakle, moliti i osluškivati da bih dobio potvrdu da Bog to uistinu želi od mene.

Tako da, kad se evanđelje vadi iz konteksta, to je zapravo dijabolično. Jer, isto to radio je Sotona Isusu. Kad ga je iskušavao u pustinji. Međutim, u drugim dijelovima sv. Pisma piše da Gospodin želi da “muškarci mole na svakome mjestu podižući čiste ruke bez srdžbe i raspre.” (1. Timoteju 2,8). To znači da želi i javnu molitvu. Svaku molitvu. Jer mu je važno da se širi Njegova Riječ.

Naravno, tu je važan stav srca. Dakle, mi tu ne molimo da pokažemo da smo katolici. I da nas ima. Ne, mi želimo pokazati da je u današnje vrijeme vrlo važno i vrlo moguće javno svjedočiti svoju vjeru. Da je važno da je muškarac duhovni vođa u obitelji. Dakle, onaj koji će poticati obitelj na molitvu i voditi je putem Krista. Iliti u Crkvu. Da na takav način možemo ponovno živjeti one tradicionalne vrijednosti koje smo prije živjeli.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kada govore da je to nešto „novo uvezeno izvana“, izgleda da imamo problem u hrvatskom narodu kratkoročnog pamćenja. Jer, ako se ne varam, na mjestu gdje je izgrađena Crkva sv. Mati Slobode bila je livada na kojoj se tijekom Domovinskog rata molilo za prestanak rata i za naše branitelje. Dakle, molila se javna molitva krunice.

Osobni doživljaj izaći na javno mjesto i moliti krunicu

Iskreno, nisam imao neki veliki problem s tim s obzirom na to da sudjelujem u javnoj molitvi ispred bolnica i domova zdravlja u inicijativi „40 dana za život“. Naravno da ljudi opet govore da možemo moliti u crkvi. Možemo. I molimo. Ali, u crkvi se ne događaju pobačaji. Mi molimo da budemo svjetlo i znak svim tim trudnicama koje dolaze i misle da nemaju niti jedan drugi izbor.

Dakle, mi smo zadnji znak nade i ljubavi za te trudnice. U društvu se govori da je pobačaj samo jedan zahvat. I da bol prođe. Ali, ne govori se kakvu veliku emocionalnu bol izaziva pobačaj. Nama je već prvi dan prišla starija gospođa i rekla: „Ja sam prije 30 godina napravila pobačaj. I ja si dan danas to ne mogu oprostiti. Pobacila sam svoje treće dijete. Jer sam mislila da ga neću moći prehraniti. A danas svaki put kad mi ostane hrane na stolu ja se sjetim svog pobačenog djeteta. Za kojeg sam mislila da ga neću moći prehraniti.“

I to je samo jedna od mnoštva priča. I onda se pitamo zašto ne bismo izašli u javnost. Jer ti ljudi, te žene koji nam se obrate možda ne idu u crkvu. I ondje se ne bismo s njima mogli susresti. I zato je potrebno svjedočiti. Biti svjetionik drugima. I taj neki kolut za spašavanje. Da znaju da smo tu za njih.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Što znači da muškarac treba biti duhovni autoritet u obitelji?

Jedna od nakana je da budemo duhovni autoriteti. Naravno, mediji su izbacili ovo „duhovni“. I naglasili da mi želimo biti „autoriteti“, znači despoti, tiranin u obitelji. To naravno nije tako. Duhovni autoritet znači biti glava obitelji. Koja svima drugima služi. Jer, Krist je došao kao glava da svima nama služi. Isus je svojim učenicima prao noge. Tako i suprug, kao i otac, mora služiti svojoj obitelji i zapravo voditi svoju obitelj bliže prema Nebu.

Statistike su pokazale da ako muškarac potiče molitvu, ako ju predvodi, potiče na odlazak na sv. misu i ispovijed, u 93 % slučajeva i ostatak obitelji će krenuti tim putem. Putem vjere. Ali ako je žena jedina koja potiče na molitvu u obitelji, onda u oko 17 % slučajeva i ostatak obitelji krene putem vjere. Vidimo koliko je veliko pomazanje na muškarcu.

To znači da je prirodno da muškarac predvodi. Postoje prirodne postavke u svima nama. Tako žene obično traže zaštitu od muškaraca. On ima taj duhovni autoritet. Zato je Isus bio taj glavni svećenik. I apostoli su ga slijedili. Dijete slijedi primjer svojih roditelja iz kojeg vidi koliko je njima molitva važna.

Nakane za koje molimo i zašto su odabrane

Odlučili smo u nakane staviti neke najkritičnije stvari današnjeg svijeta za koje trebamo moliti. Htjeli smo odrediti sedam nakana. I nekako su se isprofilirale sljedeće nakane:
Prva nakana, koju mediji nažalost ne spominju uopće, je za mir i obraćenje hrvatskog naroda. Zatim molimo za prestanak pobačaja.

Za prestanak spolnih odnosa prije braka. Molimo za čednost u odijevanju – i žena i muškaraca. Zatim za naše crkvene pastire. Da budu autentični i beskompromisni. Za duše u čistilištu. I naše osobne nakane. Imamo još neke podnakane, ali mislim da smo uspjeli na papir staviti najvažnije, goruće nakane današnjeg vremena.

Krunica kao napad na žene – a žene uopće ne spominjemo u svojim nakanama…

Najčešće nam oni koji nas napadaju kažu da smo mi protiv žena. Da napadamo žene. A mi u svojim nakanama uopće ne spominjemo žene. Mi zapravo molimo da mi kao muškarci budemo bolji očevi i muževi te da živimo te stvari za koje molimo. Nas neki mediji nazivaju „ženomrscima“. A mi se zapravo molimo za zagovor najsvetijoj, najljepšoj i najboljoj ženi na svijetu koja je ikada postojala – Blaženoj Djevici Mariji.

>Molitelj krunice: ‘Ne želim dopustiti da mi netko u mojoj Hrvatskoj brani kleknuti na javnom mjestu’

O važnosti predbračne čistoće

Mislim da je predbračna čistoća jako važna. Osobno sam iskusio negativne posljedice nečistoće prije braka. Odnosno, u vezama. Ja sam se obratio 2010. godine, kao student. Tada sam na poziv cimera krenuo na vjeronauke don Damira Stojića. On je govorio o „Teologiji tijela“ koju je razvio sv. Ivan Pavao II. Prije toga sam živio u nečistoći.

Bio sam zarobljen duhom bluda. Duboko sam zagrizao u pornografiju i masturbaciju, prolazne veze i to me uopće nije ispunjavalo. Pred kraj fakulteta bio sam na moralnom dnu. I što sam više bio u takvim vezama koje su bile spolne, seksualne, to sam bio depresivniji.

I kada sam krenuo na vjeronauke, kada je don Damir pojasnio zašto je brak ispunjenje spolnog odnosa, meni su stvari sjele na svoje mjesto. Od tog trenutka odlučio sam da želim živjeti predbračnu čistoću. Da izbacujem pornografiju i blud. I tada se s vremenom moj pogled čistio. Moje tijelo se čistilo. I krenuo sam moliti za svoju buduću suprugu.

„Kroz bračnu i predbračnu čistoću mi jedno na drugo gledamo kao na dar Božji.“

Htio sam da moja sljedeća djevojka bude moja supruga. Molio sam 5 godina. Srijede sam posvetio pobožnosti sv. Josipu. Kroz sve to Bog je čistio moj pogled i moje srce. Djevojka i ja smo se tijekom hodanja suzdržavali od poljubaca, pa čak i od držanja za ruke. Jer, po fizionomiji muškarca njega i samo jedan dodir može uzbuditi. Ne zato što muškarac nešto krivo misli. To je jednostavno biologija.

> P. Nagy Večernjem listu: ‘Vaše izjave podsjećaju na davno minula komunistička vremena’
> Organizator muške molitve krunice za Narod.hr: ‘Najljepši su prizori očeva i sinova kako mole zajedno’
>  Muškarci javno molili krunicu: ‘Lijepo je što nas je svaki put sve više. Prosvjednici? I za njih smo molili’

Kod žena ta reakcija dolazi sporije nego kod muškaraca. Supruga i ja smo tako hodali. I primili smo brojne blagoslove kad smo ušli u brak. Bog nam je doista pokazao da nas je pratio i čuvao. Kroz bračnu i predbračnu čistoću mi jedno na drugo gledamo kao na dar Božji.

Kako se molitva krunice širi i na druge gradove

Kada netko želi pokrenuti molitvu krunice u svojem gradu najčešće nam se javi e-mailom. Ja im objasnim i savjetujem kako to organizirati. To ne znači da ja onda koordiniram javnim molitvama u Hrvatskoj. Na ovaj način potičemo jedni druge. I gradimo zajedništvo. Na Trgu budu prisutne i žene od kojih su neke supruge muškaraca koji mole, budu potpora svojem mužu. Žene su dobrodošle ali nisu obvezne dolaziti sa svojim muškarcima.

Javnu krunicu molimo svake prve subote u mjesecu. Mislim da je to neki minimum kada se možemo okupiti. I drugi gradovi u svijetu se u to vrijeme okupljaju. I to je zbilja nešto nevjerojatno da u istom danu po cijelom svijetu zagovaramo za našu Crkvu.

„Kada me pitaju kako znamo hoće li se tako velik broj nakana ostvariti, ja im kažem da samo pogledaju naslove u medijima.“

Zanimljivo je da u današnje vrijeme kada razne ideologije izlaze iz četiri zida, nas katolike se gura u četiri zida. Kada me pitaju kako znamo hoće li se tako velik broj nakana ostvariti, ja im kažem da samo pogledaju naslove u medijima. Toliko su se ljudi raspisali, čim mi kleknemo i počnemo moliti čini se da cijeli Zagreb i okolica drhti. Tako da je meni to najveća potvrda koliko je krunica jaka i moćna. Zbilja je nevjerojatno da nas nazivaju radikalnima samo zato što molimo krunicu koju su molile naše a i njihove bake.

Osobno svjedočanstvo o snažnom djelovanju krunice

Ja sam se osvjedočio u snagu molitve krunice upravo kada sam se obratio i izlazio iz svoje ovisnosti o bludu. Rekao sam Gospi da nikada nisam molio krunicu i da joj želim moliti mjesec dana i utjecati joj se da me oslobodi od te ovisnosti, pa ako to uspije da ću nastaviti moliti. I uistinu, nakon 30 dana, nakon tog zadnjeg dana ja sam prestao s bilo kakvim bludom i pornografijom i odlučio se za život u bračnoj, odnosno predbračnoj čistoći.

To mi je pokazalo koliko je krunica važna i moćna. Jako lijep citat koji jako puno govori o krunici rekao je biskup Hugh Doyle: „Nitko ne može živjeti konstantno u grijehu a istodobno moliti krunicu. Ili će odustati od grijeha ili će odustati od krunice.“ Krunica je jedna beskompromisna molitva, uz nju će dakle spasti grijeh s tebe.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.