(VIDEO) Prof. Mark Regnerus: ‘Djeca koju podižu osobe u homoseksualnim vezama pokazuju niz lošijih ishoda’

Foto: Snimka zaslona

Što je najbolje za djecu? To je pitanje koje ima značajnu implikaciju za razvoj društva i budućnost naroda. I odgovor na to pitanje se nije promijenio. Djeca svijeta ne žele ‘tekuću’ ljubav. Žele trajnu, stabilnu prisutnost majke i oca čija ljubav ih je začela. Prema tome brak roditelja, biološka srodnost roditelja i djece i stabilnost, svaki od ovih faktora bitan je za djecu, i onda kada odrastu. I to su dobra koja bismo trebali prepoznavati čak i onda kada ih ne možemo shvatiti”, poručio je u Zagrebu američki sociolog Mark Regnerus krajem svibnja predstavljajući rezultate svojih istraživanja. Prof. Regnerus ističe da djeca koju podižu osobe u homoseksualnim vezama pokazuju niz lošijih ishoda nego ona odgojena obiteljima s muškim i ženskim roditeljem.

Profesor sociologije na američkom Sveučilištu Texas u Austinu, na poziv udruge “U ime obitelji” održao je u Hrvatskoj 23. svibnja 2018. na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu predavanje na temu: “Što znanstvena istraživanja otkrivaju o djeci koju podižu homoseksualni parovi?”

“Ne tako davno, obiteljski sociolozi otvoreno su i samouvjereno primijetili da usporedba stabilnosti društvene koristi od dva roditelja suprotnog spola koji su u braku u usporedbi sa samohranim roditeljima, parovima koji žive skupa, bivšim supružnicima koji imaju dvojno skrbništvo i posvojiteljima dva različita sociologa, jedan s Princetona, a drugi s Wisconsina 1994. godine su primijetili, a rekao sam to i u izvornom članku, da će konstruirati sustav kojim će osigurati osnovne potrebe djece. Rekli su, i to citiram: da bi vjerojatno smislili nešto slično idealu s dva roditelja. Zašto? Rekli su da je to zbog toga što ima sve. Pristup vremenu i sredstvima dviju odraslih osoba sustav provjera i ravnoteža za kvalitetno roditeljstvo. I, što je još važnije, dvije biološke veze s djetetom, povećavajući vjerojatnost da se roditelji identificiraju s djetetom, voljni da se žrtvuju za njega i eliminirati vjerojatnost da bi itko zlostavljao to dijete”, obrazložio je prof. Regnerus u samom uvodu svog predavanja.

>Dr. Regnerus: ‘Brak između heteroseksualnih partnera jako je važan za djecu, uočili smo 25 negativnih ishoda od 40 u istospolnim zajednicama’

> Američki sociolog Regnerus: ‘Postoji umjetan konsenzus da nema razlike između odrastanja u heteroseksulanoj i homoseksualnoj zajednici’

“Kako je istaknuo, to je bilo prije 24 godine, a taj period pripada prošlosti.”

“Do sada bi trebalo biti očito da se obitelj, a posebice brak nalaze pod velikim utjecajem politike, znanosti i popularnosti. Postoji sukob među znanstvenicima o onome što sigurno znamo o današnjim obiteljima, što su uzroci njihovog napretka. Što se zapravo i nije puno promijenilo. I onome tko i kakav sadržaj se može iznijeti u javnost”, naglasio je dalje predavač.

Novinari su se, čini se, požurili proglasiti znanost o istospolnim kućanstvima s djecom riješenom. Time su željeli pokazati da su ‘stručnjaci’ došli do zaključka da nema ničeg jedinstvenog u postignućima i odgoju djece. Svojoj djeci su stalno govorili da izgledaju, da se ponašaju i osjećaju kao i sva ostala, uključujući i onu djecu koja su odgajana u stabilnim kućanstvima s majkom i ocem. Djeca koja su nastala spolnim sjedinjenjem biološkog oca i majke koje je nemoguće kopirati. Slažem se da postoji određeni konsenzus koji tvrdi da nema razlike, ali taj konsenzus nije važan. To je politički konsenzus koji nije temeljen na podatcima, nego na znanstvenicima koji imaju isti određeni cilj”, izdvojio je prof. Mark Regnerus dodavši da taj konsenzus ne bi trebao ni postojati.

“Neki smatraju da je rasprava o znanosti o istospolnom roditeljstvu nešto kao skup o klimatskim promjenama kojima znanost govori pretežno o klimatskim promjenama, ali samo par izuzetnih znanstvenika nastavlja se boriti protiv očitog konsenzusa”, kazao je u nastavku svog predavanja.

> Profesor Regnerus u Zagrebu: Što znanstvena istraživanja otkrivaju o djeci koju podižu homoseksualni parovi?

Osvrt na kritike upućene njegovu istraživanju

Osvrnuo se i na kritike da je njegovo istraživanje diskreditirano, pri čemu je odbacio takve teze.

“Nisam diskreditiran, upravo sam dobio mjesto trajnog zvanja profesora. Dakle, što sam učinio u ovom radu? Godine 2011. proučavao sam prikupljanje podataka NFSS-a, proveo anketu na nasumičnom uzorku, što je ključno, i to na 15 000 mladih od čega je njih 248 izjavilo da su majka ili otac bili u istospolnoj vezi za vrijeme njihovog odrastanja. U srpnju 2012. pregled ovog skupa podataka je objavljen u časopisu “Istraživanje u društvenim znanostima”. Proučavalo se kakve su rezultate uspješnosti imala ta djeca u 40 područja. Kada se uspoređuju s djecom koja su odrastala u raznim tipovima kućanstava, otkrio sam da na većini rezultata, i to odrasla djeca čija je majka bila u istospolnoj vezi, imaju puno slabiji uspjeh, u prosjeku, u odnosu na stabilni brak oca i majke. Mogli bismo to pridodati nasumičnoj slučajnosti, naravno, ali 25 od 40 rezultata, svi u suboptimalnim smjerovima, to nije slučajnost. Djeca su imala manju vjerojatnost uspjeha i sposobnosti zaposlenja u odrasloj dobi”, obrazložio je svoje istraživanje profesor Regnerus.
Djeca su također imala “Veću vjerojatnost postojanja negativnih osjećaja vezano za obiteljsko podrijetlo, veću vjerojatnost posjećivanja psihoterapeuta, više su uhićivani, drogirali se, bili depresivni i tako dalje”, nabrojio je te dodao kako su u trenutku objave ovih podataka krenule i kritike upućene njemu.

“Kritike su djelomično krenule jer je moje istraživanje bilo prvo koje je dovelo u pitanje popularno mišljenje da nema razlike u uspješnosti djece.Ta drskost koja se čvrsto brani u zapadnim medijima koji su tvrdili da je moje istraživanje istinski površno. Zapravo, studija NLLFS studija je istinski površna. 78 – ero ljudi koji se prate 25 godina, s time da su njihova djeca točno znala što se događa s tim podatcima. To je površno. Čak je i Američka udruga psihologa požurila s osudama nakon samo dva dana. Tko to čini? Dva dana? Nisu imali podatke, iako sam ih objavio”, osvrnuo se na kritike pri čemu je dodao da je riječ o političkoj motiviranosti.

“Nažalost, kritike pokazuju da bilo koje usporedbe ne idu njima u prilog. Stoga, mnogi zaključci o tome da nema razlike proizašli su iz studije koje nisu uspoređivale djecu iz istospolnih kućanstava s djecom iz braka oca i majke. Usporedili su ih s djecom rastavljenih roditelja, ili posvojenom djecom, djecom samohranih majki jer je to, prema mojim kritikama, optimalna skupina za usporedbu kada jedna skupina ne može biti sastavljena od biološkog oca i majke. Ali idem korak unazad. Želim znati što je najbolje za djecu. Ne kako se jedan oblik raspadnute obitelji uspoređuje s drugim oblikom”, odlučno je nastavio.

> Otmica znanosti: Kako funkcionira konsenzus da „nema razlika” između istospolnih i heteroseksualnih kućanstava s djecom

> Mark Regnerus o novom istraživanju istospolnog roditeljstva, te manipulacijama ili autocenzuri znanstvenika

Najveći problem istospolnih zajednica – nestabilnost

“U mom istraživanju, pitali smo mlade jesi li njihovi roditelji imali istospolnu vezu dok su odrastali. Cilj ove metode je bio obuhvatiti u jednom pitanju tri najčešća načina na koja djeca dospiju u istospolna kućanstva. Posvajanje, od pojedinca ili para, dijete koje je dobila i odgajala samohrana majka ili par koji je dobio dijete umjetnom oplodnjom ili integracija u novo kućanstvo nakon prekida zajedništva suprotnog spola u kojem dijete rođeno”, objasnio je prof. Regnerus metode koje je koristio pri izradi studije.

Također, ističe, najveći problem istospolnih zajednica je – nestabilnost. Naime, kako govore brojna istraživanja, ali i njegovo, riječ je o visokoj stopi prekida.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

“Ne može se zanijekati da ima homoseksualnih i lezbijskih parova koji ostaju zajedno i postanu kompetentni roditelji. Ima ih. Ne želim reći da je svako istospolno domaćinstvo škodljivo za djecu. To nije slučaj. Ali, ono što vidim je da su stabilne istospolne zajednice s djecom – vrlo rijetke. I to unatoč njihovoj imućnosti, osobito među muškarcima. Kritičari će reći da je to zato što oni nemaju pristup braku. Međutim, smatram, da ona može biti ograničena samoj zajednici kao što su otkrila mnogobrojna istraživanja – o visokim stopama prekida ženskih istospolnih zajednica. Moji su podatci to svakako otkrili”, naglasio je profesor.

Od 248 slučajeva gdje je mlada stranka odgovorila da je imala roditelja koji je bio u istospolnoj vezi, u samo dva slučaja je istospolno zajedništvo ostalo stabilno u djetetovu djetinjstvu, dodaje.

“Mnogi kritičari, uključujući i vaše sociološke organizacije, nešto što ne razumijem, indicirali su da nisam koristio uzorak stabilne obitelji. To je besmislica! Nisam se upletao u proces prikupljanja podataka koju je provela najbolja istraživačka tvrtka u zemlji koju mnogi moji, takozvani protivnici, koriste. Bila je to jednostavno socijalna stvarnost koja se sastojala od uzorka mladih rođenih između 1972. i 1993.”, odgovorio je kritičarima.

“Ako kontrolirate nestabilnost domaćinstava, odnosno ako ju isključite iz svojih analiza onda će djeca iz istospolnih domaćinstava, bez sumnje, početi sličiti sve više djeci iz domaćinstava suprotna spola”, dodao je u ovom kontekstu prof. Regenerus.

Istraživanje profesora Sullinsa

“Sociolog Paul Sullins objavio je 2015. priopćene rezultate analiza 582 para s 512 djece. Sullins je otkrio da je stopa ozbiljnih emocionalnih problema u djece kod istospolnih roditelja iznosi oko 17 %. Nije to 80 %. Niti 50 %. To je 17% u usporedbi sa 7 % u obiteljima roditelja suprotnog spola. Nakon prilagodbe dobi, rase, spola, izobrazbe roditelja, stopa ADHD-a je bila viša 16 %, u usporedbi sa 7 %. Isto je i s poteškoćama u učenju, 14 % u odnosu na 8 %. Profesor Sullins je analizirao nekoliko teorija o tome zašto bi mogla biti takva razlika. Stambena nestabilnost, seljenja, iskustvo maltretiranja ili zlostavljanja što sam i sam nadzirao, emocionalni problemi roditelja i biološka privrženost. Sve od navedenog dokazuje problematičnost za djecu, ali samo posljednje – biološko roditeljstvo je činilo gotovo sve razlike u emocionalnom zdravlju djece. Drugim riječima, bilo je važno imati oca i majku. Profesor se pitao o razlozima zbog kojih bi ovo mogao biti slučaj. Njegova je teza da su biološka i nebiološka majka predmet natjecanja, konkurentnosti i ljubomore u odnosu na začeće i ulogu majke, a koji nisu suprotstavljeni u trudnoći kod parova suprotnog spola. Ovo kod djece može izazvati anksioznost nad njihovom sigurnošću i identitetom”, dao je za primjer prof. Regnerus istraživanje profesora Sullinsa.

“Sullins je stručnjak u ovom području”, dodaje profesor Regnerus. “Ironično, ljudi misle kako je ovo pitanje riješeno, ali US Census agencija to nije uspjela shvatiti; činili su pogrješke i priznali ih”, upozorava dalje, “Kanadska agencija Census je to priznala, kao i Nacionalni centar za zdravstvenu statistiku. Dakle, organizacije čine pogrješke s podatcima, i analitičari čine pogreške s podacima”, zaključio je.

Što je najbolje za djecu?

“Naposljetku, pitanje je: što je najbolje za djecu? To je pitanje koje ima značajnu implikaciju za razvoj društva i budućnost naroda. I odgovor na to pitanje se nije promijenio. Djeca svijeta ne žele ”tekuću” ljubav. Žele trajnu, stabilnu prisutnost majke i oca čija ljubav ih je začela. Prema tome brak roditelja, biološka srodnost roditelja i djece i stabilnost, svaki je od ovih čimbenika bitan za djecu, i onda kada odrastu. I to su dobra koja bismo trebali prepoznavati čak i onda kada ih ne možemo shvatiti“.

“Mnogi koji su imali osobne dobiti od braka, vjeruju da Zapad može preživjeti, čak i napredovati bez potpore stabilnih bioloških obitelji. Možemo stvoriti stabilnost i drugim načinima, misle oni, to je kulturološko kockanje sa strašno velikim ulogom. Država, stoga, ne bi trebala biti neutralna po pitanju odnosa i izbora obiteljskih oblika svojih građana. Ne može biti neutralna bez ekonomskih i društvenih posljedica. Uzevši da je biološki netaknuto, stabilno domaćinstvo ostaje i najbolji i najpovoljniji izvor dobra, brige, ljubavi i socijalizacije djece. Ljubav je ljubav, mnogi će reći. Ali, ljubav majke i oca jedinstvena i ključna za razvoj sve djece i zajednica“, istaknuo je pri kraju svog predavanja uvaženi profesor Mark Regnerus.

Pogledajte video ovog iznimno zanimljivog predavanja u cijelosti:

Izvor: narod.hr