Studija Sveučilišta u Antwerpenu utvrdila je da je u listopadu prošle godine gotovo 90 posto birača marokanskog ili turskog podrijetla glasovalo na izborima za ljevičarske stranke, pri čemu se 31 posto odlučilo za ekstremno ljevičarsku marksističku Radničku stranku (PVDA).
„To je to – Antwerpen sada ima više stranaca nego domaćina,“ ističe se u naslovu francuskog tjednika, L’Express, s obzirom da su novi podatci pokazali da je 53,2 posto stanovnika u gradu stranog podrijetla.
Prema najnovijem demografskom izvješću City Monitora, kao i podatcima koje je sociolog Jan Hertogen prikupio početkom godine, sjevernoafrički imigranti – koji u Belgijiu uglavnom dolaze iz Maroka – i imigranti iz Azije, koji su uglavnom iz Turske, čine većinski udio stanovnika Antwerpena.
Budući da je udio stranaca u gradu porastao s 46 posto u 2014., na preko 50 posto, primjetno je i da takav etnički preokret ima očite posljedice za politiku u Antwerpenu, koji je ranije vodio gradonačelnik Bart De Wever, član konzervativne stranke Novi flamanski savez (NVA).
Naime, studija Sveučilišta u Antwerpenu utvrdila je da je u listopadu prošle godine gotovo 90 posto birača marokanskog ili turskog porijekla glasovalo na izborima za marksističke stranke, pri čemu se 31 posto odlučilo za ekstremno marksističku Radničku stranku (PVDA), o čemu je pisao Breitbart
Zbog svega toga tradicionalne stranke kao konzervativci i socijalisti postižu sve manje uspjeha u Belgiji, gdje se biračko tijelo polarizira na zelene i ljevičare s jedne strane (kojima su biračka baza velikim dijelom imigranti), te desničarske stranke kao NVA i slične (kojima je biračka domicilni Belgijanci, Flamanci ili Valonci) koje čak zagovaraju raspad Belgije. To su osobito pokazali lokalni izbori 2018. godine, prema pisanju Euractiv.com
Brojke su već 2015. godine pokazale da 72 posto djece u gradu mlađe od šest godina ima strano podrijetlo: „Budućnost mjesta u nadolazećim desetljećima može se čitati iz sastava djece od 0 do 6 godina i evolucije ove demografije u posljednjih nekoliko godina,“ tvrdi sociolog Jan Hertogen dodajući da će se „uz francuski, engleski, njemački itd. govoriti berberski te nizozemski arapski, marokanski arapski i za neku djecu ‘standardni’ arapski.“
