Riječ je o vjerojatno najpoznatijem simbolu hladnoratovskih zločina: Georgi Markov, bugarski disident u Londonu ubijen je 1978. ricinom, a taj tzv. “atentat kišobranom” do danas nije riješen, u četvrtak američki magazin Foreign Policy.
Markovu je tada bilo 49 godina, radio je na BBC-u i kad je toga dana prelazio most Waterloo, osjetio je oštru bol u nozi. Kad se okrenuo, ispričao mu se čovjek koji je upravo podizao kišobran s tla.
Danas se zna da je otrov bio u uređaju nalik kemijskoj olovci, a kišobran je samo poslužio za odvraćanje pozornosti. Četiri dana nakon toga incidenta Markov je umro.
U utorak je bugarski predsjednik Rosen Plevnelijev svečano otkrio kip Georgija Markova na jednom sofijskom trgu i time je 36 godina nakon disidentove smrti, a 25 godina od pada komunizma neki visoki dužnosnik odao počast tome piscu i novinaru.
Postavljanje spomenika bilo je jedna od svečanosti kojima je Bugarska obilježila četvrt stoljeća od pada Berlinskoga zida.
Brončani kip Markova s knjigom pod rukom i rukom u džepu postavljen je na mramorno postolje na kojem je uklesano: “Živi zatvaraju oči mrtvima, mrtvi otvaraju oči živima”.
Iako su dvojica prethodnih bugarskih predsjednika obećavala pravdi privesti Markovljeva ubojicu i izražavala poštovanje prema djelu toga disidenta, Bugarska nikad nije doista odala počast čovjeku čija su djela nestala iz bugarskih knjižara čim je on 1969. prebjegao na Zapad.
Novine su povremeno objavljivale nepotvrđene tvrdnje da je i Markov bio agent tajne službe, a političari bugarske socijalističke partije, nekadašnji komunisti, uglavnom su ga ignorirali.
Mnogi danas misle da je taj spomenik signal kako jedna od najneodlučnijih demokracija istočne Europe ipak, napokon, kreće prema priznanju i pomirenju s bolnom komunističkom prošlošću.
“Ova počast Markovu odaje se prekasno, ali bolje ikad nego nikad”, kaže 60-godišnji Javor Kostov dok s obližnje klupice promatra svečanost, napisao je za Foreign Policy Matthew Brunwasser iz Sofije. Kostov sebe opisuje kao “antikomunista” i kaže da je Bugarima trebalo tako dugo da se javno sjete Markova zato što su “nezahvalni, glupi i imaju ćudljivo pamćenje”.
U Bugarskoj nema nacionalne povijesne institucije posvećene komunističkoj prošlosti, kakva je u Poljskoj Institut za nacionalno pamćenje, u Češkoj Institut za proučavanje totalitarnih režima, a u Rumunjskoj Institut za istraživanje komunističkih zločina i uspomenu na rumunjski egzil.
Bugarska nije nikad ni temeljito očistila državnu upravu od nekadašnjih dužnosnika komunističke partije, agenata tajne policije i doušnika. Analitičari kažu da je stalni utjecaj te elite spriječio stvaranje istinski demokratskih ustanova i pojačao problem korupcije, nepotizma i nepovjerenja prema vlastima.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
