Bugarska je nakon Slovačke i Litve odgodila ratifikaciju Istanbulske konvencije zbog velikog protivljenja javnosti i podjela u parlamentu, vladajućoj koaliciji i samoj vladi.
Jedna od prvih odluka vlade premijera Borrisova, nakon preuzimanja predsjedanja Vijeća EU početkom 2018., je ratifikacija Istanbulske konvencije. Iako je protiv zakona o ratifikaciji glasalo 8 od 21 ministra, uključujući i onog za obrazovanje, zakon je 3. siječnja upućen u parlamentarnu proceduru.
Protivnici ratifikacije argumentiraju da bi usvajanje Istanbulske konvencije zemlji nametnulo rodnu ideologiju, potaknulo mlade da se identificiraju kao “treći rod”, uvelo redefiniciju braka i podučavanje o “transrodnosti” u školama.
Ratifikaciju podržavaju samo dvije od pet parlamentarnih stranaka – glavna vladajuća stranka desnog centra premijera Borrisova – GERB, i opozicijski liberali. Druga stranka vladajuće koalicije – desni Ujedinjeni patrioti, opozicijski populistički pokret Volja i opozicijska Bugarska socijalistička partija se izričito protive ratifikaciji, što je dovelo do oprečnih stavova parlamentarnih odbora, gdje je odbor za mlade glasovao protiv, odbor za vanjsku politiku za, a odbor za pravosuđe je odbio glasovati u jeku sve dubljih podjela u društvu oko ratifikacije.
Predsjednik Bugarske, Rumen Radev, komentirao je raspravu oko usvajanja Konvencije: “Već imamo zakone koji štite prava žena i djece i zakone protiv nasilja u obitelji, ali ih očigledno ne provodimo kako treba. Umjesto toga, želimo preuzeti međunarodne obveze, a da ne znamo o čemu se radi i bez održavanja temeljite rasprave. To je neodgovorno”, istaknuo je. ”Napore za suzbijanje obiteljskog nasilja i nasilja nad ženama moraju provoditi policija, sudovi, ovdje i sada. U međuvremenu, trebamo biti jasni u tome što se točno potpisuje i ratificira, a ne da tek kasnije shvatimo što smo usvojili.”
Protivljenje ratifikaciji izrazila je i grupa bugarskih akademika i većina vjerskih zajednica – Pravoslavna i Katolička crkva, te islamska zajednica, što je uz podjele u parlamentu, vladi i javnosti primoralo premijera Borrisova da odgodi ratifikaciju.
“U narednim ćemo tjednima dati sve od sebe kako bismo nastavili raspravu s akademskom zajednicom, nevladinim organizacijama i stručnjacima”, kazao je Tsvetan Tsvetanov, predsjednik kluba GERB u parlamentu i najavio da će konvencija biti ratificirana nakon lipnja 2018. kada završava bugarsko predsjedanje EU. Istovremeno, stranka socijalista je pokrenula proceduru za raspisivanje referenduma s pitanjem građanima jesu li “za” ili “protiv” ratifikacije.
U vrijeme užarene javne rasprave u kampanju za ratifikaciju uključili su se i predstavnici Europske komisije. Potpredsjednik Komisije, Frans Timmermans, boravio je 22. siječnja u Bugarskoj i poticao je da ratificira Konvenciju, a Vera Jurova, povjerenica za pravosuđe, potrošače i ravnopravnost spolova, neformalno je zagovarala ratifikaciju u Sofiji, 26. siječnja. Povjerenik za ljudska prava Vijeća Europe, Niel Mužnieks, poslao je 19. siječnja predsjedniku bugarskog parlamenta identično (“copy-paste”) pismo koje je u 2017. poslao premijeru Plenkoviću, kojim ga nagovara na ratifikaciju.
Bugarska ministrica vanjskih poslova, Ekaterina Zakharieva, također se založila za široku javnu raspravu i istaknula da, ukoliko Konvencija ipak ne bude ratificirana, to neće imati posljedica za tu zemlju. “Na taj način, Bugarska će nažalost pokazati da želi biti dio demokratske zajednice samo simbolički”, izjavila je.
