Šestoga lipnja 1944. više od 150 tisuća savezničkih vojnika krenulo je prema sjevernoj francuskoj obali, započevši tako oslobađanje Europe od nacističkih okupatora. Dan D je događaj koji je prelomio Drugi svjetski rat. Slijedi nekoliko manje poznatih činjenica o “najdužem danu”.
Strah od poraza
Kako se Dan D približavao, saveznici su se sve više bojali poraza.
Zapovjednik savezničkih snaga i budući američki predsjednik Dwight Eisenhower sastavio je 5. lipnja izjavu u kojoj je napisao da je u slučaju neuspjeha “krivnja jedino na njemu”.
“Moja odluka da krenemo u napad u to vrijeme i na tom mjestu temeljena je na najboljim dostupnim podacima. Vojnici, na tlu, u zraku i na moru služili su hrabro i odano kako je od njih dužnost i zahtijevala”, pisao je Eisenhower unaprijed.
Savezničke snage brzo su stekle kontrolu na plažama Utah, Gold, Juno i Sword. Ali na Omahi, petoj plaži, žrtava je bilo mnogo pa je i stekla tužan nadimak – krvava Omaha.
Ondje su visoke litice Nijemcima davale prednost. Dio od 2500 američkih žrtava na toj plaži stradao je od neprijateljske vatre, a dio ih se utopio. Utopili su se i neki padobranci jer ih je teška oprema, od 30 do 40 kilograma ukupno, povukla pod vodu u dubokim močvarama u pozadini.
Tenkovi na napuhavanje
“Fake news” mogu se smatrati modernim fenomenom, ali britanska vojska osmislila je i provela operaciju zavaravanja Nijemaca i navela ih na to da misle da saveznici planiraju napad u Skandinaviji i zatim iskrcavanje u području oko Calaisa, a ne u Normandiji.
Tenkovi na napuhavanje postavljeni su na britansku obalu nasuprot Calaisa, a metalni mamci iskorišteni tako da na njemačkim radarima izgleda da je golema vojska priprema iskrcati blizu tog francuskog grada.
Lažne radijske poruke podmetnute su njemačkoj obavještajnoj službi.
Čak i nakon što je Dan D krenuo, Nijemci su vjerovali da drugi val napada ide prema Calaisu. Hitler je tek naknadno naredio da se njemačke snage odande premjeste na normandijsko bojište.
Komanči
Stvaranje šifriranih poruka i njihovo dekodiranje uzelo bi previše vremena tijekom iskrcavanja, a vrlo brzo bi ih shvatili i Nijemci na istim valnim duljinama. Amerikanci su zato za prenošenje poruka koristili Indijance, posebice Komanče, koji su govorili svojom, Nijemcima nepoznatom terminologijom.
John Parker, sin jednog od govornika u šiframa Simmonsa Parkera, sjeća se da mu je otac pričao da je “ludi bijeli čovjek” bio Hitler, a “trudna ptica” bombarder.
Invazija u Indoneziji
Prije šest mjeseci britanska Kraljevska pošta ispričala se nakon objave prigodne marke za 75. godišnjicu iskrcavanja u Normandiji na kojoj je prikazano iskrcavanje Amerikanca u Indoneziji, tada Nizozemskoj Novoj Gvineji.
“Žao nam je i iskreno se ispričavamo”, priopćili su iz pošte.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
