Dr. sc. Hrvoje Pende: Kanibalizam za održivi razvoj – stravičan jelovnik iz Švedske

Foto: Hrvoje Pende

Njemački biseksualac, Armin Meiwes prije dvadesetak godina na Internetu je objavio oglas u kojem traži dobro građenog dobrovoljca od 18-30 godina starosti, kojeg bi ubio i pojeo. Nije prošlo puno vremena i javio mu se priličan broj ljudi koji su željeli biti pojedeni. Mnogi su međutim odustali pa je na kraju selekcije odabir pao na jednog četrdesettrogodišnjaka. Armin je čovjeka odveo kući gdje su odradili seksualnu uvertiru. Nakon toga, uslijedilo je mnogo krvave brutalnosti, a konačno i planirano ubojstvo. Tijekom narednih desetak mjeseci Armin je pojeo oko 20 kg Bernda (tako se zvao odabrani dobrovoljac koji je htio biti pojeden). Budući da kanibalizam nije zakonski zabranjen (koliko mi je poznato – nigdje), Armin je osuđen samo zbog ubojstva i oskrvnuća tijela (radi pripreme obroka, tijelo je raskomadano).

Navedeni slučaj pojedinačnog prizora strave čini mi se kao dobar uvod za kratak prikaz događaja koji je određenim (vjerujem ne samo znanstvenim) krugovima poslužio za lansiranje jezovitog probnog balona. Naime, profesor sa Stockholm School of Economics, Magnus Söderlund, na konferenciji Gastro Summit 2019 koja je prošlog tjedna održana u Stockholmu, mirne duše ljudima je ponudio kanibalizam kao rješenje za održivu prehranu ljudske vrste, odnosno za spas Zemlje. Javnosti je poručio da ćemo se zbog svega što smo do sada krivo radili na Zemlji, morati suočiti s radikalnim promjenana u načinu života, a to uključuje i prehranu.

Previše je na svijetu nadutih krava (koje nam služe kao hrana) koje navodno ispuštaju više stakleničkih plinova od svih rafinerija nafte na našoj planeti pa bi ih u stvari trebalo biti znatno manje. A silne tone mesa koje nam svakodnevno daju treba nadomjestiti. Čime? Pa s nama samima. Ima nas puno, a bit će nas sve više, dok biljne i životinjske vrste odumiru. A čini se da smo i jeftini. U takvom svijetu, po grupi koju (vjerojatno) predstavlja Söderlund, najbolje rješenje je da se ljudi međusobno jedu!

Normalizacija kanibalizma

Nastup profesora Söderlunda može se prepoznati kao početak procesa normalizacije neprihvatljivog. Kako inače tumačiti tako bizaran istup? Kao hotimično znanstveno i moralno samoubojstvo? Pomračenje uma? Mislim da se ne radi o tome. Ipak je on redoviti profesor na uglednoj visokoj školi pa je realna pretpostavka da se o toj ideji već neko vrijeme razgovara u određenim („znanstvenim“) krugovima.

Znakovita je i glasna šutnja mainstream medija. To valjda nije vijest? S druge strane, kad se dijelovi građanskog društva usprotive sve većoj liberalizaciji pobačaja te zatraže zaštitu života, svi se dignu na zadnje noge, optužujući ih za vjerski fanatizam, za pokušaj vraćanja društva u mračni srednji vijek.

Inače, prof. Magnus Söderlund nije stručnjak iz područja nutricionizma ni ničeg što je povezano s prehranom. Njegovo područje rada je marketing; točnije – istraživanje ponašanja potrošača. Između ostalih djela, autor je i knjige „Experiments with people“. Stoga, idealan je kandidat za provedbu istraživanja sklonosti potrošača prema novom proizvodu – u ovom slučaju – ljudskom mesu.

A poznato je kako se danas normalizira dojučerašnji tabu. Prvo ide nametanje rasprave o ideji koja je donedavno bila nezamisliva (još je uvijek), sve u cilju da u društvu postane prisutna, bez obzira na njezinu radikalnost i početno neprihvaćanje. To je u početku normalno. S vremenom, tema izlazi iz zone tabua, prisutna je u javnosti te uživa sve veću podršku političara i interesnih lobija. Ubrzo ideja postaje prihvatljiva. Daljnjim širenjem rasprave u medijima ona postane razumna, čak i potrebna. Slijedi njezina realizacija te ona postaje dio ljudske svakodnevice, odnosno ozakonjena norma ponašanja. Tako se to radi već dugo vremena.

Oslobađanje kanibala u nama

Upitan od nacionalne televizije T4, bi li on probao jesti ljudsko meso, profesor odgovara potvrdno – on je naime otvoren za rušenje tabua, a to preporučuje svima. Treba krenuti pomalo, korak po korak, kaže on. Za početak dovoljno je samo probati ljudsko meso (možda se nekome i svidi?). Budući da je prof. Söderlund marketinški stručnjak, za početak se možda otvore nekakve kušaonice ljudskog mesa? Za spremnost na taj početak (kušanja), na kraju njegova izlaganja izjasnilo se oko 8% prisutnih. Znači, u mnogima čuči pritajeni kanibal. Treba ga samo osloboditi!

Stoga, u svrhu „oslobađanja kanibala u nama“ profesor u budućnosti predlaže legalizaciju jedenja ljudskog mesa. Da ne bi bilo zabune, naglasio je da je predloženi spasonosni kanibalizam ipak ograničen samo na mrtva ljudska tijela! Ideja da jedemo žive ljude za sada je ipak malo pretjerana – čak i za najrazvijenije zapadne zemlje.

Što će biti s tom idejom, vidjet ćemo. Koliko god ona stravično zvučala, ne bi bilo ni prvi ni zadnji put da se u postupku društvenog inženjeringa do jučer nezamislivo, već sutra učini prihvatljivim i racionalnim. Pored crkve koja je u teškoj defenzivi i većine suvremenih demokršćana (pogledajmo samo naš HDZ), gotovo sve prolazi i sve je moguće. Oni više nisu nikakva smetnja „društvenom razvoju“. Štoviše, u procesu degeneracije zapadnih društava često su partneri vladajućima.

Posteljica na žaru

Dokaza za ubrzanu normalizaciju tabua ima mnoštvo. Sodomija je još sredinom prošlog stoljeća bila tabu tema. Danas je normalna. O LGBTQI+ zajednici i njihovim izmišljenim pravima, kao i o bujajućim rodnim opredjeljenjima, da i ne pričamo. Bizarni rodovi već su uvršteni i u međunarodne konvencije. Budući da je današnja tema ljudska prehrana, tu je još i najnoviji nutricionistički trend među rotkinjama – pripadnicama degenerirane, dokone klase iz svijeta show businessa. Naime, jedan dio njih već neko vrijeme jede posteljice nakon poroda.

Pri tome javnost umiruju informacijom kako se posteljica ne poprži na tavi, nego se od nje naprave tablete (možda su zelene, poput onih iz distopijskog klasika Soylent Green). Prema dostupnim informacijama, neke druge žene koje „brinu o svojem tijelu“ nakon poroda, ipak posteljicu bace na tavu i pripreme je na razne načine. Ukusi su naravno različiti. Suvremenih perverzija koja su u današnjem svijetu sve prihvaćenija ima mnoštvo pa ću se ovdje ipak zaustaviti na jedenju posteljice.

Idi Amin Dada II – novi globalni lider?

Sam kanibalizam, kao i mnoge druge mračne teme, na određene (bolesne) skupine djeluje na specifičan način, ali postoji određena perverzna povezanost i sa širim slojem pučanstva. Da tome nije tako, ne bi dr. Hannibal Lecter na neki način fascinirao milijune. Još gore od toga, ne bi razni suvremeni kanibali-egzibicionisti postali popularni zbog svojih suludih perverzija. U čovjeku je zlo oduvijek prisutno, samo što ga zdrava društva znaju obuzdati i marginalizirati. Bolesno odstraniti, a zdravo njegovati. To je glavni recept društvenog opstanka.

I zato sama ideja legalizacije kanibalizma koja se lansira iz znanstvenih krugova zabrinjava. Jer pored toliko visokih škola na svijetu i stotina nobelovaca iz raznih znanstvenih područja, valjda možemo naći i nešto bolje od kanibalizma za smanjenje kravljih vjetrova i spas Zemlje. Na primjer, što je s tzv. čistim mesom koje se laboratorijski uzgaja pomoću matičnih stanica životinja? Za sada kilogram takvog mesa košta nekoliko stotina eura s tendencijom smanjenja cijene. Cijeli projekt uzgoja čistog mesa pokrenut je iz istog razloga koji spominje i kanibalistički naklonjen švedski znanstvenik.

Ako ipak „u ne tako dalekoj budućnosti“ na polju prehrane prevlada pseudoznanost koja će pod kontrolom raznih lobija uspjeti „dokazati“ da je za ljude neškodljivo (i jeftino) jesti ljudsko meso, a s time se zbog „pozitivnog učinka na okoliš“ slože i sve jači zeleni, demokršćani (!) i socijaldemokrati, do otvaranja prve tvornice hrane proizvedene od mrtvih ljudi neće se dugo čekati. Ako se ne daj Bože taj SF jednom ostvari, ubrzo će uslijediti i nastavak – nova faza urušavanja humanizma i poniranja u animalnost i brutalnost. Jer nije nam nepoznato da se „progresivne“ ideje u svojoj realizaciji često pervertiraju i pretvore u svoju suprotnost. Umjesto zdravog razvoja i prosperiteta, završe obilježene masovnim i brutalnim pokoljima. Zašto bi s ovom suludom idejom bilo drukčije?

Eh, što bi pokojni Idi Amid Dada dao da može živjeti danas i u bliskoj budućnosti. Možda bi napokon dobio priliku da u vlastitom kotlu riješi problem prehrane, siromaštva i gladi u svom dijelu svijeta (i šire).

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

* Autor je doktor znanosti s bogatim iskustvom rada u javnoj upravi i organizacijama u državnom vlasništvu. Uz znanstvene i stručne članke, objavio je i dvije znanstvene knjige: Moć neetičkog poslovanja – organizacijska kultura u Hrvatskoj (2008.) i Hrvatski turizam – upravljanje identitetom (2013.).

U svojim radovima istražuje svijet svakodnevnog života unutar područja kojeg oblikuje njegovo ukupno iskustvo, ali i društveni kontekst. U biranju tema nastoji pridonijeti kritičkoj analizi i dekonstrukciji hrvatske stvarnosti, odnosno razotkrivanju stvarnih identiteta i implicitnih vrijednosti hrvatskih organizacija.

Paralelno sa znanstvenim radom, autor se duže vrijeme bavi i fotografijom i raznim oblicima vizualne umjetnosti. Na sličan način kao što na znanstvenom polju preispituje društvenu svijest, u svojim fotografijama dočarava osobne percepcije, iskazuje asocijacije i doživljaje vlastitog okruženja, ali i stavove o društvu, gradu, pojavi. Do sada je priredio više samostalnih i skupnih izložbi.

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

 

Izvor: narod.hr