Potencijalni priljev hrvatskih radnika u druge zemlje članice vjerojatno će biti mali, barem u postocima, i neće izazvati poremećaje na tržištu rada čak ni u zemljama koje su glavna odredišta za Hrvate – Njemačkoj, Austriji i Italiji, zaključuje Europska komisiija u svom prvom izvješću o prijelaznim mjerama povezanima sa slobodnim kretanjem hrvatskih radnika.
Za mjesec dana, 30. lipnja, istječe prva faza prijelaznog razdoblja koje ukupno može trajati sedam godina, u kojem ostale zemlje članice mogu uvesti ograničenja u pristupu svojem tržištu rada za hrvatske radnike.
To pravo u prve dvije godine odlučilo je iskoristiti 13 zemalja članica (Austrija, Belgija, Cipar, Francuska, Njemačka, Grčka, Italija, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Španjolska, Slovenija i Velika Britanija). Te države u načelu traže od hrvatskih radnika da ishode radne dozvole da bi mogli raditi. U ostalim članicama EU-a hrvatski radnici mogu se zapošljavati bez ograničenja od prvog dana članstva.
U drugoj fazi, koja traje tri godine, članice mogu zadržati ograničenja za hrvatske radnike, ali moraju o tom obavjestiti Komisiju. U trećoj, zadnjoj fazi, koja traje dvije godine, države koje su odlučile zadržati ograničenja u drugoj fazi, mogu ih produžiti ako postoji opasnost od ozbiljnih poremaćaja na njihovim tržištima rada. Nakon 30. lipnja 2020. prijelazne mjere se definitivno ukidaju.
U 14 država članica koje su otvorile svoja tržišta rada porast broja hrvatskih radnika bio je vrlo nizak u apsolutnom smislu.
Komisija smatra da će će mobilnost hrvatskih radnika i u budućnosti ostati na niskoj razini te da neće uzrokovati poremećaje na tržištu rada ni u glavnim odredišnim zemljama čak ni ako se ukinu ograničenja.
Priljev hrvatskih radnika nakon pristupanja “bio je usmjeren prema tradicionalnim odredištima, dok je u zemljama koje nisu uvele ograničenja porast broja bio vrlo mali u apsolutnim iznosima. To potvrđuje da na odlazak radnika utječu mnogi faktori pored restrikcija, poput prilika za zapošljavanje, zatim povijesni, kulturni i jezični faktori”, navodi Komisija.
Njemačka i Austrija iako su uvele ograničenja ostale su glavno odredište za hrvatske radnike. Od ukupnog broja u Njemačku je otišlo 68 posto, u Austriju 17 posto. Ti se postoci odnose na stanje iz 2013. godine, dakle na razdoblje prije pristupanja Hrvatske Europskoj uniji.
Komisija navodi u izvješću da podaci pokazuju da postoji znakovi povećane mobilnosti iz Hrvatske nakon pristupanju u odnosu na razdoblje prije toga. To je posebno slučaj s državama u kojima je već bio znatan broj Hrvata i prije pristupanja.
Između 2014. i 2015. broj Hrvata u Njemačkoj povećao se za 22.800 ljudi, što je povećanje od 10 posto, u Austriji se broj zaposlenih Hrvata između 2013. i 2014. povećao za dvije tisuće ljudi (povećanje od 10 posto).
U Italiji i Sloveniji broj Hrvata također je porastao nakon pristupanja, ali po sporijoj stopi i nema dokaza o porastu broja zaposlenih.
Komisija navodi da Hrvatska bilježi određeni odljev mladih i visoko obrazovanih radnika, ali da se radi o umjerenom procesu.
Izviješće koje je Komisija objavila poslužit će Vijeću EU-a kao osnova za preispitivanje prijelaznih odredbi, koje se mora provesti prije isteka prve dvogodišnje faze.
