Europski sud: Pekar je smio odbiti napraviti tortu s natpisom ‘Podrška gay brakovima’

U konačnoj odluci u predmetu Lee protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Europski Sud za ljudska prava nije uvažio zahtjev Garetha Leeja za utvrđenjem povrede dužnosti u vezi s pružanjem usluge. Slučaj se odnosi na odbijanje vlasnika pekarne, koji se deklariraju kršćanima, da naprave tortu s natpisom “Podrška homoseksualnim brakovima” i logotipom QueerSpace na njoj, koju je podnositelj zahtjeva zatražio.

Okolnosti slučaja

Podnositelj zahtjeva, Gareth Lee, britanski je državljanin rođen 1969. godine koji živi u Belfastu (Ujedinjeno Kraljevstvo). Povezan je s QueerSpaceom, organizacijom za homoseksualne, biseksualne i transrodne zajednice u Sjevernoj Irskoj. Iako su istospolni brakovi u ostatku UK-a ozakonjeni 2014., u Sjevernoj Irskoj legalizirani su 2020.
Gareth Lee je 2014. g. naručio tortu za događaj, u organizaciji gay aktivističke udruge, koji se održao nedugo nakon što je skupština Sjeverne Irske po treći put tijesno odbacila legalizaciju istospolnih brakova. Tortu je naručio u pekarni Asher. Torta je trebala imati sliku Berta i Ernieja (popularni likovi s dječje televizije), logo QueerSpacea i slogan “Support Gay Marriage” (“Podrška homoseksualnim brakovima”). Platio je unaprijed.
Sutradan su ga nazvali iz pekarne, objasnivši mu da nisu u mogućnosti ispuniti njegovu narudžbu jer su “poslodavci kršćani”. Iz pekarne su se ispričali i vratili mu novac.

G. Lee je podnio tužbu zbog povrede dužnosti glede opskrbe robom i pružanja usluge, protiv pekarne i njenih vlasnika. Kao odgovor, vlasnici pekarne pozvali su se na svoja prava prema člancima 9 (sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti) i 10 (sloboda izražavanja) Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda. Okružni sud utvrdio je da je neispunjenjem naloga počinjena izravna diskriminacija na temelju seksualne orijentacije podnositelja zahtjeva, protivno Pravilniku o pravednom zapošljavanju i postupanju iz 1998. kao i Uredbi o jednakosti (seksualna orijentacija) iz 2006.

Okružni sud utvrdio je da, unatoč pravima iz članka 9 Konvencije, vlasnici pekarne nisu ovlašteni provoditi svoja vjerska uvjerenja u tržišnoj domeni, ako bi time narušavali prava drugih. Žalbeni sud tu je odluku potvrdio, ističući kako bi, dopuštanje tvrtkama da slobodno odlučuju koje će usluge pružati homoseksualcima na temelju vjerskih uvjerenja, predstavljalo proizvoljno ponižavanje.

Vrhovni je sud tu odluku ukinuo, obrazlažući da vlasnici pekarne nisu odbili uslužiti
podnositelja zahtjeva zato što je homoseksualac, već zato što su se protivili promicanju
poruke s kojom se ne slažu.

Čak i u slučaju postojanja diskriminacije na temelju političkog uvjerenja, Vrhovni sud smatra kako se Pravilnik iz 1998. ne može tumačiti na način koji bi od vlasnika pekarne zahtijevao izražavanje mišljenja s kojim se oni istinski ne slažu.

Pritužbe, postupak i sastav Suda

Zahtjev Europskom sudu za ljudska Gareth Lee podnio je 3. travnja 2019. godine. Pozivajući se na članak 8. (pravo na poštivanje privatnog života), članak 9. (sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti), članak 10. (sloboda izražavanja), a sve u vezi s člankom 14. (zabrana diskriminacije) Konvencije, podnositelj zahtjeva ističe da je Vrhovni sud, odbijajući njegov zahtjev za utvrđenjem povrede dužnosti u vezi s pružanjem usluge, povrijedio prava iz Konvencije.

Odluku je donijelo vijeće od sedam sudaca u sljedećem sastavu:
Yonko Grozev (Bugarska), predsjednik,
Tim Eicke (Ujedinjeno Kraljevstvo),
Faris Vehabović (Bosna i Hercegovina),
Iulia Antoanella Motoc (Rumunjska),
Armen Harutyunyan (Armenija),
Pere Pastor Vilanova (Andora),
Jolien Schukking (Nizozemska),

uz sudjelovanje Andree Tamietti, tajnice odjela.

Odluka suda

Europski sud za ljudska prava u odluci je istaknuo kako, da bi zahtjev bio usvojen, argumenti iz Konvencije moraju biti izričito ili sadržajno postavljeni pred domaćim tijelima.

Podnositelj zahtjeva se ni u jednom trenutku u domaćem postupku nije pozvao na svoja prava iz Konvencije. Oslanjajući se isključivo na nacionalno zakonodavstvo, podnositelj zahtjeva je domaćim sudovima uskratio mogućnost utvrđivanja povrede prava iz Konvencije. Umjesto toga, podnositelj zahtjeva traži od Europskog suda da preuzme ulogu domaćih sudovima. Time je on propustio iskoristiti sva domaća pravna sredstva, uslijed čega je zahtjev odbijen.