Kongoanski zastupnik za Politico: Odnosi Zapada s Afrikom i Azijom su na rubu kolapsa – u korist Rusije

Odnosi Zapada
epa10262527 Russian Foreign Minister Sergei Lavrov (R) and Secretary-General of the Organization of Islamic Cooperation (OIC) Hissein Brahim Taha (L) arrive for a meeting in Moscow, Russia, 24 October 2022. EPA/EVGENIA NOVOZHENINA / POOL

Jérémy Lissouba je član parlamenta glavne oporbene stranke u Republici Kongo. On je također zamjenik suca na Visokom sudu pravde u zemlji i alumnij Programa Afričkih lidera Zaklade Obama 2018. Za Politico piše o odnosima Zapada s Afrikom i Azijom.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Čelnici poput francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, njemačkog kancelara Olafa Scholza, ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova, kineskog ministra vanjskih poslova Qin Ganga, državnog tajnika Sjedinjenih Država Antonyja Blinkena i potpredsjednice SAD-a Kamale Harris samo su neka od poznatih imena koja su posjetila Afriku u posljednjih 12 mjeseci, svi uglavnom usmjereni na suradnju i trgovinu.

Ipak, diskurs svakog od njih odražavao je svojevrsno oživljavanje hladnog rata, s Ukrajinom kao jednim od njegovih najistaknutijih simptoma.

Svaka na svoj način – i naoružane vlastitom propagandom – ove supersile žele da nacije Afrike i Azije izaberu stranu. Međutim, za razliku od prethodnog stoljeća, ovoga puta te se zemlje ne mogu tako lako natjerati da biraju, niti bi trebale. Rusija to razumije. Zapad ne.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nije tajna da je Afrika oklijevala otvoreno osuditi ruske postupke u Ukrajini ili sudjelovati u naporima Zapada da sankcionira i izolira zaraćenu zemlju. Umjesto toga, ove su nacije nastavile dočekivati ​​svog dugogodišnjeg partnera raširenih ruku – široko osuđujući rat, ali ne i Rusiju.

Južna Afrika, Eswatini, Angola, Eritreja, Mali, Sudan, Mauritanija

U Malaviju, na primjer, ruske isporuke desetaka tisuća tona gnojiva usred globalne nestašice poljoprivrednici koji se bore vide kao nebeski dar, a ministar poljoprivrede te zemlje sa zahvalnošću opisuje Rusiju kao “pravog prijatelja”. A najavljeni planovi Moskve da pošalje 260.000 tona gnojiva u zemlje diljem kontinenta sigurno će proširiti slične osjećaje.

U mojoj zemlji Kongo-Brazzaville, vlada je potpisala pet velikih sporazuma o suradnji s Rusijom usred njenog rata s Ukrajinom, uključujući izgradnju novog naftovoda i jačanje vojne suradnje.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ova šarmantna ofenziva — istaknuto predvođena Lavrovom, koji je od siječnja posjetio Južnu Afriku, Eswatini, Angolu, Eritreju, Mali, Sudan i Mauritaniju — hrani proruske stavove diljem kontinenta i u oštroj je suprotnosti s neimpresivnom afričkom avanturom Macrona.

U onome što je možda bio najglušniji promašaj na cijelom njegovom putovanju, kada su ga tijekom konferencije za tisak opetovano pitali da osudi potporu Ruande pobunjenicima M23 koji uzrokuju pustoš u istočnoj Demokratskoj Republici Kongo (DRC) — situaciji koja je jako nalikovala ruskoj polutajnoj podršci donbaskim separatistima posljednjih godina — u svakom slučaju, Macron to nije uspio učiniti. Čak je nastavio s predavanjem kongoanskom predsjedniku o slobodi tiska.

Unatoč bujnoj retorici francuskog predsjednika o “novim odnosima” i “novim počecima”, njegov je ispad bio još jedan gorak podsjetnik na dugogodišnji paternalistički i disonantni stav Europe prema Africi – isti stav prema kojem su desetljeća europskog političkog i vojnog utjecaja na kontinentu nije uspio ostvariti značajan napredak, ako ne i aktivno potkopati napore.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Malezija, Singapur, Južna Koreja, Tajvan

Afrikanci su mudri prema tome i odbijaju to više prihvatiti, što dokazuje rastuće antifrancusko raspoloženje u zapadnoj Africi. Rusija, Kina i drugi – iako daleko od toga da su bez zamjerke – samo grabe pružene prilike.

U međuvremenu, baš kao što je udio europske pomoći koja ide Africi značajno opao, slični problemi postoje i s Europskom unijom u Aziji. Isključujući Kinu, udio bloka u robnoj trgovini jugoistočne Azije pao je za više od trećine u posljednja dva desetljeća, a zapadna Europa bila je odredište za manje od desetine malezijskog, singapurskog, južnokorejskog i tajvanskog izvoza u 2021.

Ovdje Rusija opet brzo popunjava prazninu, prihvaćajući Kinu kao svog glavnog trgovinskog partnera i dosljedno izvozeći naftu i plin željnim azijskim kupcima. A kada je sredinom ožujka Moskva suspendirala svoje ugovore o dvostrukom oporezivanju s “neprijateljskim” zemljama diljem svijeta, većina zemalja jugoistočne Azije bila je izuzeta od ove mjere.

Štoviše, u posljednjem desetljeću Rusija je također postala najveći opskrbljivač oružjem u regiji, nedavno vodeći zajedničke pomorske vježbe s Udrugom zemalja jugoistočne Azije. Indonezija, Filipini i Malezija odbacile su nametanje sankcija Moskvi, a Malezija je ranije ove godine potpisala memorandum o razumijevanju za poboljšanje poljoprivredne trgovine.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ne može se kriviti ove nacije zbog suradnje s međunarodnim partnerima u interesu rješavanja njihovih najhitnijih društvenih prioriteta. Niti im se može zamjeriti što su europski diskurs o međunarodnim vrijednostima i promjenama prihvatili s rezervom, kada ta navodna promjena ne proizlazi iz prepoznavanja trenutnih nedostataka, već iz nametanja novonastalih globalnih trendova.

Događaji iz 2011. u Libiji i njihove trajne posljedice traumatično su svježi u afričkim umovima

Koje lekcije se mogu dati o teritorijalnom integritetu i pravdi, kada su događaji iz 2011. u Libiji i njihove trajne posljedice traumatično svježi u afričkim umovima? Ili kada je stav koji su te zemlje zauzele u odnosu na rat u Ukrajini gotovo identičan onom Europe prema sukobu u istočnom DRC-u?

Koje bi pouke trebalo izvući iz europskih sudova koji pokušavaju zaplijeniti malezijsku imovinu i imovinu vrijednu 15 milijardi dolara, na temelju upitne arbitraže koju je odobrio španjolski arbitar koji se suočava s kaznenim progonom? I tko će stvarno imati koristi s obzirom na to da ovo polaganje prava na suverene teritorije, proizašlo iz sporazuma iz sredine 19. stoljeća između davno nestalog sultanata i britanske tvrtke iz kolonijalnog doba, financiraju nepoznati ulagači treće strane?

Kakav god bio odgovor na ova pitanja, očito je da će odnosi između starog i novog svijeta i dalje biti zategnuti sve dok se temeljne pretpostavke i uvjerenja ne promijene.

Konkretno, potrebna nam je promjena u razmišljanju i da Zapad shvati da zemlje u razvoju nisu nesvjesne mnogih proturječja retorike i prakse koje karakteriziraju svijet kakav poznajemo – bilo da se radi o sustavu pomoći i trgovine koji njeguju neravnoteže i bolesti koje namjerava riješiti; diskurs o međunarodnom pravu i vrijednostima koji se raspada pred prijestupima iz prošlosti i trenutnim porivima za reformama; ili čak pregovori o financiranju klimatskih promjena u kojima hitnost prestaje kada počnu zapadni ekonomski interesi.

Može li zapadni svijet preokrenuti ovu putanju?

Zapadni svijet može preokrenuti ovu putanju samo traženjem istinski novog uporišta u svojim odnosima sa zemljama Afrike i Azije, izazivajući vlastito razumijevanje onoga što doista znači partnerstvo puno poštovanja između jednako legitimnih nacija.

Ovdje se ne radi o činjenici da se ideali temeljeni na riječima bore da ostanu uvjerljivi, niti se radi o potpunom prepuštanju tih ideala na oltar ekonomskog pragmatizma. Radi se o prihvaćanju odgovarajućeg dijela odgovornosti za trenutno stanje stvari, razumijevanju očekivanja za budućnost, spremnosti na stvarne ustupke i usklađivanju diskursa s dolarima i djelima.

>Ristić: Što se dogodilo pa od medija dobijamo izvještaje u duhu nepatvorene ‘ruske propagande’?
>Magazin IM-1776: Kako je kontroverzni oligarh Igor Kolomojski izmislio ‘slugu naroda’ Volodimira Zelenskog?
>The Washington Post: U Londonu, Parizu i Washingtonu vlada tmurno raspoloženje glede potpune Ukrajinske pobjede
>Wall Street Journal: Putinova prijetnja liberalnom poretku je razlog Zapadne intervencije u Ukrajini
>Nizozemski konzervativac, koji podržava Rusiju: ‘Putin se bori protiv globalista, protiv Francuske revolucije’
>Svaki put kada Europljani sami sebi nametnu ekološke diktate, SAD ispruži ruku i dobije ček
>Rusko gospodarstvo na razini industrijskog doba očito je pogodno za rat iscrpljivanja

Čineći to, zapadni će svijet uvjeriti one od nas koji i dalje vjerujemo u obećanja Povelje UN-a i Opće deklaracije o ljudskim pravima, da to nisu bile samo pretenzije za održavanje hegemonije pred egzistencijalnim prijetnjama – naprotiv, oni su trajna vizija za bolji svijet za koji se vrijedi boriti”, piše Jérémy Lissouba je član parlamenta glavne oporbene stranke u Republici Kongo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.