Nacionalne mirovine: Kakvim naknadama države EU štite starije od siromaštva?

Početkom rujna osnovana je radna skupina koja priprema podlogu i analize za uvođenje nacionalne mirovine za starije od 65 koji nikad nisu bili zaposleni. Radna skupina treba definirati tko bi i prema kojim kriterijima bio kandidat za nacionalnu mirovinu.

Radi se o mirovini koju bi primali stariji od 65 godina koji nikad nisu bili zaposleni ili su radili manje od 15 godina, koliki je hrvatski minimum za stjecanje mirovine, te nemaju pravo na mirovinu. Uvođenje nacionalne mirovine bila bi realizacija jednog od predizbornih obećanja HDZ-a s prošlih parlamentarnih izbora, a ono je i inače jedno od najčešćih nerealiziranih političkih obećanja u zadnja dva desetljeća.

Nacionalna mirovina u Hrvatskoj trebala bi iznositi oko 1000 kuna za samca i 1600 kuna za nekoliko osoba, od kojih ni jedna ne ostvaruje pravo na mirovinu iz rada. Na nju bi imale pravo osobe čiji ukupni prihodi nisu veći od 800 kuna mjesečno (19 do 24 posto proračunske osnovice koja iznosi 3326 kune), odnosno 1164 kune ako nije riječ o paru (najviše 35 posto osnovice), u što se ne bi uračunavale naknade za tuđu pomoć i njegu, ortopedski dodatak i drugo. Primatelj bi morao imati najmanje 30 godina neprekidno prebivalište u Hrvatskoj, a dob nakon koje bi ostvarivao pravo mora biti viša od 65 godina: hoće li biti 65, 68 ili 70 godina, ovisit će o javnim financijama.

Kad bi se socijalna mirovina dodijelila svim osobama iznad 65 godina koje žive u kućanstvu u kojem niti jedan član nema mirovinu, takvih bi primatelja bilo 27.650, a u državnom bi proračunu trebalo izdvojiti oko 330 milijuna kuna na godišnjoj razini.

Zaključak je to istraživanja Instituta za javne financije (IJF), koje čini stručnu podlogu za radnu skupinu za utvrđivanje uvjeta i kriterija za uvođenje nacionalne mirovine, u kojoj sjedi 20-ak predstavnika Vlade, poslodavaca, sindikata i stručnjaka za mirovinski sustav.

Siromašni građani

Starije osobe bez ikakvih primanja čine skupinu najsiromašnijih građana. Iako ih ima diljem zemlje, najviše ih je na području istočne Hrvatske i južnog Jadrana. S druge strane, najmanje ih je na području sjevernog Jadrana i sjeverne Hrvatske. Najveći dio socijalno ugroženih starijih ljudi su žene, pokazuju podaci iz istraživanja.

U istraživanju IJF-a ističe se da bi socijalna mirovina morala svakako biti veća od socijalne pomoći, koja sada iznosi 920 kuna za radnonesposobnog samca, ali manja od minimalne mirovine iz rada. U IJF-u preporučuju da država ne organizira posebnu službu za obračun i isplatu socijalnih mirovina, nego da poboljša suradnju između HZMO-a i Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, što također smanjuje troškove, prenosi novac.jutarnji.hr.

Cilj novog socijalnog davanja, ističe Viktor Gotovac sa zagrebačkog Pravnog fakulteta, nije da se ljude stimulira da odu s tržišta rada ili da rade u sivoj zoni, nego da se omoguće minimalna primanja za ljude koji nisu ostvarili uvjete za mirovinu.

“Najprije treba dogovoriti uvjete i kriterije, a onda se baviti iznosima. Ako govorimo o radnom vijeku do 68. godine, kao što je slučaj sa Zakonom o radu, onda bi trebalo ići na kasniju dob za primanje nacionalne mirovine”, kaže Gotovac.

Sličnog je mišljenja i Danijel Nestić sa zagrebačkog Ekonomskog instituta, koji u nacionalnoj mirovini vidi socijalnu mjeru.

“Ako će postojati dohodovni i imovinski cenzus, to je onda malo dorađena zajamčena minimalna naknada. Ne vidim tu velike razlike u odnosu na nju”, ističe Nestić.

Cilj je Vlade da do kraja sljedeće godine stvori zakonodavni okvir, a da prve isplate krenu početkom 2021. godine. Odgovore na otvorena pitanja, kojih je mnogo, a koja se ne tiču samo iznosa, nego i uvjeta, morat će dati članovi radne grupe, koji bi se trebali sastajati jednom u tri tjedna.

Socijalna davanja, minimalne mirovine, socijalna pomoć?

Nema sumnje da će Vlada morati uzeti u obzir i iskustva drugih zemalja koja imaju sličan oblik socijalnog davanja za starije osobe. Njih u Europi, ali i u drugim dijelovima svijeta, ne manjka. No, pojavljuju se pod različitim nazivima – od socijalnih, preko osnovnih do minimalnih mirovina. Ili, jednostavno kao socijalna pomoć za starije bez dovoljnih primanja za život. Praksa u drugim zemljama razlikuje se i po tome tko i pod kojim uvjetima ostvaruje pravo na to socijalno davanje. Ono što je zajedničko svima, to je pokušaj da se uz pomoć takvog mehanizma ublaži problem siromaštva u starijoj životnoj dobi.

Austrija

Minimalni dohodak u vidu socijalne mirovine ovisi o provjeri materijalnog stanja i u nadležnosti je saveznih pokrajina pa njegov iznos varira od pokrajine do pokrajine. Pravo na socijalnu mirovinu ostvaruje osoba koja nema dovoljno sredstava za život, a prije nego podnese zahtjev, potencijalni primatelj socijalne mirovine mora pokušati ostvariti dohodak od svoje imovine.

Grčka

Osobama starijim od 67 godina, koje nisu ostvarile pravo na mirovinu temeljem staža, namijenjena je socijalna sigurnosna mirovina. Ona je u razdoblju od 2014. do 2017. godine iznosila 360 eura mjesečno. Stariji od 65 godina s vrlo malim mirovinama ostvaruju pravo na dodatak na mirovinu, a on ovisi o materijalnom stanju umirovljenika.

Italija

U Italiji postoje dvije vrste naknada socijalne pomoći: jedno su socijalne mirovine, koje iznose oko 6000 eura godišnje, a drugi oblik je dodatan iznos socijalne pomoći. No, oba prava ovise o provjeri dohotka i imovine. Uvjet za njihovo ostvarivanje je 66 godina i sedam mjeseci.

Mađarska

Osobama starijim od 62 godine, koje primaju manje od 80 posto minimalne starosne mirovine, namijenjen je zaštitni dodatak kako bi dostigle tih 80 posto minimalne starosne mirovine. U Mađarskoj je korisnika tog dodatka oko 6700, a za to se izdvaja zanemarivih 0,01 posto mađarskog BDP-a.

Norveška

Postoji minimalna mirovina koja ne ovisi o uplaćenim doprinosima, a to je minimalni zajamčeni dohodak za sve starije od 65 godina. Za to se pravo u 2016. godini izdvajalo 2,6 posto norveškoga BDP-a. Ukupni izdaci za mirovine u Norveškoj, jednoj od najbogatijih europskih zemalja, iznosili oko 10 posto BDP-a te zemlje.

Njemačka

Socijalna pomoć za starije osobe namijenjena je onim građanima starije životne dobi koji nemaju zakonski utvrđen dovoljan iznos primanja, no ovisi i o dohotku i imovini. To se pravo financira iz poreznih prihoda, a ukupni rashodi iznose samo oko 0,1 posto BDP-a. Socijalna pomoć za starije usklađuje se s rastom troškova života i povećanjem prosječne neto plaće.

Portugal

Sustav socijalne pomoći starijima, koji ne ovisi o prijašnjem radu i uplaćenim doprinosima, već o dohodovnom i materijalnom stanju, je takav da dohodak primatelja ne smije prelaziti 40 posto iznosa socijalne pomoći. Za samca on iznosi 168 eura mjesečno, a za par 253 eura. Sustav socijalne pomoći starijima koji ne ovisi o prijašnjem radu i uplaćenim doprinosima obuhvaća oko 226.000 korisnika, a to je nešto manje od 10 posto umirovljenika.

Rumunjska

Početkom travnja prošle godine uveden je sustav minimalnog inkluzivnog dohotka do iznosa od najviše 65 eura. Broj primatelja te socijalne pomoći porastao je s 419.000, koliko ih je bilo 2010., na 460.000 u 2016. godini, a prosječni mjesečni iznos prava porastao je s 21,5 na 31,2 eura. Inače, zakonski utvrđena minimalna mirovina u Rumunjskoj je u 2017. godini iznosila oko 117 eura, a osobe koje nisu ostvarivale pravo na nju, imale su pravo na socijalnu pomoć.

Slovenija

Nacionalna mirovina za osobe starije od 65 godina, koje nisu ispunile uvjet za ostvarivanje starosne mirovine, postojala je do 2012. godine, kada je sustav redefiniran i prebačen u sustav socijale kao oblik socijalne pomoći za starije osobe.