U listopadu 2017. Savezni ustavni sud Njemačke presudio je da parlament (Bundestag) do kraja 2018. mora donijeti zakon koji omogućuje upis i “trećeg spola” u rodni list.
> Rodna ideologija: Njemačka do kraja 2018. mora omogućiti ‘treći spol’ u osobnim dokumentima
Presuda je donesena u predmetu kojeg je pred Sud iznijela “Vanja”, žena koja se identificira kao tzv. “međuspolna” osoba, što prema terminologiji “rodne” ideologije označava osobu koja se ne identificira ni kao žena, ni kao muškarac, nego “između”. Vanja je zatražila da matični ured u njenom rodnom listu umjesto navedenog ženskog spola unese njen samodeklarirani “među/varijatni spol”, što su odbili učiniti i matični ured i presuditi niži sudovi, stoga se žalila ustavnom sudu, koji je donio odluku u njenu korist.
Prema presudi, ograničavanje registracije identiteta građana na prirodnu podjelu spolova na muško i žensko je diskriminatorno prema onima koji se deklariraju da ne spadaju ni u jednu od te dvije kategorije te je protivno njihovom ustavnom pravu osobnosti.
Ustavni sud je stvorio neznanstveni i u stvarnosti neutemeljen “rodni identitet” kao temelj za ozakonjenje “trećeg spola”
Glavni zaključci presude Saveznog ustavnog su:
- Odredbe Zakona o građanskom statusu o upisu spola u rodni list u suprotnosti su sa zahtjevima njemačkog ustava, odnosno Temeljnog zakona.
- Članak 2. st. 1. Temeljnog zakona (pravo osobnosti) između ostalog štiti i “rodni identitet” onih koji ne spadaju u kategorije “muško” i “žensko”.
- Trenutni Zakon o građanskom statusu u čl. 22. st. 3. krši odredbu čl. 3. st. 3. Temeljnog zakona (zabrana diskriminacije) jer ne omogućuje bilo koji drugi upis osim “muško” i “žensko”.
U objašnjenju presude, Sud se poziva na čl. 2. st. 1. Temeljnog zakona tvrdeći kako “Pravo osobnosti štiti i rodni identitet, (…). Rodni identitet osobe koje se ne mogu dodijeliti ni muškom, ni ženskom spolu, također je zaštićeno po tom pravu [osobnosti].”
Dakle, Ustavni sud tvrdi kako je “rodni” identitet dio osobnosti pojedinca pa se time što Zakon prepoznaje samo muški i ženski spol navodno krši ustavno pravo na slobodan razvoj osobnosti. Ovakvim tumačenjem, ne samo da se neutemeljeno proširuje tumačenje pravnih pojmova, već se vrijeđa zdrav razum i u potpunosti zanemaruje znanost utemeljena u stvarnosti prema kojoj postoje isključivo dva spola – muški i ženski.
> Prof. Matko Marušić o rodnoj ideologiji: “Ne postoji u znanosti pojam rodnoga identiteta”
Ljudska je spolnost objektivna biološka binarna karakteristika. Norma je da ljudsko biće bude začeto ili kao muško ili kao žensko. Ovaj je princip očit sam po sebi. Svi iznimno rijetki poremećaji seksualne diferencijacije (engl. Disorders of Sexual Differentiation, DSDs) predstavljaju odstupanja od binarne spolne norme koja je moguće medicinski identificirati te ih se s pravom priznaje kao poremećaje ljudskog obličja. Pojedinci s poremećajima seksualne diferencijacije ne predstavljaju treći spol.
Ovu znanstveno utvrđenu binarnost Sud pokušava zanemariti tvrdnjom kako “Temeljni zakon ne zahtijeva da građanski status bude isključivo binarni po pitanju spola”. Međutim, po istom logičkom principu zaključivanja, iz Temeljnog zakona jednako tako ne proizlazi ni zahtjev za priznavanjem “trećeg spola“.
Uvođenjem rodne ideologije putem Istanbulske konvencije otvara se put priznanju “trećeg spola” kao u Njemačkoj
Nadalje, prema Ustavnom sudu, odredbe Zakona o građanskom statusu krše čl. 3. st. 3. Temeljnog zakona kojim se brani diskriminacija na temelju spola. Njemački Ustavni sud, neosnovano i neutemeljeno smatra kako ta odredba – zabrana diskriminacije na temelju spola – “također štiti od diskriminacije osobe koje se ne identificiraju kao muško ili žensko, s obzirom da je svrha te odredbe zaštita osoba od dovođenja u nepovoljan položaj zbog pripadanja skupinama koje su strukturno sklone diskriminaciji”. Sud je mišljenja kako odredbe Zakona diskriminiraju “osobe koje nisu niti muškarci, niti žene upravo zbog njihovog roda, s obzirom da oni ne mogu – kao muškarci i žene – biti registrirani u skladu sa svojim spolom”.
Ratifikacijom Istanbulske konvencije, postavke “rodne” ideologije, poput koncepta “roda” kao društvenog konstrukta odvojenog od spola, postaju sastavni i obvezujući dio pravnog sustava. Time se otvara put ozakonjenju ideoloških ideja “rodne” teorije u društvu, kao što je npr. uvođenje “trećeg spola”, kao u slučaju Njemačke – tužbom, “rodno neutralno” obrazovanje – poput onog u Švedskog ili Austriji, omogućavanje muškarcima da se natječu sa ženama u sportskim disciplinama i obratno, dopuštanje muškarcima pristup prostorijama namijenjenim ženama i slično.
Njemački primjer – zloupotreba prava za nametanje ideološkog i neznanstvenog relativiziranja stvarnosti
Presuda Saveznog ustavnog suda Njemačke, utemeljena na ideološkim postavkama “rodne” teorije primjer je kako se pravo kao znanost logike i zdravog razuma nažalost sve više zloupotrebljava za ideološko relativiziranje stvarnosti. Nažalost, povijest je puno puta pokazala kako pravni sustav kontaminiran subjektivizmom i relativizmom proizvodi sustav diktature u kojemu se pravni (zakonodavni) alati koriste kao sredstvo nametanja moći pojedinaca i grupa.
Pravni sustav, koji teži logičkom i zdravorazumskom normativnom uređenju društvene stvarnosti i odnosa među ljudima, ne može i ne smije postati alat ideologije koja u stvarnosti i znanosti nema utemeljenje. Takav pravni sustav vodi jedino i isključivo totalitarizmu, s kobnim posljedicama za onoga tko se s takvim relativističkim pravnim sustavom ne slaže ili je prema njemu nepodoban.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
