Vodeći njemački političari na čelu s kancelarkom Angelom Merkel, zajedno s građanskim organizacijama i građanima koji pamte to doba bit će u nedjelju na središnjoj proslavi 25. godišnjice pada Berlinskog zida u ulici Bernauer, a grad će ponovno biti podijeljen, ali samo na tri dana, i ovoga puta svjetlom.
Braća Marc i Christopher Bauder osmislila su osam tisuća bijelih, helijem napunjenih balona koji će, osvijetljeni, biti pušteni u zrak uzduž nekadašnje ničije zemlje u dužini od 15 kilometara. Time će pokazati koliko je golema ta barijera bila. I jednako, koliko je golemu podjelu izazvala.
Ono što brojni turisti u nedjelju u Berlinu neće osjetiti bit će ushit koji je obuzeo ljude kad je 28 godina star zid napokon pao. Od te 1989. nade i očekivanja od poslijehladnoratovskoga svijeta splasnule su.
Viziju univerzalnog poretka i liberalnih, kapitalističkih i demokratskih država koje žive u miru, kako je to predvidio američki politolog Francis Fukuyama koji je govorio i o “kraju povijesti” poslije pada Zida, zamijenila je stvarnost u kojoj jačaju autoritarne zemlje poput Rusije i Kine, tzv. islamski terorizam postao je važan međunarodni problem, a nekoliko nestabilnih država, među kojima i Sjeverna Koreja, domoglo se nuklearnoga oružja.
Kad svijet ovaj vikend bude slavio 25. godišnjicu pada Berlinskoga zida, prisjetit će se kako se urušio Sovjetski Savez, a Sjedinjene Države ostale jedina svjetska sila. Njemačka se ujedinila i ponovno zauzela mjesto jedne od vodećih zemalja svijeta, a nastale su i nove srednjoeuropske države.
Godina 1989. i nestanak Berlinskog zida “ipak ostaju simbol najvažnije povijesne promjene u drugoj polovici prošlog stoljeća, promjene koja i danas određuje okvire globalne ekonomije i politike”, rekao je Hini politolog Branko Caratan.
Građani Berlina, Njemačke, a onda i drugih istočnoeuropskih zemalja ipak mogu u principu biti zadovoljni, ocjenjuje povjesničar Tvrtko Jakovina.
“Nijemcima je to bio proces ponovnog ujedinjenja zemlje, Njemačka je postala bogatije i sretnije društvo. U civilizacijskome se smislu dogodio veliki korak naprijed, uvedena su mnoga prava koja nisu postojala, društvo je posvuda donekle postalo društvom blagostanja”, dodaje redoviti profesor svjetske povijesti 20. stoljeća na Filozofskom fakultetu.
“U velikoj je mjeri ukupan rezultat vrlo pozitivan i u tome smislu pad Zida simbolički stoji na početku jedne drukčije, a za mnoge narode ipak bolje epohe nego što je to bila prethodna”, kaže Jakovina.
Europska ideja stagnira, Rusija jača
Profesor povijesti Ivo Banac kaže kako je pad Berlinskog zida i proces dekomunizacije dočekao s oduševljenjem.
“Mislio sam da je to kraj propalog sustava i vrlo brzo će doći do implementiranja demokratske revolucije. To se i dogodilo u nizu zemalja s većim ili manjim uspjehom, ali u nekima tek do stanovite mjere”.
U nekim zemljama to stvara, a Hrvatska je vrlo dobar primjer, nelagodu oko učinka tih 25 godina, objašnjava Banac.”Mnogo je vremena izgubljeno”, dodaje.
On uočava dvije nepovoljne tendencije koje djeluju u bivšem komunističkom istočnoeuropskome prostoru: slabljenje europske ideje i jačanje Rusije.
“Europska ideja koja je bila u zenitu devedesetih, a posebno nakon proširenja početkom stoljeća, trenutno je u stagnaciji i to ima vrlo loše posljedice u nizu zemalja istočne Europe. S druge strane relativno benevolentan stav prema europskim integracijama tipičan za Jeljcinovu Rusiju nestao je pod agresivnim novim vodstvom koje zapravo stvara svjetsku alternativu europskim integracijama i Zapadu općenito”.
Povjesničari uočavaju i jačanje konzervativnih pokreta nakon pada Berlinskoga zida. U Hrvatskoj “konzervativne snage jačaju, ali to nije regionalna nego općenita tendencija u Europi danas”, kaže Ivo Banac.
“Uostalom, i republikanci su upravo uspostavili totalnu dominaciju nad američkim Kongresom. I to nešto govori o raspoloženju u velikim dijelovima industrijaliziranog ili poluindustrijaliziranoga svijeta”, dodaje Banac.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
