Nakon završetka višedesetljetne vladavine rumunjskog diktatora N. Ceaușescua, u osvit demokratskih promjena u Istočnome bloku, 1989. godine. Prolazeći slične društveno-političke metamorfoze kao i Hrvatska, Rumunjska je u idućih nekoliko desetljeća formalno uspjela uhvatiti korak sa zapadnom Europom, pridruživši se Europskoj uniji 2007. godine. Unatoč tome, zajedno s Bugarskom (pa i kasnije pridruženom Hrvatskom), u godinama koje slijede ostat će jednom od njezinih najneuspješnijih i najsiromašnijih članica.
Rumunjska: Neviđen broj prosvjednika protiv sporne vladine uredbe
Korijen recentnih političkih zbivanja, to jest općeg, masovnog prosvjeda protiv predložene odredbe socijal-demokratske vlade predvođene PSD-om, možemo datirati još u 2012. godinu, kada su prosvjedi zbog teških socijalnih prilika izazvali pad Vlade, nakon čega je na vlast došao PSD. Ono o čemu otada pa do danas svjedočimo u političkom životu Rumunjske su, ukratko, kriza za krizom i prosvjed za prosvjedom, što je kulminiralo prošlotjednim demonstracijama protiv prijedloga zakona za mogućnošću pomilovanja državnih dužnosnika zatvorenih zbog korupcije.
Rumunjska povlači uredbu o korupciji
Korupcija je, slično kao i u Hrvatskoj, simbol svih rumunjskih tranzicijskih problema. Zakon koji je rumunjska Vlada predložila, pa nakon višednevnih prosvjeda povukla, možemo tumačiti i kao bizaran pokazatelj da su mnoge bivše komunističke zemlje koje se nisu uspjele snaći u novim okolnostima niti se riješiti svojih političkih elita iz bivšega sustava, uslijed općeg sniženja životnog standarda i porasta rizika za sukobima u raznim dijelovima svijeta, pa i Europe, zapale u toliku jalovost i bezidejnost da više gotovo niti ne pokušavaju prikriti težnju za apsurdnim odlukama za koje je potpuno jasno da idu u korist starih elita, a na štetu čitavoga društva.
Razlozi zašto Rumunjska nakon kraja komunizma i uvođenja višestranačja i slobodnog tržišta nije uspjela postati prosperitetnom slojeviti su i brojni, no u velikoj mjeri proizlaze iz činjenice da – kao i u Hrvatskoj – zbog nedostatka volje i političkih elita, država nije uspjela raskrstiti ne samo s pojedincima iz vremena komunizma, koji su nastavili igrati značajne uloge i u našim suvremenim društvima, već i s obrascima ponašanja koji su u priličnoj mjeri baština komunističkoga režima, a sve ih možemo svesti pod zajednički nazivnik pojma korupcije.
Rumunjska želi lustraciju bivšeg komunističkog režima
Zatvorene institucije, pri čemu se to ne odnosi samo na one državne, već i na civilno društvo, koje su same sebi svrha, lako postaju, što je još jedna paralela s Hrvatskom, instrumenti za zloporabu službenih ovlasti, interesna umrežavanja i pogodovanja, te nametanje ideološkog, financijskog i svakog drugog monopola nad narodom iz kojega organski ne proizlaze. Usporedimo li države poput Rumunjske i Hrvatske s nekim drugim zemljama koje su nekoć bile komunističke, a danas su u odnosu na njih napredne, kao što je, primjerice, Poljska, postaje jasno da se u procesu osuvremenjivanja društva treba voditi računa i o institucionaliziranom kritičkom preispitivanju prošlosti, to jest: lustraciji.
