Zdravstveni podaci, uz još neke podatke, poput onoga o spolnoj orijentaciji, spadaju u posebnu kategoriju osobnih podataka. Riječ je, naime, o kategoriji podataka čija je obrada zabranjena, što je uređeno zakonima i uredbama. Takvim podacima, dakle, ne bi trebalo biti mjesta u javnosti. No, je li u praksi baš uvijek tako?
Paradoks i manipulacija podataka
Sudeći po paradoksima kojima smo svjedočili i još svjedočimo, podaci koje je, prema Općoj uredbi o zaštiti podataka, zabranjeno obrađivati, itekako su podložni manipulaciji.
Zdravstveni podaci, rekli bismo laički, tajni su podaci koji se čuvaju u zdravstvenim ustanovama i sustavima.
U prilog njihovoj tajnosti govori i Kodeks medicinske etike koji obavezuje na povjerljivost i čuvanje takvih podataka, kao i Zakon o podacima i informacijama u zdravstvu.
Koliko je čuvanje povjerljivosti zdravstvenog podatka pojedinca važno govori i članak 32. toga zakona.
Naime, odgovorne osobe u zdravstvu dužne su čuvati takve podatke čak i „nakon prestanka dužnosti ili radnog odnosa temeljem kojega su imale pravo pristupa tim podacima i informacijama“.
>Zašto je i kada zabranjena obrada podatka o spolnoj orijentaciji?
Covid-potvrde kao neonske reklame
Međutim, ograničavanje sloboda u periodu u kojemu su ‘kraljevale’ Covid-potvrde, u praksi je pokazalo da tajnost zdravstvenih podataka drži vodu samo ako je odobravaju političke strukture.
Isto je, čini se, i s podacima o spolnoj orijentaciji.
No, vratimo se na trenutak na Covid-potvrde.
One su, sjetimo se, bile sredstvo koje se koristilo za zabrane ulazaka u ustanove i prostore koje koristimo na dnevnoj bazi poput pošte, pa sve do ucjena za zadržavanje radnih mjesta.
Poštivanje privatnosti zdravstvenih podataka tada je ‘palo u vodu’ radi pritisaka na cijepljenje.
Doslovno preko noći postali smo društvo koje se dijelilo samo na dvije skupine: cijepljeni i necijepljeni.
U tom kontekstu, naši takozvani tajni zdravstveni podaci bili su javno vidljivi poput neonske reklame.
AZOP za Narod.hr o zdravstvenim podacima
O nezakonitoj obradi zdravstvenih podataka za Narod.hr oglasila se Agencija za zaštitu osobnih podataka (AZOP).
Navode da zaprimaju „zahtjeve za utvrđivanje povrede prava najčešće poput javne objave zdravstvenih podataka bez postojanja pravne osnove“. Primjerice, o nalazima liječenja odnosno dostave medicinskih nalaza pogrešnoj osobi.
Pod ‘javna objava’ navode objave poput onih na internetu ili u medijima.
U navedenim se slučajevima, kažu, u pravilu radi o povredi osobnih podataka jednog ispitanika ili manjeg broja njih.
Sankcije: zabrane obrade, brisanje podataka, opomene, novčane kazne
AZOP u takvim slučajevima u pravilu izriče korektivne mjere.
Tako se navode „zabrane daljnje obrade, naložbe brisanja spornog opsega osobnih podataka uz eventualno izricanje opomene voditelju obrade, a u težim kršenjima izrečena je i upravna novčana kazna“.
“Prošle je godine AZOP izrekao upravnu novčanu kaznu agenciji za naplatu potraživanja u iznosu od 5,47 milijuna eura zbog više utvrđenih kršenja odredbi Opće uredbe o zaštiti podataka, među kojima je i obrada zdravstvenih podatka ispitanika bez postojanja pravne osnove iz članka 6. stavka 1. te s tim u vezi članka 9. stavka 2. Opće uredbe o zaštiti podataka”, stoji u odgovoru za Narod.hr.
Iz AZOP-a napominju da se za obradu osobnih podataka protivno odredbama Opće uredbe, odnosno za najteža kršenja odredbi, mogu izreći upravne novčane kazne u iznosu do 20 milijuna eura.
U slučaju poduzetnika, novčane kazne idu do iznosa od četiri posto ukupnog godišnjeg prometa na svjetskoj razini za prethodnu financijsku godinu.
>Ljubičić odgovorila Milanoviću oko Habijana: Spolna orijentacija je posebna kategorija
Manipulacija podatkom o spolnoj orijentaciji i njegova zlouporaba
Podatak o spolnoj orijentaciji, kako smo već pisali, također spada u kategoriju podataka zabranjenih za obradu.
Logično bi bilo zaključiti da, dakle, uz zdravstvene podatke pojedinca, i one o spolnoj orijentaciji možemo ubrojiti u ‘tajne’ podatke.
No, činjenica je da se i tim podacima itekako – manipulira.
Ukoliko, dakle, pojedinac svoju spolnu orijentaciju iskaže javno, taj podatak više ne spada u ‘zaštićenu’ kategoriju.
Spolna orijentacija u javnosti
Svakodnevna praksa, međutim, itekako dokazuje da se podatak o tuđoj spolnoj orijentaciji i dalje ne smije javno spominjati, osim isključivo u kontekstu glorificiranja.
U svakom drugom slučaju treba očekivati etiketiranja, napade i prijave.
Jer, sve društvene pojave razuman čovjek razvijenog kritičkog mišljenja može i treba smjeti preispitivati.
No, evidentno je da podatak o spolnoj orijentaciji, čak i kada ga pojedinac javno iznese, spada u kategoriju koja je pod nevidljivom alarmantnom zaštitom.
Plastično rečeno, ako pojedini pripadnici LGBTIQ kategorija potenciraju javno izražavanje svoje pripadnosti u paradama, to se može komentirati samo u afirmativnom tonu.
>Predsjednik Zoran Milanović ismijao reakciju pravobraniteljice Ljubičić na njegovu izjavu da je Habijan homoseksualac
Želja za manipulacijom podataka o spolnoj orijentaciji
Također, postavlja se krajnje pitanje opravdanosti, pa i smisla održavanja gay parada u kontekstu otkrivanja osobnih podataka.
Jer, ako se podaci o spolnoj orijentaciji prema Uredbi se ne smiju obrađivati, odakle tolika potreba za njihovim javnim iskazivanjem? Osim, ako se taj podatak želi na neki način zlouporabiti.
Pripadnicima LGBTIQ redova evidentno se ostavlja prostor da manipuliraju podatkom o svojoj spolnoj orijentaciji u svakodnevnom životu, počevši od radnog mjesta, pa nadalje.
Takve podatke je, čini se, moguće zloupotrebljavati prilikom (ne)izvršavanja radnih zadataka ili u drugim slučajevima kada pojedinac smatra shodnim podatak o svojoj spolnoj orijentaciji upotrijebiti u vlastitu korist.
Tanka je, dakle, linija između vlastite zlouporabe nekog osobnog podatka i prozivanja za diskriminaciju na temelju istoga.
Dvostruki kriteriji za kojima posežu LGBTIQ udruge i njihovi članovi
Dvostruki standardi koje nameću upravo pripadnici ovih orijentacija, koje djeluju kroz brojne udruge, oslikavaju se i u rječniku.
Primjera je mnogo, a izdvojit ćemo najočigledniji.
Naime, kada jedan homoseksualac za drugoga ili samoga sebe upotrijebi riječ ‘peder’, to je u potpunosti prihvatljivo. No, ukoliko to učini heteroseksualna osoba, onda je to ‘pejorativni’ izraz, pogrda, uvreda i izraz koji koriste, kako to u javnosti vole reći članovi LGBTIQ udruga, ‘homofobi’ i ‘transfobi’.
Nije, međutim, jasno spadaju li automatski LGBTIQ osobe u ‘heterofobe’. Ili je njima posve dozvoljeno diskriminirati?
Društvo licemjerja
Većina javnog prostora rezervirana je uglavnom za manjine koje su, uz blagoslov politike, modificiranja zakona i golemu financijsku i lobističku podršku, dobile legalnu mogućnost pritisaka javnosti i provođenja vlastitih agendi.
Na taj se način stvara društvo u kojem vladaju dvostruki kriteriji, opasne namjere, zamagljivanje razboritosti i zatiranje vrijednosti.
To je cilj licemjernog društva koje, kreirajući vlastite standarde, perfidno infiltriraju svoje zahtjeve u (buduće) zakonske okvire.
Istovremeno, podatke o svojoj orijentaciji izvlače na svjetlo dana po potrebi.
I sve to u društvu u kojemu upravo licemjeri prvi prozivaju za licemjerje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
