(VIDEO) Njemački liječnici bježe u Švicarsku, hrvatski u Njemačku, a Hrvate nema tko liječiti

Foto: Thinkstock

Brojni liječnici i bolničko osoblje napuštaju zemlje poput Rumunjske, Bugarske, ali i Hrvatsake, piše Deutsche Welle. Zdravstveni sektor bi u nekim zemljama mogao kolabirati. Neki već govore o egzodusu. A on je najizraženiji u novim članicama EU, poput Hrvatske, čiji liječnici mogu bez ograničenja i posebnih dozvola tražiti posao bilo gdje u EU.

No malo je poznato da i bogata Njemačka ima problem s liječnicima, a uzroci su – posve jednaki kao u Hrvatskoj, Bugarskoj, ili Rumunjskoj. Naime, iako su liječnici u Njemačkoj dobro plaćeni kad se gleda prema hrvatskim standardima, u pravilu ne manje od 5.000 eura mjesečno, u Švicarskoj su ipak plaćeni – osjetno bolje. I zato brojni Nijemci, liječnici, idu u Švicarsku, koja im je prvi izbor zbog nepostojanja jezične barijere. Isto važi za ostalo medicinsko osoblje. Jer, tko bi normalan radio kao liječnik specijalist za 4-5.000 eura u Njemačkoj, ako može raditi u boljim uvjetima za 8.000 ili 10.000 – u Švicarskoj, ili SAD? U Britaniji su plaće liječnika također osjetno veće nego u Njemačkoj!

Egzodus Nijemaca u Švicarsku

Zato ne treba čuditi da je iz Njemačke samo put Švicarske 2016. otišlo 677 doktora, dodatnih gotovo 300 za Austriju, dok je 112 emigriralo za SAD. Spram tih podataka čak ni oni hrvatski – prema kojima je od 2013. do 2016 Hrvatsku napustilo 525 liječnika ne zvuči tako strašno, bar naoko, dok se ne sjetite da Njemačka ipak ima dvadesetak puta više stanovnika, i dvadesetak puta više liječnika.

(VIDEO) Krolo: ‘Stanje u zdravstvu je katastrofalno, zato KoHOM organizira prvi prosvjed liječnika u Hrvatskoj

No unatoč tome Njemačka nema previše problema s liječnicima – jer ono što joj nedostaje, uveze iz država EU u kojima su liječničke plaće nerijetko i ispod 1.000 eura. Zato Bugari i Rumunji, koji su u EU ušli još 2007., i čiji su liječnici puno prije hrvatskih imali pravo seliti po Europi trbuhom za kruhom, imaju zdravstvene sustave koji su praktički već kolabirali – a to čeka i nas, osim ako ne mislimo uvoziti Plenkovićeve Afrikance “koji žude za Hrvatskom” i vračeve iz nesvrstanih zemalja u kojima se ulice ponegdje još zovu po Titu, poput Ugande.

Problem je što i oni, ako ishode radnu dozvolu za EU, opet s njom mogu raditi bilo gdje, bila to Hrvatska, Njemačka, ili Austrija, pa nemaju razloga zadržavati se u Hrvatskoj – mogu odmah produžiti dalje.

Sustav još nije kolabirao, jer nismo dovoljno dugo u EU

To što naš zdravstveni sustav nije još posve kolabirao možemo, dakle, prvenstveno zahvaliti tome što smo u EU mnogo kraće od nekih drugih siromašnih i korumpiranih balkanskih država, iz kojih egzodus traje već preko desetljeća. Na žalost, u uvjetima slobodne mobilnosti radne snage, egzodus liječnika prema bogatijim i razvijenijim dijelovima EU je apsolutno nemoguće zaustaviti, jednako kao što je unutar same Hrvatske uvijek bilo nemoguće zaustaviti egzodus iz “pasivnih krajeva” Dalmatinske Zagore ili Like prema velikim gradovima ili Zagrebu.

Varaždinska bolnica: U zadnje vrijeme otišlo 10 liječnika

I dok se DW u svom tekstu bavi prvenstveno katastrofalnim stanjem u Rumunjskoj i Bugarskoj, nema sumnje da to i nas očekuje u bliskoj budućnosti ako se ne dogodi neka velika promjena, a nje nema na vidiku. Oni u tekstu “Pune čekaonice, nigdje liječnika” pišu kako su brojne ordinacije u tim zemljama zatvorene, pa pacijenti moraju putovati i tridesetak kilometara na pregled do prvog liječnika, što je mnogima u tim siromašnim zemljama prevelik trošak.

U Rumunjskoj, pa i u susjednoj Bugarskoj je očit nedostatak medicinskog osoblja. Tisuće liječnika, liječnica asistentica i bolničkih sestara, koji potječu iz te dvije balkanske zemlje, trenutno žive i rade u inozemstvu, u zapadnoeuropskim državama ili drugdje.

Bijeg od propalog zdravstvenog sustava

Od 2007. oko 45.000 zaposlenika medicinskog sektora je zatražilo certifikat koji je preduvjet za rad u inozemstvu. Posao u nekoj drugoj zemlji je već našlo 14.000 liječnika iz Rumunjske i gotovo 50.000 bolničkih sestara i njegovateljica, odnosno njegovatelja. Bugarsku godišnje napusti oko 450 liječnika i oko 1.000 bolničkih sestara, kako bi negdje na zapadu Europe pronašli bolje plaćeno radno mjesto.”, navodi DW.

Potvrdu za odlazak iz Hrvatske zatražilo 1330 liječnika

Pritom se samo na prvi pogled radi o novcu. Medicinari doslovce bježe od zdravstvenog sustava koji više ne funkcionira. Sustava u kojem većina ljudi kronično radi prekomjerno, sustava u kojem se moraju nositi i s time da na mnogim mjestima nedostaje lijekova i drugog materijala.”

Bolnicama nedostaje – svega

Slična je situacija, na žalost, i u Hrvatskoj. Bolnicama nedostaje svega, a unatoč štednji na svemu od hrane za pacijente, grijanja, prostora, do osoblja, one se iz skromnih izdavanja za socijalno zdravstveno ni izbliza ne uspijevaju pokriti. Vlast nema hrabrosti za radikalne rezove poput privatizacije zdravstvenog osiguranja, a postojeći model svake godine generira poneku milijardu novog duga i nekoliko stotina novih liječnika u inozemstvu – liječnika koje smo školovali svojim novcem, a to “besplatno” školovanje i te kako košta. Računice pokazuju da školovanje svakog liječinka porezne obveznike košta pola milijuna kuna samo za troškove šest godina fakulteta – ne računajući njegov smještaj i hranu, potom stažiranje, specijalizaciju, a ni osnovno i srednje školovanje, s čim se ukupni troškovi penju i na preko milijun kuna.

Što će Plenković i Kujundžić učiniti da zaustave egzodus hrvatskih liječnika?

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Vratimo se Rumunjskoj i Bugarskoj, gdje egzodus traje od 2007. “Klinici u Rupei hitno treba više liječnika“, piše DW. “Lariu (menadžerica bolnice) kaže da ima dosta raspisanih radnih mjesta, ali su već godinama nepopunjena. Zato se u nuždi mora posegnuti za pomoći umirovljenika. Ili ljudi koji su zaposleni sa skraćenim radnim vremenom – i koji imaju odgovarajuće kvalifikacije.

Prosjek starosti liječnika – preko 60 godina

Dvorana za operacije je praktički šest godina bila izvan pogona, jer jednostavno nije bilo anestezista. Tamo se u međuvremenu ponovno operira, ali samo petkom ili vikendom, kada može navratiti anestezist koji ovdje ima skraćeni radni tjedan. Lariu kaže da je manjak osoblja nastao zbog onih ljudi koji su odselili. I da on nije mogao zadržati liječnike koji napreduju ili žele u inozemstvo.”

U Rumunjskoj je broj kućnih liječnika pao za četvrtinu u sedam godina, a u susjednoj Bugarskoj se manjak medicinskog osoblja počinje primjećivati čak i u klinikama u rubnim područjima glavnoga grada Sofije.  U bolnici u Gornjoj Oryahovici, gdje je šef Ivan Ivanov, neurolog s 30-godišnjim stažom, liječnice i liječnici su u prosjeku stari 55-60 godina, kaže DW. Trećina bolničkih sestara već je prekoračila dobnu granicu za odlazak u mirovinu. Samo je dvoje liječnika mlađe od 30 godina. „Nedostaju nam u svim odjelima”, kaže Ivanov. Posebno je loše stanje u odjelu intenzivne njege i u rodilištu.

Šefica odjela za internističku onkologiju je sa 60 godina najmlađa od troje liječnika u tom odjelu. Kolege imaju 64 i 65 godina. Je li to budućnost liječničkog sustava koja čeka i Hrvatsku?

Vjerojatno, jer malo je toga što se tu može uraditi. Sloboda kretanja radne snage unutar državne zajednice koja je toliko različito razvijena kao EU, u kojoj su plaće u nekim njenim zemljama i deset puta veće nego u drugima, nužno generira egzodus i negativnu selekciju u siromašnim državama i ostavlja strahovitu pustoš. No EU se za sad ovim problemom ne bavi previše – jer to NIJE problem bogatih država EU, već onih siromašnih, koje malo tko što pita, unatoč tome što se EU kune u solidarnost. No Hrvatska sama tu može uraditi malo ili ništa, ako se politika same EU ne promijeni.

Izvor: narod.hr