U nekim selima oko Vukovara i Vinkovaca znanstvenici su otkrili čudan, neobičan i teško objašnjiv fenomen. Antropolozi, sociolozi, etnogenetičari – nitko od njih nije uspio odgonetnuti zašto se u nekim selima na krajnjem istoku Hrvatske ne mijenja broj stanovnika ni njihova imena, a pojavljuju se obilježja različitih naroda i nacionalnih manjina.
Prvi puta to smo zapazili lani u Bršadinu i Trpinji, a onda se mahom proširilo na Bobotu, Pačetin, Negoslavce, Veru, Markušicu i još neka manja sela. Uvijek se znalo kako u Slavoniji živi mnogo pripadnika nacionalnih manjina i da su Slavonija i Baranja izrazito pluralni krajevi u koje su ljudi dolazili stoljećima i tamo ostajali. Znalo je biti primjera kako u jednom selu žive pripadnici i 5-6 naroda, u nekima opet samo jedan narod. To je bilo bogatstvo Slavonije i ljudi su se na to navikli.
Međutim, ovaj fenomen počeo se događati u točno određenim selima i potpuno je nov. Isti ljudi, isti naziv sela, a svako malo promijeni se nacionalna pripadnost. Šokantno i nevjerojatno!
Željeli bismo potanko objasniti kako se to manifestiralo, rekao nam je jedan znanstvenik koji je želio ostati anoniman. Npr. uzmete jedno selo, recimo Negoslavce ili Bobotu. Danima mir i tišina, a onda smo 11. lipnja 2014. vidjeli kako u tim selima počinje preobrazba u brazilsku manjinu. Da, nećete vjerovati – brazilska manjina u Boboti, Pačetinu, Bršadinu, Negoslavcima… Ljudi su plesali sambu, bili obučeni u brazilske dresove, plesala su se brazilska kola. Sve je kulminiralo sljedećega dana, 12. lipnja 2014. kad su cijela sela govorila portugalski i kad su tamošnji učitelji podučavali djecu da je Ivan Gundulić brazilski pisac.
Mislili smo da je to konačna preobrazba, ali onda se dogodilo nešto šokantno. Odjednom su ti isti ljudi za par dana postali Kamerunci. Pričali su kamerunskim plemenskim jezicima, plesali autohtono kamerunsko kolo u kojima se palčevi drže ispod pazuha, a učitelji su govorili kako je Kamerun svugdje gdje živi ijedan Kamerunac na svijetu i kako svi Kamerunci trebaju živjeti u jednoj državi. To je bilo 18. lipnja prošle godine.
I taman kad smo mislili da je to završeno, počela se opet događati ista stvar. U istim selima, a ovaj puta je počelo u Veri i Borovom Selu, mještani su počeli nositi sombrero i autohtone meksičke opanke koji imaju savijene prednje krajeve prema gore, što je bio nesumnjivi znak da su se pretvorili u Meksikance. To je bilo 23. lipnja 2014. godine. Žene su ubrzano sadile kaktuse, a mariachi su pjevali autohtonu pjesmu “Oj vojvodo, Pancho Villa”. Zaista fascinantno.
Ovaj neobjašnjivi fenomen nastavio se i jesenas kad se u istim mjestima odjednom pojavila azerbajdžanska, pa talijanska nacionalna manjina, a čini se da se ovih dana opet ponavlja ista stvar – opet se pojavljuju Talijani, a za načelnika su izabrali čovjeka koji se zove Giorgio Mažibrada. Jede se pasta i pizza u enormnim količinama.
Jedino što su znanstvenici do sada uspjeli zaključiti je to da se ovaj fenomen pojavljuje u danima kad hrvatska nogometna reprezentacija igra svoje važne utakmice.
*Članak je satiričnog karaktera i nema podlugu u realnosti (valjda).
Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
