Komentar čitatelja
Prasac – 08.07.2015.
S obzirom s koje strane dolazi pismo, nije loš. Međutim, što se tiče sadržaja, osvrnut ću se samo na ono s čime se ne slažem.
Milanović: “Njihov čin naišao je na prezir velike većine hrvatskih građana.”
To je točno. Ali na još veći prijezir naišle su reakcije vodećih ljudi u medijima, politici, te Saveza u kojem nitko ništa nije znao, a na kraju ispada da ipak jest znao… Razumijem, nije to baš mogao tako napisati Platiniju.
Milanović: “Hrvatska tijekom Drugog svjetskog rata imala najveći udio antifašističkih snaga među stanovništvom u okupiranoj Europi. Građana Hrvatske bilo je najviše u partizanskim postrojbama tijekom rata. Ističem ovo kako bih pojasnio da za počinitelje gnjusnog čina u Splitu nema podrške niti razumijevanja u hrvatskom društvu.”
U Hrvatskom društvu trenutno najmanje razumijevanja ima za sam antifašizam. Nije mi poznato ima li još ijedna država u EU koja ima državni praznik “Dan antifašističke borbe” i to dan kada su ustali komunisti da bi se (po vlastitim riječima, ne po mojoj interpretaciji!) borili za Sovjetski savez. Jedan dio je bio i u strahu vlastitog uhićenja. Pokušali su se (opet po vlastitom priznanju sudionika događaja u Brezovici i Žabnom kod Siska) pridružiti četnicima, ali četnici su ih potjerali i nisu htjeli čuti za komuniste. Neću sad u detalje terorističkih napada i ubijanja civila ili policajaca. Svi prvi ustanci ’41. na teritoriju kojeg je kontrolirala NDH bili su ili komunistički ili četnički. Niti jedan antifašistički u smislu borbe protiv fašizma. A ovi četnički još su bili potpomognuti Talijanima. To nam govori što su htjeli Hrvati koji su se našli na teritoriju NDH. U svakom slučaju nisu htjeli komuniste i njihov antifašizam. Milanović je već priznao da su njegovi išli kao patrioti oslobađati Dalmaciju i štititi Srbe, a da nisu znali tko je na čelu pokreta. Što je zapravo najbolji dokaz kako je propaganda djelovala. Cilj borbe, pogotovo 1941. bio je isključivo sovjetska Hrvatska ili sovjetska Jugoslavija (opet, ne po mojim riječima, nego po njihovim riječima).
Usput, 1941. većinu partizana su činili Srbi, a naši su masovno išli tek kasnije. I to opet nisu moje riječi.
Milanović: “Navijači su bili duboko šokirani nakon incidenta, u strahu od pravične kazne.”
Zašto bi navijači bili u strahu od PRAVIČNE kazne? Prije u strahu od nepravedne. UEFA-in delegat pregledava svaki detalj stadiona, crte, mreže, golove, tribine… Svastika je bila vidljiva 2 dana prije utakmice minimalno, a možda i više. Vidi se na snimkama s treninga, mediji su to već objavili. Nogometaši su bili točno na njoj (namjerno ili slučajno)… Dakle službeni DELEGAT da zeleno svjetlo i ništa ne kaže, a onda mi strahujemo od pravične kazne????? Ludnica.
Hitno nam treba zakon koji će razjasniti odnose športskih organizacija i države. ingerenciju nad tribinama i ovakvim stvarima u potpunosti treba preuzeti RH i jasno propisati da na njenom teritoriju nitko ne može biti kažnjen praznim tribinama, savezi ne mogu biti kažnjeni za ono što nisu počinili, ne mogu biti kažnjeni za propuste policije ili osiguranja… A Fifa i UEFA mogu tužiti RH ako smatraju da smo ih oštetili nečime. Dakle oduzeti im bilo kakvu ingerenciju nad tribinama i navijačima, zakonom. Barem kada su u pitanju utakmice nacionalne vrste ili klubova u vlasništvu grada/općine/županije/države ili društva.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
