Neki dan sam baš razmišljao, u svjetlu ovih covid mjera oko nas, kako bi bilo divno da se manjak od 2000 prvašića godišnje shvati ozbiljnije od svih umrlih od korone. To je akumuliralo u zadnjih 20-tak i više godina na 40 000 i više djece, mladih ljudi. Bilo bi divno da na svim tv postajama umjesto ‘Ostanimo odgovorni’ čitamo ‘Voli život, voli djecu’, da voditelji nose beđeve ‘Misli na Hrvatsku, daruj joj djecu’, da se umjesto 40 milijardi u covid mjere uloži barem jedna desetina toga u pronatalitetne mjere, da ljudi u kafićima, cesti ili na poslu ne raspravljaju hoće li se cijepiti nego hoće li imati treće dijete, da znanstvenici javno istupaju i govore o ljepoti razvoja oplođene jajne stanice, pričaju s oduševljenjem o životu u krilu majke jer to je doista čudo koje imamo kraj sebe svaki dan…da političari s istom ozbiljnošću kojom govore o maskama i socijalnoj distanci počnu govoriti o tome da se ljudi zbližavaju, grle, budu si blagoslov i poticaj jedni drugima, ohrabruju ih u stupanju u brak i da ističu da je upravo bračna zajednica temelj svakog društvenog poretka…
Tekst se nastavlja ispod oglasa
