Nije ovo pitanje pisma i kulture, kako ga neki žele predstaviti, nego nastavak agresije na taj izmučeni grad. Prvi i osnovni problem koji se često zaobilazi u raspravama je stvarni broj Srba u Vukovaru. Da bi određena manjina imala pravo na dvojezične ploče, ona mora činiti određeni postotak od ukupnog broj stanovnika u nekome gradu, a Srbi u Vukovaru po svemu sudeći ne zadovoljavaju taj kriterij. Dakle, prvi korak u rješavanju ovog problema bilo bi utvrđivanje broja Srba koji zaista žive u Vukovaru, i tek tada se eventualno može govoriti o njihovom pravu na dvojezične ploče. No, čak i kad bi se ispostavilo da je ovaj kriterij ispunjen (a sve upućuje na to da nije), to i dalje ne znači da je natpisima na ćirilici mjesto u Vukovaru. Matematičkim rječnikom rečeno, broj stanovnika je tek nužan, ne i dovoljan uvjet za to.
Nadalje, poznato je kako Srbi jednako dobro koriste i razumiju i ćirilicu i latinicu, tako da stvarne potrebe za ćirilicom nema. Isto tako, jasno je kako ćirilica ljudima koji su proživjeli stradanja u Vukovaru ne predstavlja tek pismo i kulturnu baštinu, nego simbol pod kojim su stradavali oni i njihovi bližnji. Kad već “napredne” struje u Hrvatskoj tako dobro “znaju” što predstavljaju pozdrav ZDS i svastika, iako ti simboli imaju i neko drugo povijesno značenje od ovog kojeg nam žele nametnuti, bilo bi u najmanju ruku korektno i dosljedno da te iste “napredne” struje prihvate mišljenje vukovarskih Hrvata o ćirilici. Ovako, imamo klasičan primjer dvostrukih kriterija, nečeg tako svojstvenog “naprednim” i “tolerantnim” strukturama. Konačno, moram se osvrnuti i na jednu uobičajenu floskulu koju slušamo kad se govori o temi ćirilice u Vukovaru. “Dobronamjerni” pojedinci, koji ne vide kako jedno pismo može biti problem, neprestano ponavljaju istu mantru: “Hoće li zabrana ćirilice ubrzati proces pronalaska nestalih?”, čineći tako elementarnu logičku grešku. Pravo pitanje bi zapravo bilo: “Hoće li uvođenje ćirilice ubrzati proces pronalaska nestalih i općenito doprinijeti razvoju grada i države?” Ovo je klasičan primjer situacije gdje onaj koji bi trebao odgovarati na njih, pitanja postavlja, jer zna da argumente za obranu svojih stavova nema.
Još jednom ponavljam, sve ovo oko ćirilice u Vukovaru nije jasno samo onima koji su intelektualno zakinuti i onima koji se prave nemušti, tako da je i ovaj moj komentar zapravo suvišan. Onome tko realno i zdravorazumski gleda na stvar, ništa nije potrebno objašnjavati, dok onima drugima nećemo objasniti koliko god to pokušavali…
