Tantalove muke

Homer pjesmom pokazuje bogove na Olimpu koji piju nektar i jedu ambroziju. Hranu koja daje besmrtnost, a zabranjenu smrtnicima.
Iz zabave gledaju smrtnike i smiju se nevoljama smrtnika.
Jednom im je tu hranu Zeusov sin, Tantal, kojemu je bila ukazana velika čast time što je s njima jeo božju hranu – ukrao pa je osuđen na vječne muke.
Stoji u Hadu u vodi do vrata pod voćkom, ali voda i voće odmaknu kad god posegne za njima.
(Ne može skupiti demokratsku većinu!)
😂
Ukrao je od bogova, a ne od smrtnika.
Homer ne donosi detalje o tome koliko se dugo donosila presuda.
Ipak se radi o važnom sinu, povezanom sa bogovima s Olimpa.
Kralj Tantal je kažnjen vječnom glađu i žeđu. Nije mu pomogao njegov status i njegove veze ni njegove časti….
“Tantalove muke” nas navode da kazna nije bila uvjetna. Da to nije bio društveno koristan rad.
Ljudi, radi se o šteti nanesenoj bogovima!
Takva šteta ne prolazi nekažnjeno.
Institucije rade svoj posao.
Priča o šteti nanesenoj smrtnicima je sasvim suprotna. Smješna je i zabavna.
Za bogove.