Ne plaća se ‘status’.
Plaća se znanje, iskustvo i koristan rad.
U tržišnoj ekonomiji se plaća mora zaraditi –
za sebe, za poduzeće i za Državu.
Radniku 1/3.
?
Ne razumijem sustav pa ni Pravosudni čijim “čelnicima” su kao npr. Dobroniću – ruke zavezane.
Financijski, preko ovlasti, izborom ili razrješenjem itd.
Čemu služe takvi ‘totemi’?
Da se oko njih izvode obredni indijanski plesovi?
A obredne plesove mogu izvoditi i gostujući na TV, kod Predsjednika, na Pressici, pred javnosti, pred zapisničarima (?)….
Da nikad ni za što ne odgovaraju, da su nesmjenjivi dok god slušaju ‘sponzora’, …
I da uvijek najviše što mogu jest da pritisnu zvonce:
“Zvonili ste Milorde?”
?
“Želite li možda dati ostavku ili samo whiskey s ledom?”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
