“Sporo se razvijamo i moramo pokrenuti moderni privatni sektor i velike privatne kompanije da ubrzamo ukupan rast. Vratili smo se na razinu ukupne ekonomske aktivnosti iz 2019. i najveći rast BDP-a od 15,8%. Država je i nadalje najveći čuvar radnih mjesta, a imamo 1,585 mln zaposlenih.” – piše ekonomist Mijo Jukić za Hrvatsko slovo.
Svijet se u cjelini mijenja, prije je raslo stanovništvo, a sada raste slobodna trgovina, poduzetništvo i tržište kapitala. U svijetu se događa demografski pad i starenje stanovništva, veliki je tehnološki napredak u području informacijske tehnologije, a stvaraju se i novi totalitaristički sustavi. Prošli smo mjesec proslavili Hrvatsko proljeće i svečano obilježili 50. obljetnicu studentskog štrajka na Hrvatskom sveučilištu i povezali s procesom uspostavljanja hrvatske države. Ugušena je represijom i zatvaranjem studenata, ali je ostala baštinom borbe za hrvatsku slobodu. Hrvatski sveučilištarci su tražili društvene reforme i ravnopravnost unutar bivše države, a završili su montiranim sudskim procesima i dramatičnim progonima.
Što nas dalje čeka teško je reći i nama će kao malom narodu trebati puno znanja i pameti da se snađemo. Imamo vlastitu državu i dio smo EU što nam donosi velike buduće koristi, a i smjer je ekonomije dobar. Koristimo EU fondove, turizam se širi, raste izvoz, ali moramo puno učiniti za povjerenje u društvu, riješiti se korupcije i srediti javni sektor. Tu smo spori, pada nam broj stanovnika i treba ubrzati tehnološki napredak. Mladi napuštaju Hrvatsku i procjenjuje se da je zemlju u zadnjih 9 godina napustilo 340 tisuća ljudi. Imamo najveću stopu iseljavanja i odoše nam najsposobniji.
Hrvatska treba moderni kapitalizam
Reforme javnog sektora su neizbježne ako želimo napredovati. Nada su nam novi privatni poduzetnici koji nisu opterećeni prošlošću i dio su novog svjetskog sustava i tržišta. Sve više imamo poduzetnika koji uspijevaju na svjetskom tržištu pa naš izvoz raste u brojnim industrijama zahvaljujući malim i srednjim poduzećima. Vratili smo se na ukupnu ekonomsku aktivnost iz 2019., imamo realno veće plaće i 1% više zaposlenih. Prosječna isplaćena neto plaća zaposlenima, njih 1,36 mln, iznosila je 7,108 kuna i bila je 5,4% veća nego u rujnu 2020. Inflacija jede plaće, jer je puno i onih koji imaju manje plaće.
Za daljnji razvoj moramo imati veliki autonomni privatni sektor. Još brže razvijati privatne kompanije, koje će biti neovisne o velikom javnom sektoru i tako povući ukupan rast. Slabosti i tromost državnog sektora može ugušiti sveukupni gospodarski razvoj i zaustaviti naš napredak, ali očekujemo da ćemo se i ove godine izvući iz tih problema. Tu država mora kroz porezni sustav i infrastrukturna ulaganja promijeniti poticaje za nova ulaganja. Omogućiti ubrzanu suradnju i razvoj velikih privatnih kompanija i javnog sektora. Krajem prošle godine imali smo pad potrošnje, ali se nadamo da će to biti kratkotrajno. Rejting nam raste zbog uvođenja eura i boljeg korištenja sredstava EU, što utječe na ulaganje i razvoj. Hrvatska treba moderni kapitalizam, velike privatne tvrtke i poduzetnike koji uspijevaju na svjetskom tržištu i stabilan ekonomski rast.
Zaposlenost raste
U zadnjih 5 godina Hrvatska je povećala broj zaposlenih za više od 100 tisuća, što se očekuje i u idućim godinama. Tu su ključni poslodavci i raspoloživa radna snaga koju smo uvozili iz trećih zemalja. Trenutno je na burzi rada oko 124 tisuće nepotrebno nezaposlenih, a toliko je još neaktivnih koji ne traže posao. Ovu zimu smo ušli s 1,585 mln zaposlenih odnosno osoba prijavljenih u mirovinsko osiguranje. Tržište rada se oporavilo od pandemijskog udara zahvaljujući potpori države, pa 500 tisuća radi u prerađivačkoj industriji, u građevini oko 127 tisuća, u zdravstvu i socijalnoj zaštiti 114 tisuća, a dosta u javnoj upravi.
Imamo dosta veliki pad u ugostiteljsko-turističkom sektoru od 8500 zaposlenih manje, a dosta restriktivnu politiku zapošljavanja ima i financijski sektor zajedno s osiguranjima. Financijska branša i osiguranje zapošljavaju oko 42,500 radnika. Sada imamo 1,23 mln umirovljenika od kojih je 1,14 mln mirovina steklo po zakonu o mirovinskom osiguranju uplatama u mirovinski fond i njihova prosječna mirovina je 2972 kune, a imamo 180 tisuća korisnika mirovine po posebnim propisima. Najveće mirovine imaju saborski zastupnici i iznose 10,555 kuna.
Financijski pregled
Kretanje BDP-a u trećem tromjesečju pokazuje rast od 15,8%, zahvaljujući osobnoj potrošnji i izvozu, a i snažnom oporavku turizma. Čeka nas provođenje reformi u cilju jačanja poslovnog okruženja i pomak s predzadnjeg mjesta u EU. Srednji je tečaj kune prema euru 7,5197, a kuna je blago oslabjela prema dolaru na 6,66. Višak likvidnosti je 69 mlrd kuna, a kamatne stope su stagnirale. Stambeni krediti u Hrvatskoj kreću se oko 67 mlrd kuna i veliku potražnju za nekretninama prati stalan rast cijena i zadnju godinu su skočile između 6 i 7%.
Cijene stambenih nekretnina rastu brže od dohotka, ali ne i troškovi gradnje. Svaki treći kredit ima državnu subvenciju u sklopu APN-a, a stambeni krediti odobravaju se na rok otplate od 21 godinu. Što se tiče financijskog sektora on će se mijenjati na bolje i čeka nas uvođenje eura, velike pripreme, a uspjeli smo da se ne ponovi kriza iz 2008. Čeka nas velika financijska edukaciju građana, jer većina ljudi ima redovnu komunikaciju s bankama i promjene su sve veće, posebno s mirovinskim fondovima.
O autoru
* Diplomirani ekonomist Mijo Jukić potječe iz mnogobrojne obitelji iz Runovića kod Imotskoga. Rođen je 1948. godine. Osnovnu školu završio je u Runovićima, zatim gimnaziju u Imotskom. Ekonomski fakultet završio je u Zagrebu. Tijekom studija imao je problema. Kada je 1970. u HNK-u dignuta pobuna protiv prikazivanja predstave ‘Zrinski i njegov lakrdijaš’, njih 13, i to pretežno Imoćana, uhićeno je i kažnjeno visokom novčanom kaznom. Nakon toga došla je 1971. i studentski štrajk. Tada je bio na Ekonomskom fakultetu i osuđen je na dvije godine zatvora pod optužbom da je bio organizator pobune na svom fakultetu. Vrhovni sud mu je smanjio kaznu za šest mjeseci pa mu je ostalo godinu i pol. Tri mjeseca bio je u Đorđićevoj, a ostalih 15 mjeseci proveo je u zatvoru u Staroj Gradiški.
Poslije Đorđićeve, dok je čekao pravomoćnu presudu, Jukić je iskoristio vrijeme i diplomirao na ekonomiji. Ubrzo nakon toga otišao je na služenje vojske i nakon tri mjeseca uhitili su ga te priveli u bjelovarski zatvor, a potom u Staru Gradišku. Tamo je bio po samicama, po izolacijama. Tako je za 20 dana izgubio 11 kilograma težine. Zatvorenike su bacali u podrume gdje je bilo žaba, zmija, žohara. Držali su ih u vodi do koljena. Bila su redovita maltretiranja.
Unatoč teškoćama, kako sam kaže, uvijek je bio nasmijan i vedar, jer je imao svoje ideale. Nakon zatvora bio je dva mjeseca kod kuće pa je pošao na dosluženje vojske. Izišao je iz vojske u siječnju 1976. i onda se je zaposlio u Autocentru Merkuru, zatim u Dekoru Zagreb, pa u Croatia osiguranju, dvije godine u Osiguranju Zagreb. Pet godina bio je zamjenik ministra financija, a zatim je radio u Privrednoj banci Zagreb. Bio je i predsjednik Udruge Runovićana u Zagrebu.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
