Osnovu određivanja cijena na slobodnom tržištu, kakvom i Hrvatska pripada ili bi trebala pripadati, diktiraju ponuda i potražnja. No, ako je suditi prema temama kojima se bavi većina medija, a to je cijena kuglice sladoleda, izgleda da se Vlade očekuju uredbe kojima bi limitirala cijene po kojima se prodaje sladoled, jogurt, ležaljka na plažama, pedalina, lignje...I sam ministar financija se čudom čudi cijeni kuglice sladoleda koja negdje doseže tri i pol eura i koja je postala simbolom turističke sezone 2023.
Afera kuglica sladoleda uzela je maha, zbraja se, oduzima, no računske operacije hrvatskih novinarskih magova nisu otišle dalje od prvog razreda osnovne škole.
I od socijalizma.
Možda će vas zanimati
Komunikolog Sedak o medijskim zazivanjima turističke propasti: Ovisi li turistička sezona o cijeni kuglice sladoleda?!
Sedak napominje da se rasprava o uspjehu turističke sezone svela na” licitaciju cijenom kuglice sladoleda
Zašto ministar financija ne zna osnove ekonomije?
Nije niti čudo kada se i sam ministar financija Marko Primorac, čovjek koji bi o slobodnom tržištu trebao znati ipak više od novinarskih pera, čudom čudi cijeni kuglice sladoleda.
”Ne znam koji bi to inputi i troškovi opravdali kuglicu sladoleda od 3,5 eura ili palačinku od četiri eura ili nešto slično”, kazao je zabrinuti ministar nakon sjednice Vlade.
Kakva je to famozna kuglica od tri i pol eura?
Pritom je očito potpuno nebitna informacija da je ta famozna kuglica od tri i pol eura koju je Glas Istre, recimo, ‘detektirao’ u Rapcu i od čije ćemo cijene, kako kažu, ‘pasti na guzicu’, bez aditiva, bez glutena, umjetnih aroma, bojila i od 100 posto ‘artizanstskog podrijetla’.
Što znači taj hipsterski izraz? Znači da je sladoled napravljen zanatski, da nije industrijski, na veliko i da su svi sastojci koji idu u njega također takvog podrijetla.
Takve stvari koštaju i to je normalno.
Za one kojima ‘artizansko’ ili ‘craft’ podrijetlo nije bitno, ima i kuglica za euro i pol. Ima i u škrinji u trgovini za euro.
Zašto je to u Hrvatskoj tema i zašto ministar financija nema pojma o tome što se s cijenama događa u sustavu slobodnog tržišta, mogli bi se zapitati stručnjaci s područja ekonomije, sociologije, obrazovanja i javne uprave.
Baš čudno, zar ne? Inflacija, a cijene rastu
I baš je čudno ministru da cijene rastu cijena u doba inflacije.
Kada se zaziva Vladu da pumpa milijarde u razne poticaje, potpore, da zaustavi kompletno gospodarstvo zbog korone, da Hrvatsku indirektno gurne u rat protiv Rusije…Onda se ne treba čuditi inflaciji.
Nije to palo s neba…
Kao što s neba nisu pale osnove ekonomije.
Malo osnova o ponudi, potražnji i cijenama
Naime, cijenu robe i usluge diktira ponuda i potražnja.
Krenimo od početne točke. Imamo 50 turista i 50 sladoleda.
Ako potražnja raste, a opskrba ostaje nepromijenjena, to vodi do više cijene. U prijevodu ako stotinu turista želi pojesti sladoled, a u ponudi je naših 50 sladoleda, tih 50 će koštati više, tj. cijena sladoleda raste.
Ako se potražnja smanjuje, a opskrba ostaje nepromijenjena, to vodi do nižih cijena. Dakle ako samo 15 turista želi pojesti sladoled, a u ponudi je i dalje naših 50 sladoleda, njihova će cijena pasti.
Ako pak naših 50 turista želi jesti sladoled, a ponuda raste, tj. otvorilo se 20 slastičarnica više i na tržištu je 150 sladoleda – cijena sladoleda će biti niža.
Ako naših 50 turista želi jesti sladoled, a od 20 slastičarnica zatvorilo se njih 19 i sladoled je ostao samo u jednoj koja ih nudi tek 20, dakle ponuda je pala, a potražnja ostala ista – cijena kuglice će rasti.
Samoregulacija tržišta: Ako ne proda dovoljno skupog sladoleda ili će sniziti cijenu ili će propasti
Ako to prosto preslikamo na priču o ogromnoj cijeni kuglice, dok vlasnik slastičarnice ne zaključi da nedovoljan broj turista želi izdvojiti tri i pol eura za kuglicu, cijena će biti takva jer postoje i kupci koji će platiti tu kuglicu.
Ako cijena turiste odbije, pa vlasnik bude u minusu, sigurno će sljedeće sezone spustiti cijenu sladoleda u bez da mu Vlada izda uredbu o maksimalnoj cijeni kuglice sladoleda.
Ajmo još pojednostaviti.
Ministar Primorac i palačinke
Situacija broj jedan: Kuzer pun putnika, među njima i ministar Primorac kojem su preskupe palačinke od četiri eura, nasukao se na pustom otoku.
Na pustom otoku je jedna palačinka. Cijena te palačinke otići će u nebo jer ju žele svi putnici. Ministar Primorac vjerojatno će ostati bez palačinke.
Situacija broj dva: Kruzer pun turista željnih palačinki, a među njima je opet naš ministar Primorac, nasuka se na ‘otok palačinki’. Na ‘otoku palačinki’ dnevno se proizvede milijuna palačinki. U toj će situaciji ministar Primorac i ostali nasukani putnici jesti palačinke po znatno prihvatljivijoj cijeni.
Situacija broj tri: Ako si ministar Primorac ne može priuštiti palačinke na nekoj rivi u špici sezone ili na pustom otoku na kojem je samo jedna palačinka i kao takva preskupa – ispeći će ih sam u apartmanu.
Situacija broj četiri: Ministar Primorac će s medijskom mašinerijom pritisnuti Plenkovića da na pustom otoku bez palačinki limitira maksimalnu cijenu pa će tako ta jedna koštati recimo prihvatljiva dva eura, a ne četiri što je po ministru previše.
I još bolje, situacija broj pet: Država će osnovati tvrtku Jadranski sladoledi i palačinke (JSP) i ispod cijene prodavati ove slastice u poznatim turističkim mjestima za 75 centi po kuglici i euro po palačinki. Ostalo će pokriti porezni obveznici koji će pritom biti sretni da su kuglicu i palačinku tako ‘malo’ platili.
No, za koji će se mjesec čuditi inflaciji.
Što će se dogoditi s jeftinom kuglicom sladoleda u Neumu?!
N1 nam tako ‘profesionalno’ servira komparaciju cijena robe i usluga u Neumu u BiH i u Stonu u Hrvatskoj. Reporterka koja se javlja iz Neuma slavodobitno zaključuje kako je tamo cijena kuglice (u jednoj slastičarnici) ‘samo’ dvije KM ili jedan euro.
Ako je prosječna plaća u BiH dvostruko manja nego u Hrvatskoj, ne postavlja se pitanje je li ta kuglica susjedima isto tako preskupa, kao i našim turistima ona u Stonu.
Uostalom, nije isto ići na ljetovanje u Neum ili pak Ston, Hvar, Dubrovnik, Opatiju, Rovinj…
Ukoliko domaćeg gosta toliko privuče kuglica za euro u Neumu, onda će druge sezone u Neum pohrliti ogroman broj Hrvata…I što će se dogoditi s famoznom kuglicom?
Cijena će biti znatno veća jer će se potražnja za tom famoznom kuglicom povećati ukoliko se ne otvori još stotinu slastičarnica i ne poveća ponuda…
Jutarnji list nam pak sugerira ljetovanje u Banja Luci?! Kava euro, noćenje 20 eura. Još samo nisu naveli koliko je do plaže.
No, uz osnove ekonomije ne treba zaboraviti i na osnove novinarstva.
Jogurt za 34 kune?! Zamislite!
Naime, evo samo jednog primjera. Ovako glasi naslov u Slobodnoj Dalmaciji: ”Znamo, svi smo već umorni od šokantnih računa i skandaloznih cijena. Ali, je li vama normalno da jogurt košta 34 kune?”
Koja vam je prva pomisao? Da čašica jogurta košta 34 kune?! Pa jesu li oni ludi? Nema kraja pohlepi! Vlada treba ograničiti cijene jogurta!? Ministre, premijeru, uradite neštooo!
Naime, Slobodna nas nije izvijestila košta li 34 kune 200 grama jogurta ili dvije tone jogurta.
>Inflacija u Hrvatskoj u veljači 12 posto: Cijene hrane rasle za 17 posto
Pažljiviji čitatelj ipak će doznati da je riječ o cijeni za pakiranje od 1750 grama u prijevodu – onoj veeelikoooj boci jogurta.
I to ne u Bjelovaru ili Zagrebu, već u Veloj Luci, na otoku Korčuli do kojeg, od tvornice jogurta ne vozi samo cesta, već i trajekt i to dosta dugo.
To diže cijenu svega što dolazi na otok.
Pa tako i famoznog jogurta u ogromnoj boci.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
