Prof. dr. sc. Ivan Dadić: Hrvatska nijednu priču ne može završiti jer se uvijek netko javi tko je protiv

Sjevernojadranski prometni pravac, u kojem se nalazi i Hrvatska, je najkraći, prirodan i najekonomičniji put kojim je Europska Unija povezana sa Sredozemljem, tj. povezana je plovidbom kroz Sueski kanal s većinom zemalja Afrike, Azije, Australije također. Što Hrvatska može imati od toga i kakva joj je perspektiva u pogledu prometnog sustava? Prof. dr. sc. Ivan Dadić dotakao se tema o stanju hrvatskih luka, ali i prema kojem smjeru Hrvatska treba težiti kako bi na sjevernojadranskom prometnom pravcu uzimala puno više koristi nego što danas uzima.

Narod.hr: Što možete reći o hrvatskim morskim lukama i jesu li kvalitetno povezane sa željeznicom kao što je to primjer luka u svakoj naprednijoj državi svijeta?

Velike luke su one luke koje su ključne u povezivanju Hrvatske sa svijetom. To su Rijeka, Zadar, Split, Šibenik, Ploče ali tu je i puno drugih manjih luka koje također imaju svoj značaj. Sve te luke u kojima se odvija trajektni promet su značajne jer na neki način to predstavlja integrirani promet. Ono što Hrvatskoj u ovom trenutku nedostaje, a prije je imala, je prijevoz putnika morskim putem i to u lokalnom dijelu. Dok nije bilo jadranske magistrale postojale su linije uzduž obale od Rijeke do Dubrovnika koje su doticale druge morske luke čak i otoke poput Hvara i drugih otoka. Međutim, cestovni promet je sada preuzeo veliki dio tog prometa te u velikim gradskim područjima dolazi sve više do cestovnih zagušenja što izaziva velike eksterne troškove. Prijevoz putnika na daljinske relacije morem je sve manje atraktivan jer je prespor, preskup itd. Hrvatska bi trebala organizirati prijevoz putnika u kvarnerskom zaljevu, u Zadru ali ne samo za putnike koji se voze trajektom nego i za putnike koji bi se vozili kao javnim gradskim prijevozom svakih pola sata ili sat vremena. Zatim, trebalo bi organizirati prijevoz putnika u kaštelanskom zaljevu u Splitu, u dubrovačkom području, itd. Znači, prijevoz putnika morem u Hrvatskoj je potpuno zanemaren. U svijetu imate primjer Sydneya. Oni u zaljevu imaju izvanredno organiziran promet morem.

Hrvatska nije razvila prometni sustav koji bi bio međusobno integriran na način da su ceste integrirane s pomorskim prometom paralelno sa željezničkim prometom, itd. Zato su u Hrvatskoj transportni troškovi preveliki. U smislu integriranog prijevoza, Rijeka ima strateški položaj, ali ona ima jedan problem kojeg često puta građani RH nisu svjesni. Rijeka ima najdublje more, najdublje se usipa u europsko kopno, brodovi sa velikim gazom mogu uplovljavati, itd., ali Rijeka ima problem što nema dovoljnog prostora na kopnu. Taj nedostatak mora nadoknaditi koristeći što kvalitetniju mehanizaciju odnosno da se brodovi, kontejneri, tereti što manje zadržavaju u luci, da je teret što više u pokretu te da nema puno skladištenja i zadržavanja itd.

Zadar može imati veliki prostor na kopnu odnosno može imati veliko zaleđe jer je zadarsko područje iznimno ravno. U tom pogledu, imate ograničenje Rijeke ali i ostalih luka koje imaju relativno slabu nekvalitetnu vezu sa zaleđem. Dugoročno, Zadar ima veliku perspektivu jer se može razviti ogromna logistička industrija, greenfield investicije iz razloga jer ima prostora i za razvoj industrije i za razvoj transportnog sustava i zračnog prometa, itd. Dugoročno, zračne luke u Splitu, Dubrovniku su relativno skromnih mogućnosti. Jedino mogućnosti za razvijanje velikih zračnih luka ima Zagreb, Zadar i Osijek. U Osijeku je to manji problem jer je ipak periferno vezan za turizam, ali kada Srbija jednom uđe u EU onda će i to biti moguće.

Hrvatska može utjecati na postojanost kvalitetne željezničke veze sa zaleđem između Rijeke, Zadra, Šibenika i Splita, ali ne može utjecati na Ploče jer je ona više bosansko hercegovačka luka nego što je hrvatska luka, ali može biti i mađarska. Međutim, ta pruga nije dovoljno kvalitetna pa bi puno jednostavnije i jeftinije bilo voziti robu iz Rijeke, pa čak iz Zadra, Šibenika prema Mađarskoj i Austriji nego da se roba prevozi preko Ploča. Povoljnije je da se roba prevozi što više brodom nego željeznicom jer je jeftinije. Tu je problem jer nijedna hrvatska luka nije kvalitetno povezana sa željeznicom sa unutrašnjošću zemlje.

Narod.hr: Luka Šibenik…

Luka Šibenik je isto kvalitetna zaštićena luka, međutim nema kvalitetnu vezu sa željeznicom i to je veliki problem. Bilo bi dobro napraviti tzv. mrežničku varijantu Zagreb-Rijeka te od te dionice nastaviti prugom do srednje Dalmacije. Napraviti jedan veliki tunel ispod Velebita od Gračaca do zadarske ploče gdje bi na neki način i Knin imao dugoročnu vezu. Sadašnja željeznica do Zagreba preko Gospića bi na neki način bila jadransko jonska pruga. Kada bi se napravio tunel onda bi sve tri luke Split, Šibenik, Zadar imale jako kvalitetnu vezu. Još kada bi se napravio tunel na prilazu Splita koji bi riješio problem svih tih uspona, onih nesreća koji se javljaju od Kaštel Staroga prema Labinu onda bi to bilo rješenje. S druge strane, dugoročno treba razmišljati o tome da se gradi jadransko jonska željeznička pruga da se na neki način povežu i Ploče željezničkom prugom. Bilo bi dobro da BIH preko sebe napravi željezničku prugu ali taj proces neće ići tako brzo. Puno je bolje i jednostavnije napraviti o čemu sam govorio jer bi Hrvatska imala puno koristi a samim time i BIH iz razloga jer je blizu. Puno roba iz srednje dalmatinskih luka, pa čak i iz Rijeke, može se voziti željeznicom u BIH i bez Ploča.

Split nema mogućnosti za širenje na kopnu, ali ima kvalitetnu postojeću luku. Split ima ogromne mogućnosti, a tu je prvi na Mediteranu u prijevozu putnika tako da je to putnička trajektna luka najveća na Jadranu. Dubrovnik je važan ne toliko za prijevoz tereta koliko za kruzere koji dolaze tijekom cijelom godine, a osobito za vrijeme turističke sezone.

[FB]

Narod: Što je sa Siskom?

Hrvatska je inače potpisala sporazum s EU da iznad 100 km neće voziti teret kamionima. Nažalost, danas Hrvatska iz Rijeke vozi teret kamionima prema Zagrebu, Budimpešti i Srbiji. To je ono što nije povoljno za Hrvatsku i to će danas sutra zagušiti autoceste koje bi trebale služiti turizmu. Znamo kako Austrija sve čini da teretni promet premjesti na željeznice tako da su to vrlo stroge mjere koje su i ekološke i gospodarske. Hrvatska ne vodi dovoljno računa o tome da razvija prometni sustav na način da željeznica zajedno sa pomorskim i riječnim prometom imaju poveću ulogu. U tom sustavu je dosta važna komponenta kanala Dunav-Sava kako bi se luka Rijeka i ove druge luke povezale sa lukom Sisak u kojoj bi se teret prekrcavao na riječne brodove. Preko kanala Dunav-Sava skratio bi se put uzvodno od Vukovara prema srednjoj Europi 412 kilometara, te preko 80 kilometara nizvodno od Vukovara prema Crnom Moru. Na taj način sve će ove luke živnuti, mogu biti specijalizirane, a teret bi se sve više vozio. Znači, ključne su sve ove luke od Ploča do Rijeke, pa i Pule. Da bi Pulu ozbiljnije uključili u prijevoz tereta onda bi trebalo povezati istarske željeznice sa hrvatskim željeznicama jednim tunelom ispod Učke.

Sisak je jedna od najvažnijih luka, a da bi imala tranzitnu ulogu sa Rijekom i ostalim lukama treba napraviti kao prvu mjeru kanal Dunav-Sava dug 60 kilometara. Međutim, Hrvatska politika nikada to nije razumjela. U dogovoru s BIH treba kanalizirati Savu na način da postane plovna, produbljivati, uređivati, riješiti problem odvodnje, navodnjavanja itd. gdje bi i hrvatska poljoprivreda puno dobila.

Hrvatska je puno uložila u luku Slavonski Brod, ali to nema nikakvog smisla ako se ne napravi kanal Dunav-Sava jer je to samo bacanje investicija. Kada bi se napravio kanal Dunav-Sava onda Sisak,Osijek, Slavonski Brod, Vukovar dobivaju veliki značaj. U Hrvatskoj bi transportni troškovi bili puno manji, a Hrvatska bi mogla biti konkurentnija. Da bi robe preko sjevernojadranskih luka-Rijeka, Koper, Trst, ali i preko srednje jadranskih luka mogle stizati prema panonskoj nizini i na neki način uzeti dio tereta koji sada dolazi s zemljine južne polukugle i ide prema Rotterdamu, Hamburgu i drugim lukama preko prethodno navedene luke u srednju Europu treba napraviti i jako kvalitetnu vezu sa željeznicom. To bi za Hrvatsku značilo jako puno, a u cjelini bi se i globalni troškovi smanjili. Hrvatska bi od togo puno više zarađivala barem od 50 do 100 puta nego što sada zarađuje.

Narod.hr: S jedne strane EU se zalaže za smanjenje eksternih troškova u prijevozu tereta i putnika dok s druge strane zelene udruge u Hrvatskoj jednostavno koče razvoj integriranog prometnog sustava itd. Što možete reći o tome?

Ono što se meni ne sviđa kod zelenih je to što nešto ne razumiju. Za primjer, ako se prebaci jedan veliki dio prometa sa ceste na željeznicu, ako se veliki dio tereta prebaci sa ceste na pomorski i riječni promet onda će ukupno zagađenje okoliša biti daleko manji nego što je sada. Hrvatska ne smije gledati pojedine segmente nego u okviru optimalnog restrukturiranja cijelog prometnog sustava gdje će veliku ulogu u prijevozu putnika i tereta imati željeznica, pomorski i riječni promet. Zeleni gledaju svaki segment pojedinačno, a ne njih ukupno. Prema tome, slažem se da ne dođe do zagađenja okoliša, ali ako Hrvatska izgradnjom jednog tunela skrati put za 20 kilometara onda će se daleko manje ispušnih plinova i drugih štetnih sastojaka izbacivati u atmosferu nego ako se tunel ne napravi.

Čitatelji portala narod, hr mogu na linku OVDJE  nešto više pročitati o eksternim troškovima.

Hrvatska je kasno počela razvijati prometni sustav na pravi način i jednim dijelom je zakasnila. To se vidi po problemu kako luke nisu kvalitetno vezane ni cestom ni željeznicom. Željeznički sustav je nerazvijen, autoceste su prerazvijene i to kao veza između gradova, a na području gradova te veze su nekvalitetne itd. To utječe na ukupnu efikasnost prometnog sustava. Prema tome, Hrvatska se u daljnjem razvitku mora posvetiti problemima u gradovima, luka, pomorskog prijevoza putnika itd.
Danas imate problem nafte u Jadranu. Ako Hrvatska neće vaditi naftu iz Jadrana ona će i dalje dovoziti naftu do sjeverno jadranskih luka bilo to Rijeka, Trst, Venecija. To nije ništa manje opasno nego što su naftne platforme koje stoje na jednom mjestu i koje mogu biti puno sigurnije nego brodovi. Nafta će i dalje teći, a ako Hrvatska neće vaditi onda će Italija ili netko drugi jer nije to samo hrvatsko more. Hrvatska danas o tome dovoljno ne razumije. Ja ne ulazim u to je li procedura potpuno poštovana, ali se zna i o tome se pričalo prije 30 godina da u Jadranu ima nafte. Nažalost, Hrvatska nijednu priču ne može završiti jer se uvijek netko javi tko je protiv. Ne ulazeći u to tko je u pravu, tko je u krivu, ali mislim da smo svi mi u krivu jer hrvatsko društvo zaostaje u razvoju, zaostaje za rastom BDP-a, a mladi ljudi odlaze jer nema posla.

Na stranici OVDJE čitatelji portala narod. hr mogu vidjeti trenutno stanje brodova na Jadranu pa tako i u cijelom svijetu ali i na riječnim plovnim putovima. Klikom na tzv. obojenu strelicu možete vidjeti o kojem se brodu radi, u koje je svrhe namijenjen, itd.

Narod.hr: Što mislite o tome da se organizira ili u turističke svrhe ili javni prijevoz putnika na rijeci Savi u Zagrebu?

Apsolutno, i jedno i drugo je dobro i to nije sporno. Međutim, za javni prijevoz je to malo teže jer je prijevoz relativno spor. Javni prijevoz je nemoguće organizirati dok se ne kanalizira Sava jer je vodostaj varijabilan. Kada se napravi kanal Dunav-Sava onda neće biti teško kanalizirati Savu od Siska do Slovenije kako bi bijeli ili drugi brodovi mogli ploviti. Radi primjera, u Budimpešti imate javni prijevoz. Danas bijele brodove možete vidjeti u Vukovaru, nešto manje u Osijeku. Imamo preduvjete ali smo kasno dobili državu gdje su hrvatski interesi uvijek bili zapostavljeni, a sada kada imamo državu ne znamo artikulirati prave hrvatske interese. Za primjer možete uzeti Jarun kao pravu investiciju koji se izgradio pred Univerzijadom. Na Jarunu se ništa nije zbivalo. Kada je napravljen on je postao jedan od najatraktivnijih područja grada Zagreba. Kada bi se kanalizirala Sava to bi postalo jedno od atraktivnijih mjesta što za prijevoz putnika u turističke svrhe, rekreaciju, organizaciju sportskih aktivnosti ili što god hoćete.