Prof. Nikčević: Ministarstvo kulture podupire ‘velike izdavače’ i program koji nitko ne voli čitati

Izašli su rezultati natječaja potpore knjigama. Naoko je sve u redu. Objavljen je popis izdavača i novac koji su dobili: 71 izdavač podržan, 79 odbijeno; podijeljeno je 7,8 milijuna kuna… Eto super, ali…, piše za Narod.hr prof. dr. sc. Sanja Nikčević.

Gdje su autori/djela?

Već koju godinu zaredom u rezultatima natječaja navodi se samo izdavač i novac, ali ne i naslovi/autori za koje su dobili novac. Zato je potpuno nepregledno za što je izdavač dobio taj novac. Naime, mogli su mu dati 100.000 kn za dvije knjige, a mogao je dobiti obavezu od 7 knjiga za 20.000 kn. Ali što je još važnije: ne zna se za koje su naslove niti za koje autore dobili potporu!!!

Ti naslovi/autori inače su bit cijele potpore. Osnovna misija Ministarstva kulture jest – kako i dalje pišu – poticanje manje poznatih a vrijednih autora/djela. Naravno, ne treba ni reći da je potpora zamišljena dominantno za domaću književnost, a tek onda za kvalitetne prijevode. Zato su uvijek bili najvažniji naslovi koji se potiču i oko njih se vodila bitka. Prema naslovima koje objavljuju profilirali su se i izdavači, što znači da – čim bi vidio koje naslove izdavač nudi – znao si što zastupa i zagovara.

Ali sad više nije tako. Time što navode samo izdavača (prihvaćenog/odbijenog), djela se „sakrivaju” jer da se objave – svi bi poludjeli koja se djela potiču (npr. strani romani najniže kategorije), a koja se odbijaju (kvalitetna hrvatska djela). Na natječaj se prijavljuju naslovi, ali kako nisu javno objavljeni oni koji su prošli, izdavač može zapravo što hoće. Ministarstvo, dakle, ne podupire više program, primjerice Frakture, kao neki popis vrijednih djela – nego Frakturu kao privatnoga izdavača.

Primjeri odbijenih

Odbili su Lađu od vode, izdavačku kuću Julijane Matanović i Pavla Pavličića. Odbili su i Citadelu libri, koju sam pokrenula i vodim – ja. Pavao Pavličić i Julijana Matanović neupitno su kvalitetni pisci koji ulaze – kao vrijedni i poznati pisci – u onu misiju Ministarstva u potpunosti. Ja sam ponudila dva naslova nepoznatih ali vrijednih (antologija pučke zagorske drame i antologija zrinskofrankopanskih tema) iza čega stojim ja kao struka.

Tko je dobio?

Od osamdesetak izdavača koji su dobili potporu trideset ih je dobilo preko 100.000 kn, a šestero je dobilo čak i preko 300.000 kn! Ta su šestorka takozvani „veliki igrači“ (Fraktura, Hena, Disput, Ljevak, Sandorf, V.B.Z.), dok npr. Hrvatska sveučilišna naklada, koja ima vrijedna izdanja, je dobila samo 20.000 kuna.

Uz časne iznimke (Alfu i Verbum i još pokoje) gotovo svi ostali „pušu u isti rog”. To se vidi prema onome što jest objavljeno. Dakle, objavljuju se identični trendovski kanonski romani o nasilju u obitelji, o „izlasku iz ormara“, o želji za promjenom spola (koja se, eto, javlja već i u 3. godini života), o „grozoti“ majčinstva, o monstruoznosti očinstva, o strašnoj državi i još strašnijoj Crkvi… Ono što Jutarnji trubi kao „jedva čekamo”, što televizija promovira kao vrijedno, a Ministarstvo potiče…

Prvi je problem da je sve to tematski i stilski vrlo usko (da ne kažem da je jezik siromašan i vrvi psovkama i da su tu uvijek negdje opisi eksplicitnoga nasilja).

Drugi je problem da to nije najkvalitetnije (iako se stalno nešto kao pozivamo na kvalitetu, povjerenstva, stručnjake…), nego je to sve nametnuto. Najbolji je dokaz da je nametnuto upravo ovaj natječaj.

On doslovno ubija malene izdavače, a time poništava mogućnost izbora jer upravo ti mali izdavači (kao Lađa od vode i Citadela libri) nose neki drugi glas, neke drugačije naslove od trenda i kanona. I to nema veze s kvalitetom jer su odbijeni kvalitetni naslovi. (Mogu garantirati i za Pavličića i za svoje antologije.)

Takvim sužavanjem Ministarstvo je ne samo izbacilo kvalitetu koja se ne uklapa, nego i onemogućilo ono u što se nominalno kune cijela Europa (pa i naši političari i mediji). Onemogućilo je mogućnost izbora i raznolikost, mogućnost izražavanja naše biti, naše drugačijosti… Dakle, možeš izražavati svoju bit i svoj osjećaj, ali samo ako su unutar zadanoga kanona, ali ako je nešto izvan toga – onda ne može… Afirmirao bi neke vrijednosti, smatraš da umjetnost ima pravo biti i lijepa/dobra/istinita i još povezana sa svetim. Odi ti lijepo sa svojom drugačijosti u šumu pa si tamo afirmiraj – nećeš valjda u glavnom gradu?!?

Tko pita čitatelje?

Nastavak je još tužniji. Program koji Ministarstvo obilato podupire ovim umjetno stvorenim „velikim“ izdavačima zapravo nitko ne voli čitati. Ali nema problema, Ministarstvo im otkupi za svaku knjižnicu po primjerak-dva tako da sad to i knjižnice dobiju kao vrijednu knjigu, a izdavač još jednu moćnu financijsku injekciju. U pravilu izdavači koji dobiju potpore dobivaju obilato i otkup. (Ne da mi se sada zbrajati, ali svote su ogromne.) Dakle, nije da će Ministarstvo pogledati izdanja onih malih (ako ih uspiju izdati bez potpore) i one kvalitetne potaknuti. O ne, opet ćemo dati istima. Krug je okružen visokim bedemima.

Ali kako te poduprte izdavače ljudi ne žele čitati, Ministarstvo se i dodatno trudi da dopru do publike: tim istim izdavačima financijski potpomogne izradu weba ili neki sličan projekt – za bolje dopiranje do publike. A kada ni to ne pomaže, EU daje novac za radionice educiranja publike gdje im se tumači da je upravo to jako vrijedno. A nije.

Ne mogu ništa reći za prijavljene naslove/autore jer se na natječaju ne vide, ali za ono što su ovi „veliki“ do sada objavljivali – velika većina toga nije vrijedno. Tematski je zadano i usko, trendovski je mračno, kanonski je destruktivno i ruši sve, a osobito kršćanske vrijednosti. Kad malo bolje promislim, i dobro je da ljudi neće čitati – jer ovo što se nudi kao vrijedno u medijima i prema poticajima Ministarstva je izvan svake pameti.

Eh, ali to je zatvoreni krug, bedem koji je sve jači i jači. Ovogodišnji rezultati Ministarstva kulture zabetonirali su ga. I malima potpuno zatvorili vrata.

Moram se malo pribrati jer me ovo jako pogodilo… Naime, znam što je vrijedna knjiga i kada gledam kako se kanon brani do te mjere da ničemu drugačijem ne dopušta ni priviriti – tužna sam. Ali ne odustajem. Ako se toliko boje drugačijih tema, ako se toliko boje lijepog/dobrog/istinitog, a povezanog i sa svetim – onda to ima smisla i dalje raditi. Pa makar i ispod rubova. I zato sam sigurna: Citadela libri, mala utvrda lijepog/dobrog/svetog će stajati i dalje, a Lađa od vode će ploviti…

>Prof. Nikčević: Financira se ‘preodgoj’ publike, žele dokazati da je ono što vidite velika umjetnost

Gostovanje Nikčević u 55 minuta možete pogledati ovdje:

O autorici

*Prof. dr. sc. Nikčević, hrvatska je teatrologinja, kazališna kritičarka, redovna profesorica koja je donedavno radila na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, te stalni vanjski predavač na Komunikologiji Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu. Od 2015. pročelnik Odjela za kazalište i film Matice hrvatske, a od 2018. direktorica novopokrenute izdavačke kuće Citadela libri (Zagreb).

** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.