“Kada idete u svatove, ne možete ići bez novaca, tako i Plenkovićeva Vlada nije mogla donijeti zakon o Agrokoru bez novca ili prethodno osiguranih drugih mogućnosti – jesu li to jamstva, kreditne institucije ili rizični fondovi,” rekao je u Bujici na Z1 i partnerskim televizijama Krešimir Bubalo, ekonomski i financijski stručnjak, bivši saborski zastupnik, župan Osječko-baranjske županije i gradonačelnik Osijeka, sada član uprave tvrtke Pevec d.d. za financije.
„Hrvatska Vlada u ovom trenutku morat će povući konkretnije poteze i to već u idućih mjesec dana… Mora se pripremiti sezona kada je riječ o Konzumu, količina zaliha gotovo se dvostruko smanjila, a tjedni gap je prilično velik kada govorimo o sredstvima koja sjedaju na račun i obvezama koje dolaze. Kad dođete u takvu kompaniju, da bi se nešto plaćalo što se dogodilo ranije, morate poštivati zakonsku regulativu, vjerovničko vijeće, ali prvenstveno osigurana sredstva. Strane banke sigurno će ići s tužbama prema Hrvatskoj,“ nastavio je Bubalo.
“Agrokorov dug bankama veći je od 26 milijardi kuna, dug dobavljačima prelazi 6 milijardi, dok na mjenice otpada više od 3 i po’ milijarde. Kada se popišu svi dugovi, cifra će još više narasti, a procjena imovine posrnulog diva iznosi otprilike 10 milijardi kuna – iz čega je potpuno jasno da nam je Andrej Plenković prodavao maglu obećanjima o tome da porezni obveznici neće platiti niti lipu duga”, rečeno je sinoć u Bujici. I prije Plenkovića, SDP-ov premijer Zoran Milanović nekritički je branio Agrokor, govoreći 2014. godine da je Todorićeva kompanija naprosto prevelika da bi propala.
“Ovaj zakon je lex Konzum, jer to je srce Agrokora koje je diktiralo sve ono što se događalo na hrvatskom tržištu u prošlim godinama. Prošlih godina čulo se kako Konzum plaća velike kamate. Kamata je samo procjena rizika. Ako netko plaća kamatu deset posto, znači da je rizik poslovanja s tom kompanijom ogroman, ali to su znali svi koji su davali sredstva Agrokoru… U idućim tjednima morat će doći do raspleta i bojim se da nema vremena iako nas neki drukčije uvjeravaju…” objasnio je gost Bujice.
Bubalo je dodao da se Todorić najprije zaduživao na domaćem tržištu, a nakon što je regulator HNB donio propise i napravio kontrole, počeo se zaduživati kod hrvatskih proizvođača koji su imali dobar bonitet.
Hrvatsku čekaju, nastavio je Bubalo, tužbe zbog donošenja ovog zakona jer se određene kompanije stavljaju u financijski povoljniji položaj u odnosu na ostale.
“U Saboru sam jednom Milanovića pitao kada ćemo svi u Hrvatskoj biti isti pred zakonom?! Kad ćemo morati plaćati svoje obveze u roku od 60 dana? Kompanija u kojoj radim sve obveze plaća u dan, ali to moraju raditi svi, od države, preko resornih ministarstava pa do tog sustava oko kojeg zvoni zvono na uzbunu…”
Već se 2005. godine moglo vidjeti u kojem pravcu sustav ide – dodao je Bubalo uz napomenu da je upućenima bilo jasno kako stvari ne mogu dobro završiti.
„Neprestano zaduživanje ide samo do nekog trenutka i onda nastaje problem, a to se ponavlja i sada. Ramljak je povjerenik za 71 tvrtku iz sustava. To je vrlo teško i nemoguće, to je preveliki sustav u kojem morate imati čitav niz stručnih ljudi. Trebao bi mu čarobni štapić da sam to sve stigne“, govori Bubalo i nastavlja: „Ramljak je rekao da se treba osigurati novih od 100 do 400 milijuna eura. Nama dvojici nije isto je li nešto 100 ili 400 kuna, a kamoli 100 milijuna ili 400 milijuna eura! Pa, to je neozbiljno! Ne možete doći u situaciju da se ne izvršavaju obveze, a ovako se nabacujete milijunskim ciframa, kao na placu…“
“Ovaj period služio je da se svi dobavljači pripreme za crne scenarije, vjerojatno će svi dio potraživanja morati pretvoriti u kapital ili će doći do neke druge kombinacije. Najsretniji bih bio kada bi se svi dobavljači podmirili, a potrošačka snaga građana rasla. Evidentno je da se zadnjih mjesec dana osjeti određeni grč na tržištu i da se određene investicije zaustavljaju, a i hrvatski potrošači malo zastaju i osluškuju što će se događati u sljedećim tjednima…”
Već prošle godine u devetom mjesecu bilo je naznaka da će se ovo događati s Agrokorom. Dobar dio dobavljača smanjivao je volumene, oni pametniji su osiguravali svoja potraživanja.
“U Hrvatskoj se događa tiha revolucija, mi smo je u Slavoniji prvi osjetili, a to je da ljudi tiho uzmu kofer, dođu na stanicu, kolodvor ili zračnu luku i odu trbuhom za kruhom. Mnogi građani napuštaju RH jer osjećaju da zakoni nisu za sve isti. Kao župan sam tužio državu jer su Belju otpisali 25 posto potraživanja za zakup poljoprivrednog zemljišta. Osječko-baranjska županija kasnije je dobila tu tužbu i 80 milijuna kuna od RH. To je tužno, ali odvažio sam se jer su nešto činili na štetu naše županije i to se moralo ispraviti,” rekao je Bubalo, inače bivši član Nadzornog odbora Belja.
“Da budem iskren, gospodin Todorić uložio je u Belje, iako je to bilo iz kreditnih aranžmana, ali napravio je novu vinariju i farme, zaista je modernizirao proizvodnju. Imao je on i dobrih poteza. No, problem je u financiranju, tu je trebao stati i restrukturitati cijelu kompaniju te vidjeti što je profitabilno, a što ne,” iskren je bio Bubalo koji zamjera Vladi Ive Sanadera što Hrvatu iz dijaspore nije dopustila da uzme Belje, jer bi netko sa vlastitim novcem sigurno drukčije gospodario tvrtkom od onog kome se tvrtka praktički dala na poklon, za jednu kunu.
“Tu se otvara i niz političkih pitanja, jer bi mnogi procesi u Hrvatskoj bili drukčiji da je više investirala naša dijaspora, a manje odabrani iz Hrvatske,” rečeno je u Bujici.
