Katastrofalne posljedice koje bi imao ponuđeni plan Z-4 za nas Hrvate značile bi praktički: uništenje Hrvatske kroz trajnu nestabilnost, necjelovitost, separatističke težnje i druge štete. Praktički Hrvatska ne bi mogla funkcionirati, bolje rečeno bila bi slična današnjoj BiH, ako ne i u težoj situaciji.
Plan Z-4 naziv je za Nacrt sporazuma o Krajini, Slavoniji, Južnoj Baranji i Zapadnom Srijemu, kojeg su izradili veleposlanici zemalja Kontaktne skupine: SAD-a, Rusije, EZ-a i UN-a (koje su se sastajale u Zagrebu u ruskom veleposlanstvu od 22. ožujka 1994).
Podsjećamo, u tom trenutku još uvijek je gotovo 1/3 teritorija naše domovine bila pod okupacijom Srba.
Plan je sadržavao praktički plan stvaranja srpske države na okupiranom teritoriju Republike Hrvatske. Njime bi bila legalizirana srbijanska okupacija, a srbijanska paradržava dobila bi pravo na svoju vojsku, policiju, novac, ministarstva, parlament i predsjednika.
To bi našu domovinu odvelo u katastrofu.
Tzv. „liberalna oporba“ u Hrvatskoj smatrala je da je plan šansa za Hrvatsku, jer bi omogućio brzu europsku integraciju zemlje, ekonomski razvitak i perspektivu da racionalno, uz pomoć ekonomskog potencijala, Hrvatska integrira okupirane prostore te da ekonomskim prosperitetom preusmjeri zagledanost svojih sugrađana srpske nacionalnosti u Beograd i vrati ih u orbitu Zagreba.
Saborsko zasjedanje 6. ožujka 1995.
Odbor za mirnu reintegraciju hrvatskih okupiranih područja na saborskom zasjedanju 6.ožujka 1995. zaključio je da je plan Z-4 za Hrvatsku neprihvatljiv. Nešto ranije Odbor za Ustav konstatirao je da je plan suprotan hrvatskom Ustavu koji se protivi federalizaciji i konfederalizaciji Hrvatske. Hrvatska je samo načelno prihvatila plan kao polazište za pregovore s pobunjenim hrvatskim Srbima, dok istodobno pobunjeničko rukovodstvo iz Knina nije ni željelo primiti plan od 53 stranice i nekoliko aneksa, a srbijanski predsjednik Milošević nije čak želio ni primiti četvoricu veleposlanika.
Franjo Tuđman shvatio je, kao državnik i vizionar, da je Hrvatska spremna za vojnu pobjedu nad Srbima. On se pravio, pred međunarodnom zajednicom, zainteresiranim za plan Z-4 iz razloga jer mu je Nacionalna središnjica za elektronsko izviđanje već dostavila podatke, prisluškujući i Beograd i Knin kako ga pobunjeni Srbi neće prihvatiti.
To je bio odličan povod za Vojno-redarstvenu operaciju Oluja koja je jednom zauvijek pomela srbijanske planove i želje da stvore državu na hrvatskom državnom teritoriju.
