Prvi dan Oluje bio je ujedno i najteži dan za Hrvatsku vojsku kada je život u borbama izgubio 121 hrvatski vojnik, a osobiti gubici su bili na Banovini i oko Petrinje.
Drugi dan, koji je plod borbi prvog dana, postignuti su najveći uspjesi i tog dana je oslobođen Knin, glavno srpsko uporište u Hrvatskoj.
Posebno značajno je što su početkom dana ujutro oslobođene prometnice Medak – Gračac, Plaški – Slunj i Benkovac – Knin, čime je otvorena mogućnost daljnjeg nastupanja hrvatske vojske i što su time presječene komunikacije srpskih snaga. Na taj način vrlo je otežana međusobna komunikacija i ispomoć, što je stvorilo opću paniku u srpskim redovima.
Bijeg Srba – razbijen stoljećima građen mit o srpskom junaštvu
Sve do Oluje, tijekom četiri godine okupacije Hrvatske, bila je vrlo glasna promidžba i „junaštvom opjevana“ srpska vojska gotovo kao nepobjediva. Porazima u bitkama Domovinskog rata, a osobito Bljeskom i Olujom, srpska vojska se pretvorila u gomilu razbijenih skupina, bježeći pred nadirućom i uspjesima ohrabrenom Hrvatskom vojskom.
Drugi dan je bio dan kada se definitivno raspao plan o Velikoj Srbiji i mit o srpskom vojnom junaštvu.
Herojske obrane koje su gotovo goloruki Hrvati vodili 1991. u Vukovaru, Bogdanovcima, Nuštru, Kijevu, Kruševu, Gospiću, Pakracu i drugdje bilo je nešto na što Srbi nisu ni pomišljali, niti imali hrabrosti niti motiva usprkos višegodišnjim pripremama i vojnoj snazi.
Bio je to potpun poraz Srba i veliki trijumf Hrvatske vojske.
Južno bojište – strašan poraz Srba i hrvatska zastava na kninskoj tvrđavi
Nakon što su oslobodile Kninsku Plješevicu sa sjeverne i Žitnić s južne strane, hrvatske snage su tijekom jutra ušle u Knin i na kninskoj tvrđavi zavijorila je 20-metarska hrvatska zastava, a zajednički su je podigli pripadnici 4. i 7. gardijske brigade.
Dizanje zastave hrvatskih snaga sa sjevera iz Varaždina i juga iz Splita doslovno i simbolički označilo je hrvatsko jedinstvo i zajedničku hrvatsku pobjedu nad Srbima.
Bio je to jedan od najsretnijih i najvažnijih trenutaka hrvatske povijesti uopće.
Krajem drugog dana hrvatske snage ulaze u Obrovac, a dio postrojbi 7. gardijske ulazi u jako srpsko uporište Benkovac.
Prema Vrlici i Drnišu probijale su se jedna pješačka brigada i jedna domobranska pukovnija, koja je kod Drniša naišla na kratkotrajan otpor. Ubrzo su oslobođeni Vrlika i Drniš. Razbijene srpske snage povukle su se prema Lici i Bosni. Do kraja dana ZP Split je praktično provelo u djelo glavninu svojih zadaća. Sljedeća dva dana zborno područje Split je više-manje bilo neaktivno, što su pobunjeni Srbi iskoristili da preko Otrića izvuku glavninu bojne tehnike 7. Dalmatinskog i 15. Ličkog korpusa.
Srpske snage su na južnom bojištu drugog dana doživjele definitivan poraz i slom.
Sjeverno bojište – uspjesi u Lici i probijanje obrane Banovine
Na Zbornom području Gospić na glavnom smjeru napada Lička Jasenica – Saborsko – Kuselj – Koranski most – Rakovica 1. gardijska brigada brzo i energično udara u bok 21. korpusa SVK i do kraja dana izbijaju na Koranu i ulaze u Plitvice.
Specijalna postrojba MUP-a je drugog dana s Velebita u ovladala ključnom prometnicom Gospić – Gračac. Uz Gračac su oslobođeni Lovinac i Medak. Bio je to šlag na tortu najjače i najuvježbanije hrvatske ratne postrojbe, u narodu poznatih čuvenih „specijalaca“.
Drugog dana operacije Oluja uvođenjem svježih snaga i pregrupiranjem postrojbe ZP Karlovac uspijeva doseći planirani tempo prodora u dubinu neprijatelja te oslobađa šire područje Plaškog i sela Primišlja.
Ni drugog dana Oluje snage ZP Zagreb ne uspijevaju ostvariti zadaće u oslobađanju Petrinje pa vrhovni zapovjednik donosi zapovijed da se general pukovnik Petar Stipetić imenuje zapovjednikom sjevernog sektora umjesto generala Basarca, bojišta koje se poklapalo sa zonom odgovornosti ZP Zagreb i ZP Bjelovar. Istog dana u večernjim satima general Stipetić reorganizira postrojbe na bojištu i bilježi prve pozitivne rezultate.
Oslobođena je Hrvatska Dubica i Hrvatska vojska je forsiranjem Une krenula prema Kostajnici.
Večernja konferencija i radost u Hrvatskoj
Na večernjoj konferenciji za novinare objavljeno je da je Hrvatska vojska oslobodila Knin i velike dijelove Hrvatske, što je izazvalo do tada nikada viđenu radost u Hrvatskoj.
Radost, suze i veselje miješale su se od juga do sjevera, od zapada do istoka Hrvatske. Hrvatski čovjek je znao: domovini Hrvatskoj vraćena je toliko željena sloboda. Slijedeći dani to su i potvrdili.
5. kolovoza 1995. ostao je trajno zapamćen u srcu svakog Hrvata i kolektivnoj memoriji hrvatskog naroda kao najveći dan u povijesti Hrvatske kada je hrvatski čovjek punim plućima udahnuo miris slobode.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
