Tri od četiri hrvatska para optužena za trgovanje djecom, kojima se sudi u Zambiji, povezuje odluka Općinskog suda u Zlataru, tj. ispostave tog suda u Krapini, kojom se potvrđuje odluku kongoanskih sudova. Narod.hr tražio je od suda u Zlataru važne informacije oko ovih slučajeva, pa iako su konačno odgovorili – većinu informacija odbili su dati. Ipak, potvrdili su da ova tri para nemaju prebivalište u Zlataru ni u Krapini, nego u Zagrebu.
Upit poslan početkom siječnja
Prvi upit poslali smo još 5. siječnja, a na njega smo odgovor dobili u dva dijela 17. siječnja.
Pitali smo ih:
Za koliko je slučajeva Općinski sud u Zlataru u posljednjih godinu dana (2022. godina) potvrdio sudske odluke o posvojenju iz Demokratske Republike Kongo?
Za koliko je slučajeva Općinski sud u Zlataru od 2016. godine do danas potvrdio sudske odluke o posvojenju iz Demokratske Republike Kongo?
Vezano uz aktualni slučaj posvajanja djece i osmero Hrvata uhićenih 6. prosinca 2022. u Zambiji, a za koje je prema dostupnim informacijama Općinski sud u Zlataru prihvatio sudske odluke o posvojenju iz Demokratske Republike Kongo:
Imaju li ti parovi prebivalište na području Krapinsko-zagorske županije?
Jesu li ti parovi odabrali taj sud za postupak prihvaćanja na sudu?
Koji su suci radili na tim predmetima?
>Aktivist za dječja prava iz Konga: Ne možeš s djetetom u Zambiju. Službenici koji to dopuštaju dio su mafije
>Dr. Markić: Tomašević laže o svojim vezama s transseksualnim vijećnikom Noom Kraljević, a Grlić Radman pomaže Možemo
Puno neodgovorenih pitanja
Na prva dva pitanja odbili su nam odgovoriti.
“Slijedom gore navedenog, a osobito činjenicu da u konkretnoj situaciji podatke, koje podnositelj traži, ovaj sud nema u obliku propisanom čl. 5. st. 1. toč. 3. ZPPI jer nije u obvezi voditi ni izrađivati takvu evidenciju, odnosno ne postoje posebne evidencije o stranim odlukama koje se priznaju, ni po zemljama iz kojih potječe odluka ni po vrsti predmeta (npr. radi li se o odluci o razvodu braka, rješenju o nasljeđivanju ili odluci o posvajanju djeteta). Kako bi za dostavljanje traženih informacija bilo nužno izraditi posebnu opsežnu analizu po svakom pojedinom sucu, svakom pojedinom predmetu i pojedinoj godini te na taj način stvoriti tražene informacije, zahtjev predlagatelja nije osnovan te je odlučeno kao u izreci ovog rješenja. ”
Na drugi dio pitanje odgovorili su nam, ali bez imenovanja sudaca koju su radili na konkretno ova tri predmeta:
“Sukladno Vašem traženju od 5. siječnja 2023., temeljem odredbe čl. 23. Zakona o pravu na pristup informacijama (Narodne novine, broj 25/13, 85/15, 69/22; dalje: ZPPI), a vezano uz aktualni slučaj posvojenja djece i osmero uhićenih Hrvata u Zambiji, obavještavate se da su kod Općinskog suda u Zlataru u listopadu i studenom 2022. zaprimljena 3 prijedloga za priznanje stranih sudskih odluka o posvojenju djece iz Demokratske Republike Kongo. Radi se o predlagateljima s prebivalištem na području grada Zagreba.
Predmete priznanja stranih sudskih odluka, sukladno Godišnjem rasporedu poslova, rade suci raspoređeni u Građanski odjel, a podaci o sucima su javno dostupni na web stranici Općinskog suda u Zlataru (https://sudovi.hr/oszl). ”
> Zambija: Hrvati optuženi za trgovanje djecom pušteni da se brane sa slobode nakon što ispune određene uvjete
> Prof. Hrabar o aferi Zambija: Sud u Zlataru nije smio izdati odluke za uhićene parove, ako im tamo nije prebivalište
Zahtjev za pristup informacijama
Narod.hr je 13. siječnja poslao sličan, ali nadopunjen, zahtjev za pristup informacijama, s obzirom da nam dotad nije bilo odgovoreno na gore navedena pitanja. Odgovor je također stigao 17. siječnja.
Dodatno smo ih pitali:
Koliko je u zadnjih 10 godina Općinski sud u Zlataru donio odluka o priznavanju odluke o posvajanju iz strane države i koje su to bile države?
Koliko je u zadnjih 5 godina Općinski sud u Zlataru donio odluka o priznavanju odluke o posvajanju iz strane države i koje su to bile države?
Koliko je u zadnjih godinu dana Općinski sud u Zlataru donio odluka o priznavanju odluke o posvajanju iz strane države i koje su to bile države?
Na prvi dio upita odgovorili su identično kao i na prethodni upit. Na dodatna pitanja odbili su odgovoriti uz isti zaključak kao i na prethodni upit.
Sud u Zlataru kao važna poveznica triju parova
Podsjetimo, uhićena su sljedeća četiri para: Damir Magić, elektrotehničar i Nadica Magić, profesorica kemije, Zoran Subošić, gitarist Hladnog piva i Azra Imamović Subošić, službenica Ustavnog suda RH, veterinar Ladislav Peršić i njegova supruga Aleksandra Peršić, vlasnica obrta za njegu kućnih ljubimaca te Noah Kraljević, nekad Dalija Pintarić, rođenog kao žena, za kojeg se navodi da je “promijenio spol”, inače trans-vijećnik stranke Možemo u Zagrebu, kojeg određeni mediji danas predstavljaju kao “aktivista za ljudska prava” i Ivona Kraljević, koja radi u Hrvatskom narodnom kazalištu.
Prof. Hrabar: Sud u Zlataru nije smio izdati odluke za uhićene parove, ako im tamo nije prebivalište
Prof. dr. sc. Dubravka Hrabar s Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, istaknula je kako Sud u Zlataru nije smio odlučivati o ovim slučajevima ako te osobe nemaju prebivalište na tom području.
“U odnosu na nadležnost hrvatskih sudova, Zakon o međunarodnom privatnom pravu je jasan. Postupak priznanja strane sudske odluke izvanparnični je postupak te se, prema čl. 72. st. 1., mjesna nadležnost (sud u Zlataru ili bilo kojem drugom gradu u RH) određuje prema prebivalištu stranke. Daljnje odredbe primjenjuju se ako stranke nemaju prebivalište u Hrvatskoj, no čini se da to nije slučaj kod ovih “kongoanskih posvojenja”. Činjenica je da se prebivalište i uobičajeno boravište relativno lako mijenja. Jesu li ti posvojitelji doista i promijenili svoje prebivalište kako bi stekli nadležnost zlatarskog odnosno varaždinskog suda, ne znam‘”, objašnjava prof. Hrabar za Večernji list i time ukazuje na neznanje sutkinje Općinskog suda u Zlataru.
>Afera Zambija: Uhićeni pred sudom za teška kaznena djela, Možemo šuti o svom trans vijećniku!
“Pravna teorija tumači da hrvatski sud ne provjerava ispunjavanje uvjeta za posvojenje, dakle ne ulazi u meritum, već gleda samo na formu. No, čl. 71. Zakona o međunarodnom privatnom pravu i čl. 24. haaške Konvencije ovlašćuju sud da priznanje posvojenja u svojoj zemlji odbije ako bi ono očito bilo u suprotnosti s njezinim javnim poretkom.
Stoga smatram da je hrvatski sud trebao odbiti zahtjev za priznanje strane (kongoanske) presude ako nije bilo prethodnog odobrenja Ministarstva obitelji, jer je ono postavljeno kao uvjet za posvojenje djeteta stranca (prema čl. 186. st. 3.) i jamči podobnost i prikladnost posvojitelja. Bez takvog prethodnog odobrenja zamislivo je da se netko tko je, primjerice, u Hrvatskoj lišen roditeljske skrbi jer je zlostavljao svoje dijete, uputi direktno u DR Kongo, tamo na neki čudan način ishodi sudsku odluku o posvojenju, ovdje je prizna i kao takav – neprikladan i nepodoban u Hrvatskoj – ima “novo” dijete. Zaobilaženje zakona sigurno nije u interesu javnog poretka”, smatra prof. Hrabar.
