Kao što se Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih ogradilo od uvođenja spolnog (pre)odgoja pod nazivom Zdravstveni odgoj u riječke osnovne škole, isto je učinila i Agencija za odgoj i obrazovanje. Oni su nam u odgovoru kazali da u navedeni projekt nisu uključeni, te da su za njega čuli iz medija.
Kako to da je predmet Zdravstvenog odgoja kroz koji se gura spolni (pre)odgoj u šest osnovnih škola u Rijeci eksperimentalno uveden kao izvannastavna aktivnost bez odgovornosti Ministarstva obrazovanja i mladih te Agencije za odgoj i obrazovanje? Naime, to su im omogućili hrvatski zakoni! 2006. godine, na temelju članka 24. Zakona o osnovnom školstvu tadašnji resorni ministar Dragan Primorac donio je Nastavni plan i program koji izvannastavne aktivnosti prepušta u ruke učiteljima i ravnateljima škola. I to bez nadzora resornog ministarstva i Agencije za odgoj i obrazovanje.
Samim time otvoren je prostor za uplitanje lokalne politike u kreiranje i stvaranje školskih programa prema određenom ideološkom okviru, kao što je to slučaj sa predmetom Zdravstvenog odgoja u riječkim školama. Prema ideološkom okviru i SDP-ov ministar Željko Jovanović 2012. pokušao je progurati seksualni (pre)odgoj unutar tzv. zdravstvenog odgoja. Seksualni odgoj prema Jovanovićevom modelu bio je formiran isključivo s lijevo – liberalnog aspekta, dok su iz njega potpuno bili isključeni pojmovi ljubavi i roditeljstva.
>Dr. Željka Markić: Jovanovićev ideološki seksualni preodgoj nije spominjao ni ljubav ni roditeljstvo
Svaka škola obavezna je organizirati izvannastavne aktivnosti uvažavajući interese i potrebe učenika. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi i Nastavni plan i program za osnovnu školu predstavljaju zakonsku osnovu za održavanja izvannastavnih aktivnosti.
>Ministarstvo pilatovski o zdravstvenom odgoju: To je izvannastavna aktivnost
Odgovor Agencije za odgoj i obrazovanje
Na naš upit Agenciji za odgoj i obrazovanje o uvođenju takozvanog Zdravstvenog odgoja u šest osnovnih škola u Rijeci, kazali su nam da nisu uključeni u navedeni projekt. Baš kao i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih (MZOM) ogradili su se od onoga što, kako tvrde, provodi isključivo Grad Rijeka. Tvrde da su saznali iz medija da se navedeni program provodi u riječkim školama. Niti ne pitajući se o čemu će djeca učiti te kakve će pedagoške kompetencije steći.
”Agencija za odgoj i obrazovanje nije uključena, niti ima saznanja o programu Zdravstvenog odgoja i obrazovanja za osnovne škole, tko će ga provoditi, kako i po kojem kurikulu. Iz medija saznajemo da je riječ o programu koji Grad Rijeka planira uvesti ove školske godine i namjerava ga eksperimentalno provoditi s učenicima od 5. do 8. razreda”, napisali su nam.
>Zdravstveni odgoj u šest riječkih osnovnih škola; roditelji se pitaju što će djeca učiti
Pristup izvannastavnim aktivnostima u zakonima je neprecizno definiran
Zakoni koji su omogućili provođenje Zdravstvenog odgoja u riječke osnovne škole donose vrlo šture informacije o izvannastavnim aktivnostima. Što ostavlja iza sebe mnogo praznog prostora u koji se ni MZOM ni Agencija za odgoj i obrazovanje ne moraju uplitati.
U Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi nije detaljno pojašnjen status izvannastavne aktivnosti. Navedene su tek opće informacije. U članaku 35 piše što su izvannastavne aktivnosti, kako se planiraju, te da su slobodni izbor učenika.
”Radi zadovoljavanja različitih potreba i interesa učenika školska ustanova organizira posebne izvannastavne aktivnosti.
Izvannastavne aktivnosti se planiraju školskim kurikulumom i godišnjim planom i programom rada neposrednih nositelja odgojno-obrazovne djelatnosti u školskoj ustanovi. Izvannastavne aktivnosti nisu obvezni dio učenikovog opterećenja, ali se mogu priznati učenicima kao ispunjavanje obveza u školi.”
Članak 28. navedenog Zakona govori kako ”Školski kurikulum utvrđuje nastavni plan i program izbornih predmeta i izvannastavnih aktivnosti, a donosi se na temelju nacionalnog kurikuluma i nastavnog plana i programa”.
>Tko su stručnjaci koji su sastavili program Zdravstvenog odgoja?
>Dok druge zemlje zabranjuju LGBTIQ propagandu u školama Hrvatska ih potiče
Što piše u Pravilniku o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi?
U Pravilniku o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi navodi se da izvannastavne aktivnosti spadaju u neposredni odgojno-obrazovni rad. Kao i da se izvode radi zadovoljenja učeničkih potreba i interesa.
”Neposredni odgojno-obrazovni rad čine redovita nastava, izborna nastava, dopunska nastava i dodatni rad, izvannastavne aktivnosti i razredništvo.
Izvannastavne aktivnosti su aktivnosti koje se u školi izvode s učenicima u odgojno-obrazovnim skupinama radi zadovoljavanja njihovih potreba i interesa.”
>Zloupotreba škole za ideologiju: Kako roditelji mogu utjecati na školu svog djeteta?
Nastavni plan i program navodi da su izvannastavne aktivnosti prepuštene učiteljevoj kreativnosti, no ne pojašnjava spregu lokalne politike i uvođenja izvannastavnih aktivnosti
Da su izvnnastavne aktivnosti prepuštene kreativnosti učitelja i ravnatelja, odnosno u aktualnom slučaju, lokalne politike Grada Rijeke, omogućio je bivši ministar obrazovanja Dragan Primorac. I to time što nije dovoljno precizirao ulogu izvanastavnih aktivnosti te njihovu moguću korelaciju s lokalnom politikom. On je 2006. godine, kao tadašnji resorni ministar, na temelju članka 24. Zakona o osnovnom školstvu donio odluku o Nastavnom planu i programu za osnovnu školu.
Nastavni plan i program inače donosi Ministarstvo, a njime se utvrđuju obvezni i izborni predmeti, njihov raspored te tjedni i godišnji broj nastavnih sati i izvannastavne aktivnosti.
U dijelu Nastavnog plana i programa za osnovnu školu koji govori o izvannastavnim aktivnostima ističe se sljedeće: ”Izvannastavne aktivnosti su najdjelotvorniji način sprečavanja društveno neprihvatljivog ponašanja, a iznimno su poticajne za samoaktualizaciju učenika i samostalno-istraživačko učenje.”
Izvannastavne aktivnosti u osnovnoj školi podrazumijevaju učiteljevu slobodu kreiranja odgojno-obrazovnoga rada i smisao za stvaralaštvo. A istodobno i uspješan poticaj za angažiranje učenika za rad izvan redovite nastave.
Izvannastavne aktivnosti obično su povezane s određenim nastavnim predmetom ili su interdisciplinarne naravi. Načini i metode realizacije izvannastavnih aktivnosti pretežito su radioničkoga, projektnoga, skupno-istraživačkoga, samoistraživačkog tipa odgojno-obrazovnoga rada, terenske nastave i/ili drugih aktivnih didaktičko-metodičkih pristupa.
>Crkva je protiv spolnog odgoja? Upravo suprotno!
Učenik sam izabire izvannastavnu aktivnost
Ovaj oblik aktivnosti organizira se za sve učenike – učenike prosječnih sposobnosti, darovite učenike, učenike koji zaostaju za očekivanom razinom učenja i učenike s posebnim potrebama. Naime, prakticiranje izvannastavnih aktivnosti pretpostavlja samostalnu učeničku odluku o uključivanju. Što odražava i njihovo htijenje za većim uspjehom, a pokazuje i veću motivaciju za učenjem u slobodnijim okruženjima poučavanja/učenja.
Sadržaji i područja ostvarivanja izvannastavnih aktivnosti veoma su raznolika. To su:
– Literarne, dramske, novinarske, filmske radionice, likovne radionice, organiziranje školskog radija i školskih novina. Zatim, projekti – umjetnički stilovi i razdoblja (odjeća, komunikacija, obrasci ponašanja, prehrana, itd.) te glazbeni projekti, zborsko pjevanje, itd.
– Prirodoslovno-matematičko područje, koje omogućuje iskustveno učenje i razmatranje odnosa. Primjerice, čovjek i biljke, čovjek i životinje, pokusi iz kemije, meteorologija, istraživanje uzroka i posljedica prirodnih nepogoda i slično.
– Športsko-zdravstveno-rekreacijsko područje koje se odnosi na stjecanje športskih vještina i sposobnosti (nogomet, košarka, odbojka, šah…). Učenje društvenih plesova, folklora, ovladavanje vještinama i sposobnostima korektivne gimnastike, vježbama relaksacije i dr.
– Njegovanje nacionalne i kulturne baštine, koje se odnose na izradbu i realizaciju projekata o istraživanju zavičaja, etnologije, turističke kulture i slično.
– Očuvanje prirode i okoliša te zdravoga načina života – istraživanje zavičaja i očuvanje njegova okoliša.
– Društveno-humanistički projekti i radionice (građanski odgoj i obrazovanje, prava djece i ljudska prava).
– Učeničko zadrugarstvo – seosko gospodarstvo, domaćinstvo, pčelarstvo, osnovne tehnike kukičanja, vezenja, pletenja, uređenje školskih vrtova i slično.
– Tehničko stvaralaštvo (tehničke inovacije, tehnike modeliranja i građenja, maketarstvo, i dr.).
Tekst se nastavlja ispod oglasa
