Ana Lederer za Narod.hr: ‘Gordanovo ubojstvo nije bilo slučajno i nije slučajno što je ubojica slobodan’

“Poznavajući strukturu samozaštitne duboke države, nije slučajno što je ubojica slobodan“, upozorava u razgovoru za Narod.hr teatrologinja Ana Lederer, bivša pročelnica grada Zagreba za kulturu, nekadašnja intendantica HNK, s kojom smo razgovarali o ubojstvu njezinog supruga Gordana Lederera, ratnog reportera, snimatelja HRT-a, kojega je prije 29 godina ubio srpski snajperist Milan Zorić na brdu Čukur, pored Hrvatske Kostajnice.

> Ana Lederer i Zlatko Hasanbegović kod ‘Slomljenog pejsaža’: “I dok neki govore o ‘pomirenju’, Gordanovoj udovici ne smiju pogledati u oči”

> Tko je ubojica Gordana Lederara i zašto nije osuđen za ratni zločin koji krši međunarodne konvencije?

Narod.hr: Kada ste tek saznali da je hrvatska država sudila i oslobodila ubojicu Vašeg supruga?

Ana Lederer: Saznali smo iz medija. Nitko nas nikada nije ni o čemu obavijestio.

Narod.hr: Kako tumačite da Vas nitko nije obavijestio, a vodila su se dva postupka protiv snajperista Milana Zorića. Prvi je put oslobođen – najprije se vodio postupak za oružanu pobunu, a potom za obično ubojstvo. Ratni zločin nitko i ne spominje – a počinjen je ratni zločin koji krši međunarodne konvencije – pucanje snajperom na nenaoružanog snimatelja. Vojni je sud u Zagrebu ‘primjenom Zakona o općem oprostu obustavio kazneni postupak’ – a počinitelji ratnih zločina nisu obuhvaćeni oprostom – da bi onda vodili postupak za obično ubojstvo?!

Ana Lederer: Kada smo saznali da je Gordanov ubojica oslobođen tražili smo uvid u sudski spis koji nam je razotkrio tužnu istinu – da je proces vođen nedopustivo površno, neozbiljno, da ne kažem sramotno diletantski. Tražila sam sastanak s tadašnjim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem, što se pokazalo ugodnim ali posve nepotrebnim susretom.

Narod.hr: Zašto DORH i hrvatsko pravosuđe nisu bili u stanju podignuti optužnicu za ratni zločin koji je zaista počinjen? Jeste li saznali zašto Vas nitko nikada nije kontaktirao?

Ana Lederer: DORH i hrvatsko pravosuđe zrcalo su slabašne i otužne hrvatske politike, i jučer i danas. Poznavajući strukturu samozaštitne duboke države, nije slučajno što je ubojica slobodan, kao i cijela hijerarhija zapovjedne odgovornosti za ratni zločin. Gordanov slučaj treba promatrati u kontekstu svih događanja, pa me stoga ne čudi što nikada nitko nije kontaktirao obitelj.

Narod.hr: Postoji li mogućnost privatne tužbe i traženja barem odštete?

Ana Lederer: O toj mogućnosti moja kćer Petra i ja do sada nismo razgovarale s odvjetnicima. Nikada nas nije zanimala odšteta, već samo gola istina i pravda. Kakvo je međutim stanje s neučinkovitim i politički kontaminiranim hrvatskim pravosuđem, a i kakva su moja skromna osobna iskustva s pravosuđem u puno bezazlenijim sporovima – mislim kako nećemo ništa privatno ni pokretati. Gordana ništa ne može vratiti, prošlost se ne može promijeniti, njegovi roditelji nisu doživjeli zadovoljštinu pravde. Ali ne može se ni sakriti a ni promijeniti istina, kako bi neki htjeli. Stoga je jedino što nam preostaje održati sjećanje na njegov velik doprinos promicanju istine o Domovinskom ratu kao i slavljenje njegova života i rada. Zahvalna sam svima koji ga ne zaboravljaju, posebice braniteljima.

Narod.hr: Uz smrt Vašeg supruga spominje se i lokalni “komandant bataljona, rezervni poručnik JNA Mirko Zebić” koji je navodno bio nadređeni snajperistu Zoriću, a general-pukovnik JNA Andrija Rašeta poznat je po odbijanju slanja helikoptera da spasi život Vašem ranjenom suprugu, HTV-ovom snimatelju – znate li jesu ikada protiv Zebića i Rašete pokrenuti sudski postupci ili je nešto učinio DORH?

Ana Lederer: Ne znam, ali iskreno sumnjam da se išta pokrenulo. Samo znam da mnogi zorići, zebići i rašete, sva ta javno poznata ili nepoznata prezimena ratnih zločinaca mirno i nekažnjeno žive svoju starost. U Slobodnoj Dalmaciji 1992. ili 1993, ne sjećam se točno, objavljen je razgovor s pukovnikom KOS-a Kelečevićem koji je rekao kako je Gordan bio na njihovom popisu za ubojstvo. U tom kontekstu sve je posve jasno, njegovo ubojstvo nije bilo slučajno.

Narod.hr: Pupovac se ovih dana hvali da su Plenković i Milošević zamijesili tijesto za pogaču pomirenja – može li biti pomirenja uz dokazane ratne zločine bez kazne – kao što je to slučaj ubojstva Vašeg supruga?

Ana Lederer: Tijesto, sol, pogača – samo su blijeda, loša metafora, loša literatura. Pomirenje je bolan i dugotrajan proces koji podrazumijeva volju sviju strana. Ni Plenković ni Pupovac nisu ni ljudski ni politički dorasli dubini toga problema. Jedan je etnobiznismen a drugi briselski činovnik, pa uokvireni svojim uskim interesima ne mogu pokrenuti istinske društvene i političke promjene usprkos svom medijskom slavljenju te pogače koju su zamijesili.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija