Na izborima za Europski parlament, koji se održavaju za nekoliko dana, diljem EU očekuje se rast desnih populističkih stranaka. S takvom prognozom slaže se i komunikolog dr. sc. Kristijan Sedak, profesor na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. U nastavku donosimo njegovu analizu u kojoj govori o uzrocima i posljedicama tog fenomena.
Uzrok
Ekonomska kriza dovela je do dodatne društvene nejednakosti. Zbog čestih promjena pristupa postoji nezadovoljstvo javnim politikama. Povećani broj izbjeglica i tražitelja azila doveo je do straha i neizvjesnosti u nekim državama, a i do pogoršanja odnosa među članicama EU jer je potraga za zajedničkim rješenjem trajala. Kod građana postoji strah od nepoznatog i velikih promjena. Izbjeglička kriza dovela je do dubokih političkih promjena u Europi i oblikovala raspravu o migraciji, integraciji i budućnosti EU-a. Došlo je do averzije prema političkim elitama, a nesnalažljivost oko pandemije je samo pojačala nepovjerenje u institucije.
>Sedak: Koalicija HDZ-DP možda naoko ne izgleda stabilno, ali to su višegodišnji partneri
Kako manje stranke to iskorištavaju
To je pogodno tlo za populističke stranke. Povećala se politička potpora nacionalističkim i desnim populističkim pokretima.
Različite stranke i pokreti u Europi koristili su različite strategije, ali se mogu svesti na:
Koriste jednostavnu retoriku koja cilja na emocije.
Oštro kritiziraju i optužuju političke elite i medije za neuspjeh i nude se kao alternativa.
Učinkovito koriste društvene medije za širenje svojih poruka i interakciju sa sljedbenicima.
Nude jasna i jednostavna rješenja za kompleksne probleme.
Artikuliraju strah od migranata iz drugačijeg kulturnog okruženja.
Verbaliziraju zabrinutost zbog gubitka ili ugroze nacionalnog identiteta i kulture.
Dovode u pitanje Europsku uniju i pozivaju nacionalne države da povrate svoj suverenitet.
Organiziraju prosvjede i ulične skupove kako bi privukli pažnju medija i javnosti.
Stvaraju saveze sa sličnim strankama u Europi kako bi povećali svoju vidljivost i proširile utjecaj.
Traže protekcionističke mjere za zaštitu domaćeg gospodarstva od strane konkurencije.
Ove su se strategije pokazale uspješne gotovo kod svih demografskih skupina, a ne samo kod ruralnog stanovništva nižeg obrazovanja. Time su desne stranke proširile svoj utjecaj i na druge društvene skupine birača.
Etablirane političke stranke su u strahu od gubitka biračke baze bile prinuđene reagirati na spomenute teme.
>Dr. sc. Sedak analizira Milanovićevu komunikaciju, kampanju, odnos prema dijaspori
Posljedice
To dovodi do produbljenja društvenih podjela i porasta broja zločina. Ujedno predstavlja i ozbiljan izazov za daljnju europsku integraciju. Uz velike političke promjene ide i ekonomska neizvjesnost. Te stranke najčešće imaju i drugačiji pristup vanjskoj politici što uvelike može utjecati na međunarodne odnose. Veliki podvig tih stranaka je što su uspjele nametnuti pitanja migracija i suvereniteta kao tema u kampanji.
Desne populističke stranke često ostvaruju značajne uspjehe na izborima, ali rijetko dobivaju apsolutnu većinu glasova. Zbog toga postaju ključni partneri u formiranju vladajućih koalicija. Dosadašnje političke elite u kakvom takvom očuvanju pozicije spremne su na različite kompromise i koalicije.
Uspješne će stranke u takvim situacijama nametnuti svoj političke prioritete kao dio programa vlade. Njihov uspjeh ovisi o tome jesu li dorasli većem medijskom interesu i o komunikacijskim mogućnostima njihovih lidera, prije svega jesu li spremni prilagoditi politički diskurs vladajućoj poziciji.
>Sedak o ljevici: Prostački izrazi i reciklirane političke parole. Tko ih vidi kao lidere?
A hrvatska desnica?
Tema imigracija je kod nas već dugo prisutna jer smo država na vanjskim granicama Europske unije, a postoji ozbiljan potencijal da ta tema postane i važnija. Tu valja razlikovati ilegalne migracije koje se do sada nisu pokazale kao ozbiljna prijetnja jer Hrvatska nije cilj tih migracija, već samo tranzitna ruta. Posljedično, ne postoji ni ozbiljan strah (osim možda kod stanovništva u pograničnom području). Veći su međukulturalni izazov Romi u Međimurju, nego migranti u prolazu.
Hrvatska se po prvi puta suočila s nečime s čime do sada nismo imali iskustvo, a to su legalna useljavanje ljudi izvan tzv. jugoslavenskog prostora, s drugog kraja svijeta. Koji je plan, koja su ograničenja, koja je ciljana politika uvoza radne snage? Tu politika tek treba dati odgovore.
Hrvatska desnica koristi nekoliko različitih narativa straha:
Teorije zavjere imaju velik potencijal mobilizirati biračko tijelo. Strah od nevidljivog nadzora, kontrole različitih organizacija od masona do UDBA-e.
Strah od jačanja političkog i financijskog utjecaja političkih predstavnika srpske manjine u Hrvatskoj.
Strah od nerazumnog Vučića na čelu Srbije koja se naoružava i sve glasnije proziva za Oluju.
Pogotovo ovaj posljednji strah teško je adresirati nakon ulaska u Schengen i Eurozonu jer se Hrvatska time od Balkana odvojila pravno, politički, monetarno i civilizacijski. Srbija nije tema u Hrvatskoj. Samo je Hrvatska još uvijek tema u Srbiji.
Ideje i strategije su jasne i dobro poznate, ali one ne predstavljaju formulu zagarantiranog uspjeha. Ključni su hrvatski mainstream mediji koji ispolitiziranim izvještavanjem ne dopuštaju normalizaciju konzervativnih pozicija i legitimizaciju takvih stavova u društvu.
Hrvatske desne stranke nisu toliko uspješne da se zanimljivim političkim sadržajem znaju nametnuti medijskom izvještavanju, ali su pokazale određenu inicijativu ulaskom u vlasničku strukturu pojedinih medija ili osnivanjem alternativnih medija.
