Informatičar Nikola Banić jedan je od inicijatora projekta, koji se nalazi na repozitoriju GitHub, kojim se nastoji ponuditi provjerive podatke i statistike o radu sudaca u domaćem pravosudnom sustavu. Projekt je izvorno nastao na inicijativu odvjetnika koji je htio ostati anoniman, a koji je došao na ideju automatskog praćenja sudskih predmeta na usluzi e-Predmet kako bi se otkrilo jesu li se dogodile kakve promjene, poput novog datuma ročišta. Tijekom rada na toj ideji došlo se do zaključka da bi se moglo pokušati dohvatiti podatke za što je više moguće predmeta dostupnih na e-Predmetu i potom izračunati statistike djelotvornosti pojedinih sudaca.
U pet nastavka donosimo analizu Nikole Banića o hrvatskom pravosuđu koju je pisao za Hrvatski tjednik.
> Analiza Nikole Banića: Kako unaprijediti hrvatsko pravosuđe? (1)
Matematika
U ovom članku se jasno i uz javno dostupne dokaze pokazuje da hrvatsko pravosuđe ne može uvijek točno izvršiti brojanje sudskih predmeta, da istu stvar na različitim mjestima opisuje različitim brojevima i da ne razumije te potom i pogrešno navodi značenje metrika o djelotvornosti sudstva preuzetih od Europske unije čime se stvara pogrešan dojam o stvarnom stanju stvari. Krenimo redom.
Za djelotvornije sudstvo (ZDS) je kao što je opisano u prethodnom članku na ovu temu između ostaloga važno i koliko brzo se rješavaju predmeti. Prema zakonu iz 2013. godine predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske Hrvatskom saboru podnosi izvješće o stanju sudbene vlasti i u tim izvješćima se uz ostalo navode i statistički podaci o trajanju predmeta. Primjerice, u izvješću za 2013. godinu navodi se kod podataka o radu Visokog trgovačkog suda navodi sljedeće: „Na dan 1. siječnja 2013. bilo je u sudu 14.325 neriješenih te je na taj dan prosječna starost po pokretanju postupka iznosila 4,49 godina. Međutim, na dan 31. prosinca 2013. bilo je u sudu 18.353 neriješenih, a prosječna starost po pokretanju postupka je iznosila 3,9 godina.“ Nasuprot tome se u izvješću za 2014. godinu kod podataka o radu Visokog trgovačkog suda navodi sljedeće: „Na dan 1. siječnja 2014. u sudu je bilo 18.353 neriješenih predmeta prosječne starosti prema datumu pokretanja postupka od 4,58 godina.“ Znači za praktički istu stvar se bez problema u jednom izvješću koristi broj 3,9, a u drugom 4,58. To bi u fizikalnom smislu značilo da je nekako nakon najviše jednog dana (od 31.12.2013. do 01.01.2014.) prosječna starost istih 18.353 predmeta umjesto za 1 dan narasla za skoro 250 dana. Nije baš jasno kako se točno dolazi do ove nove matematike. Možda je u pitanju samo pogreška, a možda i friziranje.
Naime, u izvješću za 2013. godinu se korištenjem manje prosječne starosti od 3,9 godina na kraju godine mogao pokazati napredak u odnosu na navodnih 4,49 godina na početku godine, a u izvješću za 2014. godine se korištenjem veće prosječne starosti od 4,58 godina postavilo početnu vrijednost koju je na kraju godine bilo lakše nadmašiti i tako možda pokazati veći navodni napredak. Znači po novoj matematici hrvatskog pravosuđa moglo bi se iste stvari opisivati različitim brojkama.
U kasnijim izvješćima se više praktički ne koristi prosječna starost predmeta, već se prelazi na druge metrike. Tako se u izvješću za 2017. i kasnije godine koristi metrika Disposition Time (DT) čije značenje i izračun je šturo opisan na stranicama Ministarstva pravosuđa. Međutim, mnogo detaljnije objašnjenje uz dodatne primjere je dano u stranoj literaturi (primjerice European judicial systems – Edition 2014 (2012 data) – Efficiency and quality of justice, str. 194 ili Government at a Glance 2015, str. 182 ili ovdje) gdje se jasno opisuje da DT određuje maksimalni procijenjen broj dana potrebnih da predmet u tijeku bude riješen na sudu, a ako se bolje razmotre dani primjeri i značenje te metrike, može se zaključiti da se kod te metrike implicitno još pretpostavlja i da se predmeti rješavaju po redoslijedu nastanka što u Hrvatskoj nije slučaj. Nasuprot tome u izvješću za 2018. godinu se za DT pogrešno koristi naziv „Prosječno vrijeme rješavanja (PVR)“, a u izvješću za 2019. godinu „očekivano vrijeme trajanja postupka“ što je također opet pogrešno.
Znači sastavljači izvješća ili nisu razumjeli značenje metrike koju su koristili ili su namjerno koristili pogrešan opis, a osim toga zbog neispunjenih pretpostavki o redoslijedu rješavanja predmeta vrijednosti ove metrike nisu uvijek u skladu sa stvarnim stanjem pa tako mogu dati vrlo krivu sliku.
Koliko kriva ta slika može biti? Primjerice, ako se gledaju samo predmeti upisnika P odnosno parnični predmeti koji su rješavani na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu i ako se podatke za što je više moguće tih pojedinih predmeta preuzme s javno dostupne usluge e-Predmet na način opisan na stranici https://epredmet.github.io, onda se za zadnjih pet godina dobivaju vrijednosti DT-a 771, 745, 651, 580 i 892 dana što u stvarnosti može malo varirati zbog (ne)dostupnosti podataka o pojedinim opisanim predmetima na usluzi e-Predmet. S druge strane na spomenutoj stranici je moguće vidjeti da je prosječna duljina trajanja predmeta rješenih u svakoj od zadnjih pet godina bila uvijek iznad 1500 dana što je nekoliko godina više od spomenutih vrijednosti DT-a. Tako je na ovom primjeru vrijednost DT-a vrlo varljiva i daje izrazito krivu sliku o trajanju rješavanja predmeta, a sve zbog pretpostavki ugrađenih u DT koje u Hrvatskoj ne stoje. To ne znači da DT ne može biti koristan, ali svakako nije na način na koji ga se koristi u spomenutim izvješćima i kad ga se pogrešno opisuje.
Naposljetku, ima smisla pokazati još jedan primjer nove matematike hrvatskog pravosuđa. Na 46. stranici spomenutog izvješća za 2019. godinu dana je tablica za pregled kretanja predmeta po godinama i po vrsti predmeta. Ako se za neki red zbroji broj predmeta na početku godine i broj primljenih predmeta tijekom godine i ako se od tog zbroja oduzme broj riješenih tijekom godine, dobivena razlika skoro nikad nije jednaka broju neriješenih predmeta na kraju godine. Primjerice, za kretanje predmeta na upravnim sudovima u 2016. godini dobiva se 15746+19356-19999=15103 što je manje od navedenih 15105, a za kretanje predmeta na ovršnim sudovima u 2018. godini dobiva se 69241+69789-92760=46270 što je više od navedenih 45283. Tako su za svih 30 redova razlike između izračunate i navedene vrijednosti redom 703, 723, 151, 210, 34, 5737, 3183, 5533, 3666, -577, 3, -2, 0, 4, -2, 766, -104, 596, 987, -127, 676, 2237, 1511, 1893, 270, 3079, -280, 955, 1341, 422, 8872, 1466, 696, -1849 i -548. Znači ispada kao da nekih godina predmeti nastaju ni od kuda, a nekih godina predmeti jednostavno nestaju. Da bi jedno od objašnjenja ovih pojava moglo biti i krivo brojanje predmeta, može se pokazati na konkretnom primjeru. Na mrežnim stranicama Županijskog suda u Bjelovaru pod statističkim podacima za 2018. godinu navedeno je da je broj riješenih predmeta upisnika Gž Ob bio 7. Međutim, na usluzi e-Predmet moguće je pronaći 8 predmeta upisnika Gž Ob za koje je odluka na Županijskom sudu u Bjelovaru donesena 2018. godine i to na sljedeće datume: 11.01.2018., 08.03.2018., 12.07.2018., 18.07.2018., 04.10.2018., 11.10.2018., 08.11.2018. i 28.12.2018. Budući da je moguće navesti više takvih slučajeva i na spomenutom sudu kao i na drugim sudovima, ovo nikako nije samo iznimka i gotovo sigurno se ne radi o zatipcima jer postoje i slučajevi gdje se primjerice navodi 19 umjesto 20 što bi morala biti dva zatipka. Znači po pokazanome bi se moglo reći da nova matematika hrvatskog pravosuđa koristi drukčije brojanje od uobičajenog.
Ovdje spomenute oblike nove matematike hrvatskog pravosuđa bilo je moguće pokazati već samo na temelju javno dostupnih izvješća bez ulaženja u previše detalja. Za djelotvornije sudstvo te posljedično i djelotvornije pravosuđe bi vjerojatno jedan od dobrih početnih koraka bilo što je moguće točnije izvještavanje o postignutim rezultatima i o stvarnom stanju predmeta. To trenutno nije slučaj bilo zbog lošeg softvera koji se koristi, bilo zbog namjernih ili slučajnih ljudskih pogrešaka. U svakom slučaju već i gledanjem samo šire slike se možda može steći dojam da je i ovdje opisana nesređenost potencijalno jedan od razloga zašto hrvatsko pravosuđe nije baš najbolje rangirano. Nakon prethodne objave javno dostupnih podataka o trajanju postupaka i još nekim dodatnim podacima o sucima te nakon ovdje danog pregleda o nelogičnostima u javno dostupnim izvješćima, postavljeni su barem neki temelji za dokazano ukazivanje na probleme u hrvatskom pravosuđu. U narednim člancima će se neki od problema dalje pokazivati na konkretnijim primjerima (ne)djelotvornosti rješavanja predmeta.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
