Maske su konačno pale sa svih tih opskurnih lica hrvatske političke vladajuće scene, kojih smo već davno svjesni i na njih redovito ukazivali i upozoravali hrvatsko građanstvo u domovini i u inozemstvu. Stvarne činjenice govore same za sebe, na kojima su se uvijek temeljile naše prosudbe i mišljenje, koje jasno kažu da je Hrvatska država vidno ponovo ušla u diktaturu Partije! Posljednje relevantne upriličene činjenice o instrukcijama o ponašanju dužnosnika i članova HDZ, pokazuju još jednom zorno, da je hrvatska država vođena Andrejom Plenkovićem u Al Caponeovskom duhu, da to više nije država prava, već država u kojoj se vladajuća vrhuška odmetnula od Ustava i pravnih normi ponašanja, dovodeći državu i njene temeljne institucije u pravnu upitnost, nesigurnost i silovanje duha pravne države.
Stranka na vlasti i Premijer Vlade su okorjeli u kriminalnim i anti-ustavnim odrednicama, izvrgavajući državu pravnom ruglu i bespućima. Ovi događaji samo pokazuju da je čelništvo Vlade RH institucionaliziralo kriminalno ponašanje kao zagovor održanja na vlasti, da oni koji glasuju zakone o zaštiti zakonitosti i civilizacijskog ponašanja, istovremeno zabranjuju svojim članovima da poštuju u raskoraku iste pravne norme i civilizacijsko ponašanje spram institucija države. Doduše nije nam trebalo samo ovo saznanje da ustvrdimo da se na čelu hrvatske vlade nalazi autentični “klonirani“ AL Capone, pa čak i njegova gora verzija, antidemokratskog ponašanja. Svojevremeno Al Caponea je iza rešetaka stavio izvjesni dektetiv Eliot Ness, za sumu neplaćenih poreza, svega nekih 1,3 milijuna dolara, dok razbojstva i druge kriminalne akte mu nisu uspjeli dokazati, iako su oni dobro bili znani, dok su « performance » Andreja Plankovića penju samo sa slučajem Agrokorom, naših dana, na više milijardi eura. Pitamo se nije li konačno došlo vrijeme da se i u Hrvatskoj pojavi poneki Inccoruptible Eliot Ness, koji bi trebao zatvoriti, neutralizirati Plenkovića, pola članova hrvatske Vlade, a možda i cijelu Vladu, jer u tome aktivno sudjeluje čitava Plenkovićeva Vlada, zastupnici i nekoliko stotina vladinih privrženih dužnosnika i pravosudnih djelatnika, koji svojim neprofesionalnim i neetičkim radom unakazuju državu, odbijajući da sude na osnovama pravnih znanosti, pravnih normi, pozitivnih zakonskih propisa, jer se zapravo i Vlada RH i cijela politička scena našla u vrtlogu užasne koruptivne mafije, bezakonja, pravnog nasilja, što grozi svakog ozbiljnog hrvatskog građanina.
Kako sada vidno potvrđeni nedemokrat, Andrej Plenković, je eto, započeo i s embargom na istinu! Jer više nitko ne smije pitati da se objelodane istine, dok to Premijer i šef HDZ Andrej Plenković to tekstualno ne odobri. Kakvi sudovi, kakvi DORH-ovi, kakve policijske istrage, sve se to smješta pod veo i rešeto Plenkovićevih «istina»?! Samo imprimaturom Plenkovića, daje se pravo na eventualnu « istinu », koje će njegovi mediji revno prenositi i propagirati kao zadnju i jedinu istinu, precizno određeni suci odsuditi, po kojem i upitnom slovu zakona, dok sudovi, DORH, USKOK, policija trebaju samo izvršiti naredbe. Čujemo i o znakovitim recentnim premještanju stanovitih podobnih sutkinja iz prigradskih općina, koje se smještaju na županijskom sudu u Zagrebu, koji će suditi po isključivim željama vlastodržaca. Doduše, već čitavih niz godina predsjednici županijskih sudova postali su i vidan i bitan element istrumentalizirnja pravna moći u rukama političkih struktura, zamijenivši stvarnu moć sudbenih vijeća, ignoriranja nezavisnosti sudova od političkih struktura, trivilizacijom i sudstva i tako udjeljenih pravda na svim nivoima, od najnižih sudova sve do Ustavnog Suda. Na taj način u RH se gubi pravna nezavisnost sudaca i sudova, oktroira se zapravo pravna nesigurnost, bespravlje u državi Hrvatskoj.
Ovaj faktor dakako utječe na međunarodnu investicionu neatraktivnost Hrvatske i udaljuje državu od stvarnih pozitivnih gospodarskih trendova na dulji rok, vegetaciju i propast hrvatskog gospodarstva, kvalitetu životnih uvjeta, upitnost demokratičnosti i ukupnog društvenog i socijalnog života.
Izborni zakon je u svim svojim formama i odrednicama suprotnost jednakosti, izričaj nedemokratičnost, što bi trebalo navesti i službene monitorne europske institucije na urgentnost potreba da se izborni zakon pod hitno promjeni i uskladi sa zakonima u demokratski razvijenim zemljama Europske Unije i svijeta, garantirajući slobode, jednakosti i izbornu simetriju, pravičnost, konačno omogućujući tako bitnih verifikacijski mehanizama i istrumentarij kontrole, onemogućenje svih vrsta manipulacije, malverzacija… Upravo sada svjedočimo iz saznanja nekih oporbenih prvaka i bivših resornih ministara ovih dana, a koji ističu brojne falsifikacije stvarnih rezultata glasovanja, kojom se “hrane“ i HDZ i SDP, zakinuvši na stotine tisuće glasača, sprječavajući stvarnu volju naroda, već desetljećima. Sve to nas je navodilo da u različitim tekstovima propitkujemo, već više puta kako su takovi izborni rezultati uopće mogući, osjećajući stvarno bilo hrvatskog naroda, koje je često proturječilo tako podastrjetim i friziranim i lažnim izbornim rezultatima !
Obznanjenim formularom HDZ, Andrej Plenković zapravo anulira samu ulogu i strukture Tuđmanovog HDZ-a i ponovo oživljava duh Partije, jednoumlje, vođenih principima: « Partija te tuži, Partija te sudi, Partiji se besprigovorno služi »! Možemo zamisliti kakvu nam perspektivu nudi Andrej Plenković sa njegovim znanim i neznanim domaćim i inozemnim ortacima, no nama ne promiče njegov totalitarni, antidemokratski i diktatorijalni gard, koji neće i ne smije proći u hrvatskom domoljubnom puku.
Što treba konačno učiniti i hrvatski narod? Zar se ove nepodopštine trebaju više tolerirati? Nepodopštine u koje su uključeni dijelom i mediji, koji zagovaraju takovo vladino ponašanje koje se naplaćuje dotacijama i financijskim pogodnostima, da zapravo složno, reketiraju jedni druge uzajamno, na uštrb hrvatskog proračuna, u krajnjoj liniji hrvatskih građana. Jer smo došli do saznanja kojom tehnikom jedni, druge hrane, a u zajednici ruše, razaraju civilizacijski, socijalni i gospodarski sustav državne ustrojenosti, sustavno izvrćući istine, stanja javnih poslova i to vješto kamufliraju konzistentnim lažima. Ovo zaista prelazi sve granice razuma, do kojih nizina društvena svijesti, odgovornost za javne čine je srozana u Hrvatskoj državi, koju više ne možemo zvati demokratska država, koja se ne mjeri više zakonskim aršinima, to se može mjeriti samo sa duhom izvjesnog samoproklamiranog centralno afričkog maršala Idi Amin Dade.
Nije nepoznata činjenica da je jedna od prvih operacija Idi Amin Dade pri dolasku na vlast, da je oduzeo imovinu radišnoj bogatoj indo-pakistanskoj zajednici u centralnoj Africi, prije uvođenja nasilja i uzurpacija brojnih nezakonja i terora, koje su ovjekovječile njegovu kriminalnu vladavinu. Andrej Plenković je po istom ključu, odmah po dolasku na vlast oteo Agrokor, njegovim stvarnim vlasnicima, ponovo privatizirao, namirivši svoju pajdaše i samog sebe i zločinačke strane fondove, čiji je postao instrument i s čijom je potporom i došao na vlast, kao njihov eksponent sa preciznim ciljem, uništavajući programirano hrvatsko gospodarstvo, iseljavnje mlade i stručne populacije države, vodeći državu prema gospodarskoj depresiji, dnu gospodarskih gibanja, korupciji, autentičnom diktatorskom refleksu, pravnom nezakonju, instaurirajući kriminalne aktivnosti u stranci i Vladi koju vodi, za kojeg se nemože naći primjera na području i okvirima Europske Unije, na europskom kontinentu pa i šire. Hrvatska pod Plenkovićevoj vlasti, sve više postaje pojam bezakonja, korupcije i gospodarske neučinkovitosti, beznađa koje tako bolno osjećaju njeni građani, njeno stanovništvo, kako u domovini, a isto tako i u iseljeništvu.
Što reći za još nerazjašnjenu i velom tajne omeđenom SMS aferom i saznanja koja su nađena na Brkićevom mobilnom telefonu, Varginim tobožnjim “priznanjima“ i pozivima na Predsjednika Sabora Jandrokovića. Sve je navodno bilo jasno, a sada više to ne izlazi u javnost, što se zaista zbilo ? Nije li i ta afera prošla kroz Plenkovićevo rešeto, gdje se više nema što reći. Konačno javna je tajna, da se predsjednik i potpredsjednik HDZ drže jedan drugog «u šaci», ali nitko ne želi izgubiti igru ili poziciju. I to je ta izvjesna upitnost takove vlasti i takovog vladanja, koja stavlja u ljutnju i hrvatskog građanina, kojeg se manipulira sa friziranim »istinama » stavljajući istog u ulogu glupog promatrača vlastitih nogu, kao što je i Plenković gledao u svoje noge kad mu se oporba u Saboru, javljala sa povicima »držite lopova», a on istovremeno i bez riječi fiksirao svoje cipele.
Kao posljednju trešnju ili jagodu na kolaču uz sve te čine vrlo preciznog gospodarskog kriminala, njega su potpomagali i oni partneri u Europskoj Uniji, koji upravo sada, kada se Hrvatska nalazi na kriznom i kliznom nesigurnom prostoru, evidentne krize u gospodarstvu u petroindustriji, agro alimentaarnom kompleksu, u brodogradnji, koji su također potencirani i neučinkovitim mjerama i zahvatima, upravo sada eskalira i upravo u tom preciznom momentu se pojavljuje Plenkovićev partner i prijatelj talijan Antonio Tajani, Predsjednik Europskog Parlamenta, koji otvoreno ističe i podstiče iredentističke nagone oživljavajući «talijansku Istru i talijansku Dalmaciju… ».
Upravo sa tim istim čelnikom Europskog Parlamenta, koji je, ne treba se toga više libiti i reći, zapravo po izjavama, autentični talijanski neofašist, Plenković je tražio u zajednici sa njim i dobio svoj izborni legitimitet, revandicirajući istoga, kao svog potpomagatelja i prijatelje u više navrata i prilika? S njim je krstario hrvatskom Istrom, u izbornoj kampanji, pa eto, tko zna, da bi možda danas ili sutra, jednog dana dao na ruke jednom iredentističkom autentičnom fašisti, »njegovom prijatelju », ustupio ovaj nacionalni prostor, stavljajući u upitnost i teritorijane integritet i suverenosti države Hrvatske.
Na osnovu ovih saznanja, mi mu dajemo i označje veleizdajnika nacionalnih interesa, jer ne možemo predumijevati, da nije znao pravu prirodu «njegovog prijatelja» i ignorirao njegove evidentne iredentističke porive, koji su bili znatno vidljivi i opipljivi u njegovim javnim nastupima i izjavama, tekstovima u talijanskom javnom tisku, pa i u stranci kojoj je bio rukovodeći član, već čitav niz godine, ne samo od ove izjave, od prije koji dan, već godinama dominira njegovim političkim naznakama.
Zbog toga tražimo neopozivu ostavku Andreja Plenkovića, kao veleizdajnika hrvatskih nacionalnih interesa, a isto tako tražimo i neopozivu ostavku i Antonia Tajanija, predsjednika Europskog Parlamenta, zbog iredentističkih i fašističkih kolonijalnih prentenzija na hrvatski državni prostor, poradi i ideja, koje je javno izrazio na svom javnom istupu, stavljajući pri tome u upitnost svih relevantih zasada i deklaracija Europske Unije, kao i zasada o Europskoj sigurnosti, Organizacija za europsku sigurnost i suradnju, takozvane Helsinške konferencije, koje su gotovo sve europske zemlje sudionice, pa i Italija, potpisale 1. kolovoza 1975. godine u Helsinkiju.
Nažalost nekoliko vrlo ključnih elemenata naglašavaju same po sebe zavjereničke odluke Andreja Plenkovića i njegove Vlade. U prvom redu situacija sa Agrokorom, što je jedan jasno vidljiv kriminalni scenarij bez presedana, drugo slučaj vlasničke strukture i sudbine INA, koju je Plenković ne u jednoj prilici najavio kupiti, što je bilo samo zamazivanje očiju hrvatskoj javnosti o stvarnim intencijama, ali je zapravo riječ o destabilizaciji kompanije, kako glede upravljačkih prava, a isto tako i glede razvojnih planova ove značajne nacionalne kompanije, konačno faktičkog propadanje i gubitak upravljačkih prava u INI, koji će se platiti i milijardama dolara po arbitražnim odlukama, koje predstoje, koje vode dezintegraciji, koja se svjesno vrši u korist vrlo preciznih strana i interesa.
Brodogradnja, koja je nekad bila cvijet svjetske brodograđevne industrije, s brodogradilištima u Splitu, Trogiru, Bakru, Rijeci i Puli, koja su se svjesno urušavala godinama, umjesto da se tehnološki restrukturiraju i postavi u red kao i nekad u elitnu industriju Europe i svijeta, koja može oživiti i popratne prerađivačke industrije na jednom višem tehnološkom nivou, jer se radi o jednoj industriji koja ima mogućnosti plasmana na svjetskom tržištu, jer brodovi će biti sve veća lukreativna potreba u kolanju i transportu roba i usluga, kako danas, a isto tako u budućnosti, te kvalitetnijim i solidnijim proizvodima nastalih na zasadama novih tehnoloških rješenja. A Hrvatska ima i obrazovane kadrove koji su njegovali kvalitetan i kreativan brodograđevni smisao, koji se temelji na jednoj dugoj i ozbiljnoj brodograđevnoj tradiciji i efektivnom tehnološkom znanju vrsnih inženjera i tehničara, koji su respektirani svojim kvalitetnim uratcima širom svijeta i od pamtivijeka.
Konačno afera kupovine vojnih zrakoplova, samo pokazuje uz svu dužno štovanje generalu Krstičeviću za njegov ratni put, iako se isto tako treba znati i reći da je Krstičević prešao na hrvatsku stranu, u post-vukovarskom vremenu, ali je intelektualno pokazao, u ministarskoj poziciji, da je zapravo na nivou jednog kaplara JNA, što nije dostatno da se bavi tako jednim zahtjevnim i složenim procesom, hrvatske obrane, kao što je nabavke adekvatne zračne zaštite za Hrvatsku državu. Naposljetku i njegovi javni nastupi su zapravo samo pokazali jednu zaista nekompetenciju, neuritmljenu i problematičnu argumentaciju, javno izrečene laži, neprimjerno ponašanje u hrvatskoj sabornici, koja bi zaista, svakog časnog časnika HV, trebala neupitno vodila samo na napuštanje javne dužnosti. To je, dakako, već etičko pitanje, a u konfiguracije ove vlasti, Plenkovićeve Vlade, to je kaj god, postaviti tako precizna pitanja, a pogotovo onih temeljnih o moralu i etici javnog ponašanja.
Sve ovo zajedno pokazuje da hrvatskom ovog momenta « upravlja » jedna nesposobna, netalentirana grupa, ignoranata, birokrata bez talenta, koja nikada ništa ozbiljno nisu radila u ozbiljnim i stvarnim opipljivim konkretnim poslovima, već se radi o grupi takozvanih luft-inspektora, koji kako naš narod kaže, preliju vodu iz jedne u druge kantu, bez dna, a račune svoga neznanja, nesposobnosti i nerada plaćaju hrvatski građani, sve više i više obespravljeni, sve više i više osiromašeni, konačno prisiljen za održavanjem gole egzistencije, bježeći bez okreta sa svog djedovnog ognjišta u beznađu upućujući se prema neizvjesnostima, bespućima svijeta.
Planković i njegova Partijska struktura su programirali ne samo pravno juridički kaos, već ga proširili i na politički kaos, ili vice versa, pravni sustav je doveden u kaotično stanje političkim kaosom bez premca u svih ovih skoro 30 godina postojanja Hrvatske osamostaljene države.
Pravni kaos, koji je započet zapravo koalicijskom vladom Račan-Budiša, je uzdrmao temelje pravne države, koju zapravo, nastavlja i dosljedno provode Ivo Sanader, Jadranka Kosor, Zoran Milanović i sada ovaj mizerni Andrej Plenković i njegovi akoliti. Svaki od njih je dolijevao notu nedemokratičnosti, jer nisu htjeli mijenjati i reformirati državu u njenoj supstanci, jer im je pravna i demokratski zasnovana država bila jednostavno strana. Kao vlastodršci su svojim sukcesivnim mjerama podržavali pravni kaos, s njim se služili, inicirali i podgrijavali ga političkim metodama, u kojem je hrvatska država postajala sve manje pravna država, da bi, eto, danas, pod ovom Plenkovićevoj vlašću, na osnovi ne samo ovih recentnih saznanja, već na osnovi utemeljenih stručnih internacionalnih analiza i saznanja o radu i nakanama, pod HDZ i njima pridruženoj parlamentarnoj većini, zapravo ovaj kolaž političke forme, ne stranke, već Partije na vlasti, u stvarnosti pokazao da se mi faktički nalazimo pred jednom pravno-juridičkoj jednopartijskoj diktaturi, koja nema baš nikakve sveze sa stvarnom parlamentarnom demokracijom!
Kad se pogledaju stanje Hrvatskog državnog Sabora, nerespekt kojim je izložena sama institucija Sabora, ne samo opozicija, već i sama institucija saborske nazočnosti, gdje vlada ne samo praznina fizičke neprisustvo zastupnika, već i po formi šokantnih nedemokratskih tema, razgovora, dijaloga, polemika, stiče se zaista dojam, da je Sabor, to sjajno mjesto Hrvatske političke misli i tradicije, pretvoreno u jednu bjednu ropotarnicu, bez digniteta, bez demokratski intentivnog razgovora o hrvatskoj zbilji, o hrvatskoj sadašnjosti i dakako o zaboravljenoj hrvatskoj budućnosti.
Predsjednicu Republike, Grabar-Kitarević, kako sam joj udijelio naziv «šnajderica s Pantovčaka» možemo nasloniti poput fikusa na ovoj prethodni kolaž hrvatskih nesreća, i kao pojavnost i nazočnost političkog nonsensa, bježi zavijena u svoje haljetke od svehrvatskih bolnih istina, glavom bez obzira. Zaokupljena svojom doktorskom dizertacijom, kod programiranih udbaških mentora, samo je jedan od niza tih svehrvatskih promašaja, koje smo tako zorno i nažalost prije samog njenog stupanja na funkciju precizno evaluirali. Ona se bavi sobom, svojom narcisoidnom samodopadljivostima, umjesto da se trudeći pokazuje hrvatskom puku nove puteve i nove nadanja, novih hrvatskih proljeća, zaokupljenih novim stvaralačkim putevima uspostave potpunih i utemeljnih ideje i ostvarljivih prosperiteta države.
Za mandata predsjednice RH, možemo kazati da su u njenom prvom mandatu hrvatski građani samo platili porez i troškove njene funkcije, koja se mjeri većim brojem stotina milijuna kuna, gotovo za ništa. Jer njena efikasnost se može gledati samo na tesanju njene tjelesne linije, brojem njenih haljina, i njenog eventualnog doktorata, skrojenog po mjeri udbaških mentora. Dakako, to ipak nebi bilo dostatno i zavrijedilo pažnje za ovaj predsjednički mandat u tijeku, a gotovo i sigurno, dakle, beznadno djeluju njena želja, da se zakiti sa još jednim novim predsjedničkim mandatom, očito zaboravljajući da je već ovaj prvi mandat ocijenjen nonsensnim, kao i njenih ukupnih akcija u funkciji Predsjednice Republike, kao totalno promašena priča !
Suprostavljen ovakom stanju, pitam se može li hrvatski narod odgovoriti na ovu vrstu izazova, bačene rukavice u lice, civilnom neposlušnošću, kao odgovor na pokušaje Plenkovićeve diktature impoziranjem jednopartijske strukture, koje su već ovjekovječile hrvatske patnje od 1945. do 1990. godine, u kojem je narod bio dominiran jednoumljem, političkim i inim terorom, koji je tako bolno označio naše živote, uskraćenih demokratskih sloboda, vjere i nade…
Današnjim danom, izražavamo otvoreno, da se možemo staviti na čelo prosvjeda i izazivljući uz potporu hrvatskog puka i božje Providnosti, takve nakaradne naznake i metode koji odudaraju po tako osmišljenim nedemokratskim stremljenjima u RH, suprotstavljajući im demokratske promjene ispunjenim nadom, prožetom duhom budućnosti, u koji vjerujemo, i koje su utjelovljene u znakovitom prosperitetu, u pravnoj državi, koji konačno očekuju hrvatsku državu i hrvatske građane, kao i u osmišljenim naporima u ovim izazovnim budućim stremljenjima i vremenima, kako bi konačno Hrvati mogli zaista reći i osjetiti, da su gospodari na svom povijesnom prostoru!
U Parizu, na dan Gospe Lurdske, 11. veljače, 2019.
* Ante Glibota, poznati je hrvatski intelektualac, humanist i štovatelj svega što hrvatski diše. Potpredsjednik je Europske akademije znanosti, umjetnosti i književnosti, bivši politički zatvorenik i emigrant, bio je prijatelj dr. Franje Tuđmana i kum dr. Marka Veselice. Živi u Parizu, a dosad je priredio niz akcija vezanih Hrvatsku.
** Mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
