“Ne mislim da je Međugorje središnje pitanje niti nečije vjere niti Crkve. Vjernici bi trebali prije svega malo spustiti loptu i smanjiti očekivanja i strasti koje se povremeno razbuktaju oko Međugorja”, rekao je glavni urednik Hrvatskog katoličkog radija Anto Mikić u emisiji Otvoreno HRT-a u kojoj se pričalo o fenomenu ukazanja u tom hercegovačkom mjestu i odluci koju bi Vatikan trebao ubrzo donijeti o njima.
“U izjavi pape Franje može se isčitati da sve oko Međugorja ide redovitim, protokolarnim, crkvenim putem. Tri komisije su se prije 1991. bavile Međugorjem. Dosadašnji stav komisije koji je iz 1991. godine još vrijedi – da se događajima u Međugorju ne može pripisati ništa nadnaravno, a da o ljudima koji dolaze treba pastoralno skrbiti”, rekao je Mikić.
“Zagovornici Međugorja kažu da se ne smije ništa propitivati, dok protivnici kažu da je to provokacija i da tu nema ništa. Ja samo običan vjernik pa ne znam, ali mi je jedan vatikanski dužnosnik lijepo objasnio da smo mi vjernici dužni vjerovati u ono što molimo u vjerovanju. Dok kod Crkve i komisije koji propituju Međugorje nema strasti, veća je strast među ljudima i vjernicima koji su jako za i jako protiv”, rekao je Mario Raguž, urednik Religijskog programa HRT-a.
“U Vatikanu žele najprije sve odvojiti. Je li Međugorje mjesto Gospina ukazanja ili su vidjelice i vidioci mjesto Gospina ukazanja. Jer ako se ona njima ukazuje i na drugim mjestima, zašto bi priznali Međugorje kao mjesto ukazanja”, kazao je novinar Večernjeg lista Silvije Tomašević te je objasnio kako vidioci i vidjelice putuju po svijetu i organiziraju događanja na kojima najavljuju ukazanja.
“Vatikan najviše smeta što se najavljuje Gospino ukazanje. To je kao propaganda jednog događaja, što Crkva ne želi”, kazao je Tomašević.
Franjevac iz Čapljine Bože Radoš kazao je da ima osjećaj da je došlo vrijeme u kojem su “jedino vidioci smetnja, a smetnja više nije Međugorje”.
“Oni nikoga nisu sablaznili svojom molitvom. Sretni su da se po njima i pljuje, samo da Gospino djelo ide dalje”, kazao je fra Božo Radoš koji smatra da sve i da papa Franjo potvrdi da se Gospa ukazuje, da bi mostarski biskup Ratko Perić kazao da je nema.
Mikić: Neposlušnost tamošnjih redovnika crkvenoj hijerarhiji traje više od 100 godina. Kome pripadaju župe u hercegovačkom kraju to se isprepliće i Međugorju dodaje jednu dodatnu težinu
“Treba razdvojiti pitanje ukazanja i priznavanja tog fenomena od službene Crkve od drugih zbivanja crkvenog života kojima je taj kraj opterećen puno prije 1981. godine, dakle pitanje neposlušnosti dijela tamošnjih redovnika. Neposlušnost tamošnjih redovnika crkvenoj hijerarhiji traje više od 100 godina. Kome pripadaju župe u hercegovačkom kraju to se isprepliće i Međugorju dodaje jednu dodatnu težinu”, rekao je Mikić.
“Čak da se Međugorje sutra prizna nitko od vjernika neće biti dužan vjerovati da se tamo događa nešto nadnaravno”, kazao je Mikić te dodao da se u Zagrebu i Mostaru smatra da Papa misli na Međugorje, uvijek kada spomene vidjelice, a to nije tako.
“Teško je očekivati konačnu odluku. Mnogi napadaju biskupa, sad će i mene napasti da sam njegov odvjetnik, ali nisam. Očekuje se od biskupa da sada ne želi nikakvu odluku, a zapravo je njegova odgovornost najveća. Zamislite obrnutu situaciju da je biskup priznao ukazanje i da se dokaže da nema ukazanja koja bi to bila velika sramota po Crkvu i veliko ispijavanje. Dok ukazanja ne prestanu konačni sud se ne može donijeti”, smatra Raguž.
Tomašević je kazao da smatra da papi Franji u fokusu trenutno nije Međugorje te da će odluka Kongregacije za nauk vjere vjerojatno ići za time da se biskupima daju upute “kako se treba ponašati sa vjernicima koji odlaze u Međugorje”.
Naglasio je i da je Crkva pod pritiskom javnosti da se oglasi o Međugorju.
“Crkva bi pustila da se to odvije tempom u skladu sa okolnostima, no veliki broj ljudi na visokim položajima u Italiji, među kojima su političari i biskupi, inzistiraju da se Crkva oglasi o tim fenomenima”, rekao je Tomašević.
