Na nedavnim izborima od prije par mjeseci buru u javnosti podigla je izjava tadašnjeg predsjednika pobjedničke stranke HDZ-a da „ima indicije da je HDZ pokraden za 5,6 mandata“.
Bilo je to prvi put da je s najviše pozicije jasno rečeno da postoji sumnja u izbornu krađu.
Zanimljivo je da su predsjednik SDP-a Zoran Milanović i tadašnji predsjednik Sabora Josip Leko brže-bolje bez razmišljanja, iako su izgubili izbore, opovrgnuli tu mogućnost. Čudno, jer bi im eventualne „pogreške“ mogle donijeti izbornu pobjedu zbog male razlike u broju mandata naspram HDZ-u!
Lekina izjava bila je da to šteti ugledu Hrvatske, iako bi bilo normalnije da je predložio naknadnu kontrolu izbornih rezultata, čime bi izbio asa Tomislavu Karamarku.
Na svom Facebook profilu predsjednik HDZ je napisao tada slijedeće:
„Veliku pozornost javnosti izazvala je moja izjava o sumnji u lažiranje izbornih rezultata. O tome se, uz Zorana Milanovića očitovao i predsjednik Glavnog odbora SDP-a, Josip Leko. On kaže da takve izjave „ruše demokratski imidž Hrvatske”! Nije li čudno da moje izjave i sumnje ruše demokratski legitimitet Hrvatske, ali možebitna krađa ne. Zanimljiv pristup problemu. Ni Milanović se, kao i obično nije osvrnuo na bit moje poruke nego se bavio svojom ulogom u svemiru. Građanski nadzor postoji kod puno manje značajnih procesa i nad manje značajnim institucijama, a potpuni nadzor nad biračkim popisima i prebrojavanje glasova u Hrvatskoj obavljala je tvrtka koja je u vrijeme vladavine SDP-a bila u punom državnom vlasništvu, a u njoj su skoro svi zaposleni članovi te partije. Istražne radnje nisu moj, već posao policije i DORH-a, pa se nadam da će nadležna državna tijela umjesto mene progovoriti o načinu na koji je država došla u potpuno vlasništvo Apisa, o ulozi pojedinih SDP-ovaca u tome, a to će biti samo početak rasvjetljavanja svega sto se događalo u izbornoj noći 8. na 9. studenog 2015.“
Ako pažljivo pogledamo napisane riječi primjećujemo nekoliko bitnih točaka u tekstu:
1. Sumnja HDZ-a u izbornu krađu
2. Negiranje SDP-a izborne krađe (kako znaju bez kontrole i podataka)
3. Nedostatak građanskog nadzora kod značajnog procesa (skandal bez presedana)
4. Tvrtka koja ima nadzor nad biračkim popisima i prebrojavanjem glasova je u državnom vlasništvu i u njoj je SDP zapošljavao svoje kadrove (još jedan skandal bez presedana)
5. Poziv DORH-u i nadležnim tijelima da provedu istražne radnje
6. Upitnost načina na koji je APIS došao u državno vlasništvo
Osim predsjednika HDZ-a i mnogi građani Hrvatske su bili iznenađenikada su se ujutro probudili i pogledali konačne izborne rezultate. Većina koja je išla spavati oko ponoći znala je da je HDZ imao veliku premoć i očekivali su da će, po običaju, kada stignu svi rezultati razlika biti još i veća.
Zašto? Zato jer su gradovi stabilnije biračko tijelo SDP-a, dok su manje sredine tradicionalno naklone HDZ-u. A njihovi rezultati stižu posljednji i HDZ do jutra dobiva baš uvijek još dodatnih mjesta u Saboru.
Ovog puta iznenađenje: dogodilo se suprotno!
Nitko nije bilo koji fenomenološki način ovu jedinstvenu pojavu na hrvatskom izbornom nebu u posljednjih 26 godina otkada je slobodnih izbora. Nešto se nemušto načulo da je to zbog preferencijalnog glasa, ali to objašnjenje nikada nije dobilo bilo kakvu službenu verziju ili bar objašnjenje kako i zašto.
No, bez obzira što je bilo u izbornoj noći primjedbe predsjednika HDZ-a nisu uzete ozbiljno u obzir niti u medijima niti u državnim tijelima ni približno koliko Thompsonov koncert u Kninu ili hrvatski navijači u Francuskoj.
Skandalozan podatak da je u tvrtki koja nadzire izborni proces kontrolirano i s namjerom zapošljavan isključivo SDP-ov kadar nije naišao na istragu DORH-a ili bilo kakve komisije ili civilne udruge koja se treba boriti za neutralnost i nestranačje u ovakvim „škakljivim zonama“.
Nedavno je Austrijski Ustavni sud utvrdio krađu glasova na predsjedničkim izborima nepravilnim prebrojavanjem i odredio nove izbore.
Znači moguće je, čak i u jednoj demokratskoj Austriji.
I nije potrebno tisuće glasova što je tvrdio Bauk, nego samo kvalitetno preliti na onim rubnim područjimai u onim izbornim jedinicama gdje su rezultati približno isti. A to se upravo dogodilo u Austriji.
A možda postoji i neki drugi način, ako nema adekvatnog nadzora procesa i postizborne kontrole rezultata.
Da li je to nužnost? Itekako da.
Otklanjanje sumnji dalo bi vjere građanima Hrvatske u legitimitet i legalitet izbora, a suprotno bi zakotrljalo aferu u kojoj bi sigurno padale i velike glave.
Još i ova jučerašnja „sitnica“: koalicije i političke stranke – Projekt Domovina, Pomak, Nema prodaje, Jedina opcija, Blokirani i Pokret za modernu Hrvatsku zatražile su u četvrtak civilni nadzor u noći parlamentranih izbora nad tvrtkom Apis koja informatički prati provedbu izbora te pozvale da se stane na kraj medijskoj diskriminaciji malih stranaka.
“Ključ ovih izbora je u rukama Apisa, ljudi koje nitko ne kontrolira“, ustvrdio je na izvanrednoj konferenciji Danijel Galović (Nema prodaje), tumačeći da “programski kod za brojanje glasova nije dostupan javnosti, niti postoji kontrola nad njim”.
Kotač se zakotrljao, slijedi što…?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
