Barbara Jonjić: Kuščevića je tribalo maknit davno poradi potpisa i brojanja, poradi referenduma

Prija auto ceste
I prija tunela svetoga Ilije kroza Bijakovu
Za Split i za more išli smo priko Ciste
Ae

Krivodol, Berinovac, Kljenovac pa Lovreć
Unda
Volja te priko Provo
Ili priko Velike i Trilja
Ima’ si lipo Cistu Provo za odlučit se
‘Oćeš pravo ili na livo
Dok si se mislijo
U Cisti Provo moga si pojist i popit za deset
Gostijone njijove imale pravu ‘ranu i pravu kavu

Kava u Cisti nije se priskakala
Niti u najvećin žurban
Rećemo
Moj kum vozijo moju kumu na porod
Vozilo se trkon za Virule
Trkon u auto
Pa leti za Split
Al’ svrnijo kum i u taj vakat u Cistu po običaju
Kumi nije bilo baš najjasnije
Pita je on nju lipo

– Jesi i ti za kave?

Nije bila od toga u taj vakat

– Ti kako ‘oćeš, ja kavu moran popit!

Nu
Običaji ne postoju kako bi se potaracali

Brkala san uvik Berinovac i Kljenovac
Kašnje san skontala kako je Kljenovac ono misto di sniga i leda nema samo za
Veliku Gospu
Tako mi je to moj ćaća tumačijo
A Lovreć?
To su meni reć’ ljudi
Ljude i mista oduvik vagan po tomu na kakvu in je mistu crkva i kakva je
Ae
A crkva na Lovreću meni je pravo krasna
Lipo je na desnu ruku
Kad se iz moji’ Grubina iđe
Krasna je i oko nje placa po komodu i uvik baš sve čisto i ometeno

Od Ciste nikada nisan išta dalje na desnu ruku
Nikada
A uvik bi pročitala i Aržano i Livno

Prošlu nedilju okolo tri ure popodne
Po najpravijemu litnjemu zvizdanu
Ukrcala se u moje auto tri Ivana i njijove matere
Ivani su prijatelji koji imaju isto ime
Isto prezime
Iđu godinama u isti razred
A razlikuju i’ po ćaći
Tako je jedan Ivan M, drugi je Ivan P a treći je Ivan S
Tako pišu na testu pa moj Ivan i kad meni poruku na toli ostavlja potpiše su Ivan S
Ae
Da mu se mater ne zabuni koji Ivan joj piše

Lipo smo se ukrcali to popodne i pošli na dičinji rođendan
U jedno lipo selo odman iza granice su BiH

Iskolila mi se davna želja
Na križanju u Cisti
Oplela san desno
Gospe moja lipoga li kraja
Aržano
Svib
Svibić
Zeleni se sve
Svaka prikuća čista
Svaka kuća k’o umivena
Tako i toka misto našega
Josipa Jovića

U Aržanu
Na desno velika kuća
K’o da je krova spušćana u ledinu i spava
Nas šestero zaključilo kako to samo škola more bit
Mater Ivana M imala je jedino uputstvo za puta
Po mojoj želji njezin čovik nan zabilužijo na komad karte
Kako iza granice ne iđemo livo nego na desno za Tomislav grad
I kako će me unda ugusto raspoređeni putokazi odvest do sela koje mi triba
I ajde, prišli mi jednu granicu
Al’ druge nema na vidiku
Umisto druge granice vidin pravo pravcato misto
Kuće poredane
Odman san znala
To je Prisika
Misto moje prijateljice
Ničija Prisika
Ostavljena i ona i narod njezin nikomu
Misto izmedju dvoji granični kuuuuuća
Idealno jednoj i drugoj državi za pravit se manita
I priskakat ji u svemu
Priskaču naš narod unutar granica RH
A di ne bi iskoristili ove pedlje iza kuuuuuuuća u kojima ti dokumente gledaju
Kako bi te priskakali i zakidali
Nakon Prisike druga granica
I uđemo u drugu Državu
Formalno
Ae
Momu srcu to nikad neće granica ni biti
Gospe moja k’liko su se Ivani iznenadili i obeselili kad su veliko jezero ugledali
Valja pravo reć’ i ja san
Skroz san priboravila kako zaprave iđemo u misto di jezero leži k’o na pijatu

Smistili smo se i dica i mi
Trevila gori i moju prijateljicu
A di ne bi
Pa ne more Imocki čovik nigdi na svitu otić a da nekoga svoga ne trevi
Ae
Eno, da na Himalaju rećemo odeš, srijo bi Mlikotu

Ilo se i pilo
Svake lipote bilo
Od ušćipaka su kajmakon
Do palaćinka i konkretnoga ića
A pogled sa terace na jezero
Pravo filmski

Dica se nabalala
Konje jašila
A unda je vakat bijo kući se uputit
Prikopametne matere Ivana P i Ivana S
Na jednomu križanju zaključile kako bi tribalo ić’ livo jerbo je na putokazu pisalo
Split
Ae
Meni je sve što goni na jug bilo logično
Mater Ivana P sidila do mene i držala naši’ šest osobni za granice
Ugledali je i kontamo
Uh, super
Nismo ništa promašili
Kadli vidimo
Iza jedne granice odman iđe druga
Ono BiH i RH
Baš se vidu u blizu
Zinemo zbunjene
Pa je li ovo ona granica priko koje smo ušle u BiH?
Palo nan čak na pamet kako nan se čini zbijenije jerbo sad dolazimo od gori
Gospe moja
Logika nan čudo
Al’ unda mi je palo na pamet

– Di Prisika nestade? Nema je! Nema ciloga mista!

Daklem
Izašle gospoje matere skroz neplanski na Kamensko
Ae
Mater Ivana P još je dvajestak minuta držala naše osobne u rukan
Jerbo nismo sigur’e bile ‘oćemo još na koju granicu neplanski naletit
I unda smo ugledali putokaz za Aržano
Pa za njin
Aržano iz daljine pripoznali po školi što u ledini spava
Ivan P prvi je ugleda
Pa doda

– Ovo je prvi put u životu da san se školi obeselijo!

Svi smo se smijali
I tako nasmijani stigli u Cistu
Pa kući

Tu večer
Slušala sam na radiju kako bi masa nji’ rada maknit Kuščevića poradi ledina, kuća i virmi
A tribalo ga maknit davno poradi potpisa i brojanja
Vake situvacije uvik me site kako je Kapone nakon svega paga poradi poreza
Ae

Davno je Kuščevića maknit tribalo
Davno
Poradi ona dva referenduma

Davno i’ je u biti tribalo maknit sve kolike
Sve
Poradi naroda naše Prisike
I
Naroda našega ciloga

Koji su ostavili nikomu
I nigdi
Ostavili sve da spava
Spušćanoga krova do ledine

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Izvor: narod.hr