Barbara Jonjić: Neka meni Jelke naše, ona nan je su Plenkijon u dobru, ali Predsjednicu ni danas nikako ne voli

Nu
Na Narod.hr stigla san zafaljujuć’ svomu statusu o našoj Jelki Veljači
Digla mi bila živac svojon panikon kad je izabrana Kolinda za Predsjednice
Ae
Naša Jelka Josipoviću se od srca nadala

Stigla san,eto, zafaljujuć njoj na Narod.hr

Na radost nekima
Na žalost mnogima
Al’
Još san tuten
Ja, žena iz Imockoga
Ona koja se svaki misec na Zavod za zapošljavanje javit mora

Daklem
Brez ikakva plana i programa ovden pišen
Jerbo sve ono važno u životu san ionako dobila skroz neplanski

Rećemo na prvomu mistu
Moga čovika i moju dicu
Sve ostalo statira ili glumi nekakvu kulisu
Neman potribu tvrdit kako san turbo sritna dan, noć
Kako san progresivna
Ne vibriran u Vortex-u
Niti san u nekakvon svitu jednoroga

Svako zeru nešto me pokosi
Vrlo
E
Jerbo moja Hrvacka postala je vrlo zatrpana nepravdon
Je
Vrlo
Uzadnje baš teško podnosin rećemo ovi naš sistem zapošljavanja su par razina subjektivni’ testiranja
Kojima ti doslovce pljunu na baš svu muku studiranja
Muku po kojoj su ti mater i ćaća bili željni svega kako bi te školali
Odvajali od svoji’ usta
I virovali kako će bar njijovo dite kad se odškola puno zgodnije od nji’ danas, sutra školat svoju dicu

I šta se trevi?

Na natječaju te skoro redovito dočeka lik koji je zasijo u ravnateljsku fotelju
Su kajdanka vakulteton
A to su van oni koji nisu ispite spremali po rećemo šest miseci minimalno
Nego su ga spremali u dvi, tri noći
E, ti i takvi koje u fotelju namiste stranačke iskaznice i Jugo šnjure
Tak’i te tretiraju k’o svoga zamorca
Tak’i
Koji na tvomu vakultetu ne bi ni u tri godine ispita dali
Tak’i te uvale u kavez
Naredu ti da vrtiš točak k’o hrčak
Sataru te
Pa kažu

– U redu, dosta je bilo!

Unda ti kažu kako se točak nije vrtijo baš brzinon kojon su oni zamislili
Kako si ima’ i snuždenu facu dok si vrtijo
Kako ne vide niti minimalan entuzijazam
Omeee
Nisi potencijal
Nisi kohezivan
Resi te isključivost

Istina je samo ta, kako ti nisi kadar njijovi zamjena
Taj kadar drma
Nji’ se zapošljava
Brez da se to iti Zavodu za zapošljavanje javlja
Ae
Bit javni’ natječaja za zasnivanje radnoga odnosa su van
Zamjene
Jesu
I to van svi navode su takvin stravopoštovanjen

– Ajmeeeeee, on ti je radijo po zamjenama, njega će ti primit i za stalno!

Pa ti se učini kako ta ekipa na zamjenama garant volontira na plus četrdeset na vrilomu asvaltu
Niti idu, niti piju
Rade brez kune dan, noć
Silu se za sve nas
Ne mislu o sebi
Podmetnili leđa
Za opću korist
A oni jadni radon na zamjenama sebi samo naškodili
U svakomu pogledu
Daklem
Zakucalo me
Skontala san su priko četrdeset godina di je kvaka
Posla neman jerbo nikad nikomu na zamjenu uletila nisan
Nisan
Jerbo slabo san uvezana na te crljene šnjure koje se napajaju informacijama još od one propale države

Mene tak’e informacije redovno priskaču
U širokomu luku
Zato točak u kavezu vrlo lošo vrtin

Srića pa Narod.hr
Nema taki sistem
Ovden san upala brez zamjene i brez točka
Izravno
Neka meni Jelke naše

Ona nan je su Plenkijon u dobru
Ali Predsjednicu ni danas nikako ne voli
I pritresa je su gušton svako zeru
Dobro nisan crkla od smija kad san niki dan pročitala onu njezinu manitošćinu kako bi Katarina, ‘ćer naše Predsjednice sigur’o svojoj materi poručila da je više ne sramoti

Sveti Ante
Naša Jelka piše o sramoti
O tomu šta sramoti tuđu dicu
A kao sramota je što se Predsjednica emotivno raspisala o svojoj ćeri koja odlazi na školanje u inozemstvo
Uf
Što meni džigaricu idu ti ljudu koji kao znadu šta koje dite misli za svoga roditelja
U bilo kojemu trenutku
Oni znadu
I za tuđe i za svoje
Eto ja
Ne znan ni za svoje u svaka doba

Moja meni jednon rekla
Da je ne gledan kako polaže viši crveni pojas
Pa san se nekako sakrila sastrane i gledala
Jesan
I gledala san pobić
Čin je završilo
Ae
Tila san joj želju poštivat
Al nije mi srce dalo
A ona kašnje sila u auto i pita

– Pa di si ti bila, tražila san te kad je sve završilo?

Srcati
Dite je to
Posvađa se samo susebon
Nekad te i oće i neće u isti tren
A mater toka da je na broju
Pa makar sastrane
I brige se matere oće li Veljači to bit patetika i razlog ditetova srama

O tomu pisat more samo ona koja je Kadra pisat kako smo izboron Kolinde za Predsjednicu pokazali k’liko smo netolerantno društvo
Samo ona to more
Jerbo, evo gledan
Severina se rećemo nije oglasila
Za razliku od Jelke ona konta kako je to ne toka
Nikako
Nego
Jelkice naša
Meni k’o materi normala je čestitat ditetu bilo kakav uspjeh
I patetično se pozdravljat kad mi dite odlazi i na svaki školski izlet
Neka je svako dite moju ruku ispuštalo dočin je prvi put na školsko dvorište kročilo

Moje je da grlin i ljubin
I tajno i javno
Njijovo je da mi se iz zagrljaja gledaju izmigoljit

Al’ nemoj mi ti o sramu živote
Ne toka te
Diš ti o tomu!?

Miletimatere
Prva ja
Kraljica san patetike i faljenja su svojon dicon
Ae, jesan
Al na nake manite ideje k’o ti nikad dolazila nisan
Samo ti moreš mislit kako je super
Slikavat kako ditetu prisvlačiš pelenu
Pa slikaješ visoku temperaturu
I svaki odlazak na ‘itnu
Koja je to pribranost
Bravo, Jelka!
Samo tebi more past na pamet i ovo
Iđemo mala ti i ja gole u kadu pa će to mater slikat i metnit na instagram
Pa ću unda tulit kako me ni’ko ne razumi
Ae
Mi zatucani Hrvati
Ne razumimo mi taj tvoj artistički svit
Isto k’o što ne razumimo niti onu pivačicu Lanu i njezine kese na glavi
Ne kontamo niti kad momku čestita rođendan tako da objavi sliku di nji dvoje vrše malešnu nuždu u wc-u
Daklem
Moremo o svemu su vami
Ali o sramu?
Teško
Nismo nikako na istin vibracijan

I ne pada mi na pamet pogađat čega se tvoja mala stidi
Kako bi ja to mogla znat?
Mogu tek nagađat kako se tvoja mala
I moja mala
Neće stidit isti’ stvari
Ae

Jerbo to ne dođe samo porodon i podojon nego i odgojon
Pa naša dica zarana tilo kriju
Stidu se
I pokrivaju
Slikavaju se obučeni

Rećemo k’o dite san se stidila i
Sluganskoga karaktera moga naroda
Došlo mi to porodon, podojon i odgojon
Toga se i danas stidin
Stid me što se samo u ratu znademo pokazat’ k’o Hrvati
A onda u miru tebi, tak’ima i onima su Istoka pripustimo sve svoje uzde

I boli me briga za oni tenk kojin nas kao provociraju iz Beograda
Brigemese Srbija i njezin Vučić
Od te bande očekivanja niti neman
Očekivan samo da nas svako zeru napadnu
Ae
Mimo toga
Meni ta zemlja niti ne postoji

Mene zanima moja Država
Mene provocira moj Predsjednik Vlade kojemu si baš ti tata mata za područje zlostavljanja i skrbi za tak’e žrtve
A oni domaći četnik kojemu je NDH i danas glavna rana
Predsjedniku naše Vlade, baš taki je desna ruka
E
To je meni provokacija
Prava
Žestoka

I odbijan više bit vaš zamorac
I odbijan vrtit oni vaš točak i vikat kako mi je veeeeeeliki problem požar u Amazoni i oni namišćeni tenk u Srbiji

Odbijan

Eno, gori van u Afriki gore nego u Amazoni
Ae
‘Ko ne viruje neka provjeri
Ne budite lini
Samo,
U Afriki se nisu kvazi progresivni naomečili na Predsjednika na slovo B
Nisu
Pa se brige koga što gori
U svi’ šesn’est
Gori in
I gora i borovina

Eno gaze van i branitelje di god stignu
I ubijaju van se u miru
Al’ brige se vas
Vrtite vi lagano točak
I Plenkoviću i ovoj izdajničkoj Vladi

Pristat ćete vrtit točak
Tek kad van oni naredu kako in je dosta
Kako tribaju neku novu, vriškiju zabavu

Ili kad komu pukne film
Pa van u taj vaš točak napokon kaelu kvalitetnu, iznenada
Uvali

Takomu
Su kaelon
Voljna san, k’liko god triba
Volontirat

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr