Barbara Jonjić: Nerealizirani palikuća i porezni odmetnik Babić ne more bit čimbenik u Došašću

Foto: Barbara Jonjić, snimka zaslona; fotomontaža: Narod.hr

Čim se pokupi uvelo, smrznuto cviće i izgorene sviće po grobu, tamo nekako iza Svi sveti
U našoj Državi baš svake godine
Naviša se isti sukob

Kuva se lagano kroza cili studeni
A nekako s prvom nediljom Došašća
Provrije i kipi

Pitanje svi pitanja izrodi uvik isti sukob
Ono pitanje koje zasjeni baš sve ostalo
More Vlada RH u to vrime provuć zakon kakav god joj padne na pamet
More Matija Babić pritit i poticat na neznan šta, a ne samo paljenje vjernika i crkvi
Ni’ko ga doživio ne bi
Nerealizirani palikuća i porezni odmetnik Matija Babić ne more bit čimbenik u Došašću
U taj vakat
More MOST šokirat sve kolike s izboron Bože Petrova za svoga kolovođu
Sve deseti put za redon
Mogu se sto i jedan put razić oni livi u svoji petnest platformi
Ili kovid mutirat u virus koji se recimo prinosi namigivanjem

Ni’ko to primjetio ne bi
Nacija se u to vrime sikira okolo bitnoga
A bitno je

Kad se po pravilu kiti
I zašto se ne kiti prije Badnjega dana

Najglavnije od svega
‘Ko su sve ti nestrpljivi krivovjerci koji kite prije vrimena
Redom svakoga pritrest triba
I motive mu kvalitetno ispitat
Neka nevinost svoju dokazuje puton

Samo površan puk more se zamarat u te dane brojevima bilo kakvim
Cjepivom bilo kakvim
I uopćeno bolešćurinom bilo kakvom
Ne bi da je to bitno
Bitno je ‘ko je i zašto uranio s kićenjem
More Stožer donit mjeru manitiju od svi dosadašnji
Ni’ko to primjetio ne bi
Ne bi
Eto neka oprova
Svima neka se rećemo naredi kako moraju pravit stoj na rukama za uć u šoping centar
I redon svi će pravit stoj na rukama
Oće
Neće prvi dan, al’ oće osmi
Onaj koji stoj napravit ne zna
Vježbat će dan, noć doklen ne nauči
Usudiš li se reći kako je tebi taj stoj na rukama manit po temelju
Odman će ti se zalipit etiketa ravnozemljaša, antivaksera i slične manitošćine

Odluke Stožera preispituju samo bešćutni, neuki, fašistoidni anarhisti
Skovale se te neke, potpuno nove i potpuno polupane etikete
Uglavnom, Stožeru, ako se nji’ pita, pitanja okolo mjera i cjepiva postavljaju samo ljudi koji su bešćutni egomanijaci

Dakle, čak je i kovid tijekom prosinca pa’ u drugi plan
Tema svi tema vratila se na tron
Potpuno zasluženo

Dan, noć tumači se kad se po nekakvome generalnome, nepisanome pravilu kiti
Svi redom priko noći pismoznanci postali
Slažu se teorije
Dubina argumentacije nabija komplekse
Marijanskoj brazdi
Puna usta svima tradicije i minulih stoljeća
A zaprave ti, koji najglasnije s bačve viču
Čini mi se, najmanje znaju

To je zaprave i glavno pravilo oratora s bačve
S nje redovito viču oni, koji bi najbolji i najpametniji bili mučat

Nasikira me ta tema svake godine
Jerbo bez potribe zameće svađu u moj narod
Ne bi da smo malo podiljeni
Na ustaše i partizane
Na hdz i sdp
Suvereniste i Most
Na Hajduk i Dinamo
Sjever i jug
Urbane i ruralne
Kontinentalce i one koji noge toćaju u moru

A zaprave sukoba nikakva ne bi tribalo bit

Iđemo redon
Našu vjeru ne zanima oćeš li i kada ćeš kitit
T’liko znaden čak i ja
To što je nešto običaj, tradicija
Ne znači kako je to običaj svujdi, a još manje znači kako je zapisano u Bibliji
Ni blizu

Evo u nas je rećemo glavno postit na Badnji dan
Glavno
Reda se
Bakalar, razna riba, ušćipki, fritule, suve smokve, suve šljive, orli, bajmi, rogači
‘Ko nađe raka, poduši i nji’ u metvici
I uz nji pure zamiša
Gleda se na tome proć do ponoći
Pa se unda iza Po’noćke udara po sarmama i pečenici

Taj post na Badnji dan, koji je nami nepisani zakon svi zakona
Našoj KC zapovidnji nije
Baš nije
Šokiralo me kad san to u odresloj dobi čula
Zapovidnji je kako san povatala samo
Veliki petak i
Čista srida
Ae
Isto je i s kićenjen bora
Jelke
Kako god to zvali
Našu KC to stvarno ne zanima
Volja te okitit za svetoga Antu ili nikako
Niti će te pratar pitat zašto kitiš liti
Niti će te pitat zašto bora okićenoga nemaš zimi
To ispovidat ne tribaš
Nije nikakav grij
Radi se tek o tradiciji
Koja se razlikuje od mista do mista
Od loze do loze

Al’ ajde ti to objasni ekipi koja svake godine iznova uvjerava ljude kako se pravilno kiti samo i jedino na Badnji dan
Baš tada i nikako ranije, a niti kasnije
I ne bi me smetalo to što tvrde kako je tako i nikako drugačije uprav
Nego me smeta i vrlo me vriđa kad nas koji ranije kitimo nazivaju
Pritučenima
Novima
Novokomponiranima
I sličnim vjernicima
Nekakvim pomodarima koji su sve pokupili sa Zapada i iz filmova
I kako kažu iskomercijalizirali Božić time što okite danima prije

Srcati, do jedan film koji san gledala, a da govori o Božiću
Baš ima to kićenje na Badnji dan
Ae
Očito filmove kopirali nismo

Kažu kako smo
Pomodari, katolici od niki dan, komercijalni vjernici
Tako nas zovu

Evo, nisan ništa od toga, moji suseljani nisu ništa od toga, neka nikad nisan i nismo striktno kitili na Badnji dan

A zašto nismo
Zašto nisan
Jednostavno je
Ni’ko nas nije učio kako se mora tako
Ni’ko
Moju župu držali su fratri
Franjevci
Drže ju i danas
I nikada
Čak ni u komunizmu nismo striktno kitili na Badnji dan, nego uvik ranije
Kad bi svima koji pomažu bilo najzgodnije
Kitili bi crkvu po crkvu
Dotrane borove podizali i slagali jaslice

Moje babe kitile bor nisu
Baš nisu
Ne mogu se pozvat na nji dvi u raspravi
Neman tradiciju kićenja bora s kolina na kolino
Ni moja Manda, a ni moja Slava
Nisu kitile bora
I umrle su, obe, a da bora svoga okitile nisu
Neki dan san upitana da šta mislin zašto je to bilo tako
Nisan se tribala puno mislit

Bile su sirotinja
Ljudi koji side uokolo komina i idu
Iz iste posude
U pravilu ne kupuju nakit za kitit bor
Trošilo se sve što se imalo na prehranu i školovanje dice
A imalo se malo
Iz toga razloga moje babe nisu pekle ni kolače
Znale su za privrte, ušćipke, a bili kruv zvale su turton kroza svoje ditinjstvo
Moje babe nisu bile iz grada
Bile su žene sa sela
Di asfalta bilo nije
Za luksuz nikakav znale nisu
Baba Manda najtužnija bi bila kad bi vidila kako debelo gulin kumpire
Učila me kuvat kruv utvrdo
Jerbo se takav odman ne pojide
Baba Slava naučila me kako ručak more bit poprigana zelena kapula, polivena sa dva užbaćena jaja
Kako valja ist i kuvane kokošije glave i noge
I kako se prigaju pršćavci
Uz nju san naučila kako lišpe salate od radića nema
Nikad nji dvi nisu mučili veliki viškovi i veliki luksuz
Najveći stra bio je oćeš li imat za struju platit
Račune za vodu i telefon
Nisu ni imale
Nikad
Iza rata partija je sirotinji zbrinjavala viškove
Brinila da se kogod od naši luksuzon ne zarazi
Moja baba nije krila
Govorila mi je šta su joj sve odnili
I kako se njezina sestra Ivica zbog nji’ razbolila i mlada umrla
Umrla t’liko mlada da nije imala ni čovika a ni dice
Ivica danas živi samo u pričama koje mi je moja baba prinila

Kićenje su u moje selo i moje ditinjstvo donile tek žene gastarbajtera
One prvoga vala
Bože moj kako su one meni pojam bile sa svin onin điđama koje su donosile
Tada san mislila kako su one i nji’ova dica najsritniji ljudi na svitu
Bila san dite
Šta san znala
Opilo me ono šarenilo, oni celofani i mašne
Nisan znala k’liko je tu patnje
Nostalgije
Čekanja

Žene gastarbajtera
One koje su otišle u prvome valu
Pratile su svoga čovika u tuđi svit
I tamo radile po restoranima, knajpama, biroima
Prale i ribale po tuđemu svitu
Zarađivale žuljavin, ispucalin rukama
Pa donile sa sobom flajde, haube za kosu, recepte za kolače i kićenje bora
Donile sose, čokolade, haribo gumiće i meni najdraži margarin na svitu

Okruglu Ramu

Ni’ko živ u mome selu nije ima adventski vjenac na stolu do prije koje desetljeće
Ni’ko
Znali smo za svetoga Nikolu
Svetu Lucu
Materice i Očiće
Luca darivala najviše poda kušinon
Donosila bajme, orle i naranče
Na njezin dan moja mater sadila je šenicu i imala trobojnicu za nju
Roditelji se dici cinili na Materice i Očiće
Znali smo na Badnji dan palit badnjak
Proć kroza kuću i prikuću, pa sve blagoslovit kršćenon vodon
U ćoše prozora i vrata utaknit grane bršljana
Znali smo kako na Božić triba palit blagoslovljenu sviću
Uz koju se ide i na druge dane Božića
Na Stipandan, Ivandan, Mladince
Znali smo kako se svića gasi kruvon natopljenin vinon uz to da se spomene
Oca, Sina i Duva Svetog

I puškarali smo čime smo god stigli
Petarde i karabit glavni bili
A stric Žara bio je doktur dinamita
Znali smo mi kako to nikakve veze nema s rođendanom našega Krista
Al’ ajmo najpoštenije vako reć
Puškarali smo kako bi nas čuli oni koji su nam struju isključili
Bio je to naš inat
Poruka

– Eto, isključili ste nam opet struju na Badnji dan, branite nam naše običaje i pisme, al’ džaba van, mi opet po svome

Bučno, uz pismu

Znam šta je Božić
I njegov smisa
Znala san i u Jugi
Držin se tek tradicije moga sela i moje župe
Ne more mi tuđe bit prišnije od moga
A ja san dite moga sela
I unuka moji baba koje nisu pekle rafiole jerbo nisu imale sučin, ni u čemu
Prve rafiole pekla san s mojon materon

Nami je svejedno bilo kad se kiti
Rigidni smo bili tek okolo toga kad se raskiti i kad se niti ne kiti

Nije kršćanski i vrlo dobro znaden kada pristaje Božićno vrime
Al’ u nas bor okićeni nije smio dočekat nji’ov Božić
Raskićiva se uvik na Tri kralja iza ručka
Šestoga se mora raskitit
Kako god znadeš
To je jedina tradicija moga sela koja vridi od Juge, od kraja šezdeseti’ kad su se prvi borovi u nas počeli kitit

Naš bor usika bi ćaća u borovoj šumi
Tak’i šuma imaš k’liko oćeš oko moga sela
Kitili bi ga na materinu stroju za šivanje
Imali smo divne, caklene kugle koje nam je naša teta časna poslala iz Njemačke
Kad bi se koja kugla razbila
Nabrajala san za njon
Baš jesan
Iz toga doba sićan se i ispod bora plavo biloga krevetića za lutku kojega mi je kako je mater rekla donio mali Isus

Kitili nismo one godine kad je zaspa naš rodijak Ante
Nikad nismo kitili kad bi odlazili naši dragi
Jonjići su znali raskitit okićeno i prije Božića
Raskitili smo prije Božića one godine kad su se zatvorile umorne Anine oči

Moja svekrva taj običaj nije volila
Govorila je kako i u najvećoj tugi triba častit Isusovo rođenje i
Uskrsnuće

Toga se i držin
Po našemu kućnome običaju okitili smo kad smo se svi našli na broju
Prije Badnjega dana
To van ne znači kako ne znamo šta je glavno
Znamo za ispovid, molitvu i svetu misu

Nasmijen se svaki put kad se moje drage Jele sitin
Ona van prva u našemu selu kiti
Nekako između svete Kate i svetoga Nikole
Ona nije pomodarka
Niti neuka
Svake je nedilje sa svojin čovikon i dicon u crkvi
U klupi isprid mene

Al’ Jela je dite moga sela
Ono dite koje nikada ne odreste
Kojemu se oči cakle
Kad god svićice zaigraju
I nije naučena, k’o ni ja, kako se mora kitit baš na Badnji dan

Ne ljutite se i ne zamirajte u ove dane velikoj dici koja su odresla po drugačijin običajima od vaši’

Onaj koji dici kupi dar za pod bor
Onaj koji kiti bor za svetoga Nikolu
Isto znade čije se rođenje časti
Znade

Unuka san babe koja je za Božić kuvala koštradinu i suvu govedinu
Nije pekla puricu s mlincima

Unuka san babe kojoj je glavna torta bio
Padišpanj
Ona žuta torta s vijom zabodenom u sebi

Nisu znale za okićen bor
Nisu znale kad se kiti, a kad se raskiti
Al’ su me podigle k’o katolkinju koja se ne da nikome
Naučile su me nosati krunicu sasebon
I zazivati Boga kroza cili dan
Svaki dan
Kroza godine

Tuđman nas ‘tio pomirit
Nas plave s crvenima
I tek sad se vidi k’lika je to utopija bila
Jerbo za jedan šćap ne moreš nikako utrat onoga koji se Bogu klanja i onoga koji mu roge daje

Dalje se između sebe dilit ne smimo
Ne smimo
Mi koji se Bogu klanjamo i Njega kao svoga jedinoga Boga priznamo
Moramo uskupa bit
Nekako

U Kristu zanemarit bi morali sve manitošćine

Zato, neka je sritan Božić od sveg srca svima vama koji ćete tek sutra
Na Badnji dan okitit

Javite se, ako triba dat ruke
Tuten smo mi, što smo sa svime uranili

Ajmo pivat i skupa kitit

Neka je sritan Božić našemu Plenkoviću i njegovome čudnovatome Stožeru
Sritan Božić Škori, Škorinima, Boži, Božinima
Smide li se čestitat Peđi Grbinu i njegovima? Ekipi Pametno? Možemo?
Smilo, nesmilo
Ja in čestitan
I Bandiću isto
Za Bandića je bar siguro kako slavi sve ikad
Eto, sritno njemu i njegovome nekadašnjemu stranačkome kolegi Predsjedniku Zoranu Milanoviću
Kršten si Zoki k’o katolik i nema to jesan, nisan
Džaba se babinoj volji otimaš
Što se mene tiče, naš si
A babina volja najbolje ti se vidi kad za naše Hrvate po BiH skočiš

I za kraj
Čestitam drugarici Kati Peović i njezinoj
Fronti
Znaden kako oni ne slave rođendan Isusa Krista
‘Ko to ne zna
Al’ neš ti
Isus se jednako rodio za nji’ k’o i za mene
Taman Kata nikad ne kitila
I ne slavila
Dosta da ga se siti u svome zadnjemu dahu

Sritan neka je i berićetan Božić svakomu onomu kojega san se mašila u bilo kojemu svomu slovu ili retku

Ne nosin u srcu mržnje na vas
Ne nosite ni vi
Na ovi narod i ovu Državu
Gledajte ne bit uvelo i smrznuto cviće iza Svi sveti

Gledajte zasvitlit ovomu napaćenomu narodu u mraku
A to morete samo i jedino tako da istinski
Doživite rođendan
Našega Krista
Skinite one katance s onoga mista koje nije vaše

Mista koje je zaprave samo
Njemu pripravljeno

*Barbara Jonjić, piše na ikavici, diplomirana je pravnica te mama četvero djece. Autorica je knjige Iz ImoCkog s ljubavlju, zbirke s 48-tjednih kolumni objavljenih u razdoblju od prosincu 2016. do prosinca 2017. na portalu Narod.hr. Priče su to pune ljubavi prema obitelji, rodnom zavičaju, jeziku, običajima, vjeri, ljudima, domovini Hrvatskoj, Bogu.

** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr