”Pacijent je došao do urologa na pregled prostate, svukao se i naguzio. Doktor mu je utaknuo prst na za to predviđeno mjesto, malo opipavao i usput napomenuo da je normalno da se čovjeku digne za vrijeme takvog pregleda. „Ali meni se nije dignuo“, rekao je pacijent, na što je liječnik rekao: „Znam, ali meni jest.“ Štos je u ovom vicu da mi ne želimo da nas ljudi obavještavaju o svojoj erekciji, zbog čega su, uostalom, i izmišljene gaće i hlače. Ne samo pristojnost, nego i zakon zahtijeva da se sve aktivnosti s muškim alatom obavljaju u WC-ima, privatnosti doma ili barem u diskretno parkiranom automobilu; već je i mokrenje uza zid na granici dopuštenog, a kamoli seks na plaži”, piše Boris Beck u kolumni za Večernji list koju uz odobrenje autora prenosimo u cijelosti.
‘Osjećaj srama usađen nam je dublje od škole i odgoja’
To je zato što su sve tjelesne izlučevine obilježene tabuom, kako muške, tako i ženske, i taj je osjećaj zabrane – povezan sa stidom – univerzalan po cijelom svijetu; nemojmo zaboraviti da su Adam i Eva, pošto su bili izbačeni iz Edena, prvo sebi načinili gaće.
Osjećaj srama usađen nam je dublje od škole i odgoja, on potječe iz predcivilizacijskih dubina. Erekcija je upravo ono što skrivaju klinci u školi, kao što i djevojke skrivaju menstruaciju.
No sada smo i s tim, kao i na mnogim drugim područjima, načinili krupan korak naprijed s Festivalom menstruacije prošli tjedan u Rijeci. Za festival sam saznao u popodnevnom televizijskom programu, u jednoj od najbizarnijih zamislivih scena: Bruno Šimleša je u studiju razgovarao s dvije mlade žene, gledao ih dobroćudno u oči i ispitivao o menstruaciji, a one su mu najozbiljnije odgovarale.
Možda će vas zanimati
U Rijeci 'Festival menstruacije' za 'osobe koje menstruiraju'. Donosimo detalje o udruzi PaRiter koja stoji iza toga
U Rijeci će se od 21. do 23. travna održati prvi Festival menstruacije i to u organizaciji tamošnje ‘ljudskopravaške’ udruge PaRiter
Usput je prikazana i televizijska anketa u kojoj su djevojke i žene – osobe koje menstruiraju, rekli bi u našoj gradskoj upravi – ispitivali kako im je to periodično krvariti, kad su s tim počele, pričaju li o tome, kako i s kim.
Sadržaje dosad rezervirane za satove biologije guraju u prime time
Kako je došlo do toga da se sadržaji, dosad rezervirani za satove biologije u osnovnoj školi i
jutarnji obrazovni televizijski program, uguraju u prime time? Radi se, dakako, o aktivizmu koji se u naše doba općenito smatra nečim pozitivnim – dosta je da ste aktivist pa da vas mediji vole.
Riječki menstrualni aktivisti, Udruga za građansku participaciju i ljudska prava PaRiter, žele „otvoriti razgovor o menstruaciji“, „započeti rad na njenoj destigmatizaciji i detabuizaciji“ i „nastaviti rad na smanjenju menstrualnog siromaštva“. Na stranu što se ovdje riječ „rad“ shvaća u sasvim nepostojećem značenju, nije jasno što je zadnjih nekoliko tisuća godina nedostajalo razgovorima o menstruaciji. Ja sam siguran da su svi, uvijek i po cijelom svijetu znali da je menstruacija nastupila, ako ih se to ticalo, a pogotovo ako je slučajno zakasnila.
Ako je nešto tabuizirano, ne znači da se o tome ne govori – govori se, samo drugim riječima, koje se nazivaju eufemizmi, i koji su potpuno jasni. U Bibliji se, primjerice, o menstruaciji razmatra na nizu mjesta, od savjeta za higijenu i održavanje spolnih odnosa, do ukazivanja na čudesne porode žena nakon menopauze, jer je sve to dio i naravnog i nadnaravnog.
Festival pelena, akni, bradavica, cisti i čireva?
Guranje menstruacije gledateljima pod nos donekle se može opravdati socijalnim aspektom, to jest skupoćom higijenskih potrepština, ali zar isto ne vrijedi i za pelene za djecu i odrasle – i one su nužne za skupljanje tjelesnih fluida, i užasno su skupe, pa zašto onda nemamo i festival dječjih i staračkih pelena?
Zamišljam i festival akni, bradavica, cisti, čireva, dlačica koje su urasle, ekcema, fistula, granuloma, hemoroida, iritacija, ječmenca, kurjih očiju, lišajeva, madeža, novotvorbi, opeklina, psorijaze, rana, stolica, šmrklji, trauma, ušnog voska, vlasišta s prhutom i zijevanja bez pokrivanja rukom…
A festival erekcije?
Mislim da je ipak najnužniji Festival erekcije – one dvije žene će intervjuirati Šimlešu o tipično muškim tegobama, noćnim polucijama, jutarnjim erekcijama, bolnim testisima i impotenciji, a on će im sve dobrodušno i iskreno pričati, dok će isti novinari, koji su djevojke na cesti ispitivali o tome kako „menstruiraju“, sada hvatati momke da saznaju kako „erektiraju“. Međutim, iza prividnog menstrualnog oslobađanja krije se samo nova prisila.
‘Modernu ženu može se obožavati samo kao mršavicu bez djece’
Nikad se, naime, u povijesti nije radilo o menstruaciji, nego uvijek o njenom prestanku: nad ženama je oduvijek lebdjela obveza, pa i prisila rađanja, zbog čega ih se obožavalo kao pretile božice plodnosti. Danas je prisila da se ne rađa, i zato menstruacija mora slobodno teći; modernu ženu može se obožavati samo kao mršavicu bez djece.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
