Branislav Nušić, srpski komediograf, napisao je na jednom mjestu da je haljina simbol vlasti, zbog čega je nose kraljevi, svećenici i žene. Odjenuo je haljinu ovaj tjedan i Mostarac kojeg nisu pustili u mirovinsko u kratkim hlačama, pa se vratio u haljini.
Tako mu je i dalje lahorilo oko golih nogu, do čega mu je po ovoj vrućini veoma stalo, a nije prekršio dress code, piše Boris Beck za Večernji list. Naime, hlače, kao i suknja, ondje ne smiju biti iznad koljena, na što pazi zaštitar – to bi bilo sablažnjivo. No nemaju propis o tome da muškarci ne smiju biti u haljinama, a nemaju ga zato što nikome nije palo na pamet da bi netko to učinio.
Nije zabranjeno kostimirati se
To podsjeća na iskustvo grupe ABBA, kako ga je evocirao Björn Ulvaeus, u vezi s njihovim šašavim kostimima s početka karijere. Sjećate se blještavih vrućih hlačica, šljokičastih pripijenih trikoa i najviših mogućih peta, zahvaljujući kojima su, kako to kaže Ulvaeus, izgledali poput luđaka? Svu tu neukusnu odjeću nabavljali su kao porezni odbitak jer je Švedska imala propis da se ne oporezuju kostimi, odnosno onakvi odjevni predmeti koje nitko normalan ne bi nosio na ulici.
>Znanost o neutemeljnosti ‘transrodnosti&’: Spol je neizbrisivo određen začećem
Slično je s mostarskim slučajem. Da, može se zamisliti da muškarci nose žensku odjeću na ulici u sklopu kakve priredbe ili maskenbala, dakle kao kostim, ali do sada se u normalnim okolnostima to nije radilo. A ono što je izvan pameti, nije regulirano. Na primjer, nije zabranjeno skakati u vreći dok držite nastavu, pregledavati pacijente držeći jaje među zubima ili voziti autobus u sado-mazo opremi.
Nije zabranjeno, ali bilo bi čudno, i mogli bi dotični učitelj, liječnik ili vozač biti upozoreni, pri čemu se ljudi iz okoline ne bi mogli pozvati ni na što drugo osim zdravog razuma. Mostarcu se, eto, ni to nije dogodilo, nego je lijepo bio uslužen i mogao je zadovoljno napustiti javnu ustanovu, pri čemu se čak nije ni oznojio.
Nosi li kostim sa sobom i odgovarajuća prava?
Mene zapravo zanima nešto drugo, o čemu nismo doznali iz medija: jesu li mu se na šalteru obratili u muškom ili ženskom rodu? Može se činiti sitnica, ali nije. U starom svijetu, koji prolazi, i već je prošao, u načelu su ime, tijelo, lice i odjeća bili u suglasju, a varijante su bile samo dvije – muško ili žensko.
No sada svako od toga može ići na svoju stranu, pa se lako možete zabuniti, kao u slučaju nove nizozemske missice Rikkie Valerie. Ona je još nedavno na društvenim mrežama pozirala u bikiniju, čiji je gornji dio pucao od bujnih grudi, a donji od sasvim solidne muške sprave.
Fotografija s njezina proglašenja naoko je obična: transžena dobiva pobjedničku tijaru, pratilje stoje uz nju i plješću joj, a ostale djevojke s izbora poredane su u špalir u dnu pozornice. Poneki usiljeni osmijeh, mlaki pljesak i zavidni pogled normalni su za takva natjecanja, ali ovdje je nelagoda zabranjena.
Klanjanje vanjštini
Slične smo prizore vidjeli zadnjih godina na atletskim, biciklističkim i plivačkim natjecanjima za žene, u kojima su transžene, to jest donedavni muški sportaši, glatko odnosili pobjede, dok bi uz njih stajale uvrijeđene i ljute cisžene, a poneka bi iz protesta znala i odbiti medalju.
>(FOTO, VIDEO) Kanadski premijer na političkoj korektnosti gradio karijeru pa je sada zbog kostimirane zabave proglašen rasistom
Nakon prvobitnog entuzijazma u prihvaćanju transrodnih osoba, sportske federacije počele su im malo-pomalo zabranjivati natjecanja u ženskoj konkurenciji, podsjetivši se da je sport ipak neodvojiv od prirode. Uspjeh Mostarca je stvar kostimiranja, a pobjeda nizozemske missice trijumf plastične kirurgije.
Takvo je vrijeme da se klanjamo vanjštini. A kad smo već kod vremena, opet je vruće, a ja moram na posao. Baš da vidim što žena i kćeri imaju u ormaru. Moći ću vani biti miran: nitko više ne smije zaviriti ispod haljine.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
