Općinski građanski sud u Zagrebu nepravomoćno je presudio da Večernji list (VL) treba bivšem ravnatelju policije Oliveru Grbiću platiti 30.000 kuna uvećanih za zatezne kamate zbog povrede časti, ugleda i dostojanstva u više tekstova objavljenih 14. prosinca 2012. u kojima je, između ostaloga, u nadnaslovima stajalo “Špijunirani novinari VL-a, Oliver Grbić pod pasku stavio osam novinara”.
Grbić je u tužbi isticao da su u više spornih tekstova i na naslovnici Večernjeg lista objavljene neistinite i sporne informacije da je izdao nalog za uhođenje i tajno praćenje novinara Večernjeg lista, špijunirao novinare, da je ravnatelj policije postao zahvaljujući ručku u društvu tadašnjeg premijera Ive Sanadera i riječkog tajkuna Roberta Ježića te da stoji iza niza kaznenih prijava protiv čelnih ljudi SDP-a i lažnih optužbi Slavka Linića za ratno profiterstvo.
Osim toga, Grbić je kao neistinite odbacio i tvrdnje da se družio s kontroverznim poduzetnikom Draženom Golemovićem, da je iskoristio položaj kako bi njegova supruga dobila poslove s tvrtkama u državnom ili pretežno državnom vlasništvu i gradom Zagrebom te da je ‘provalio’ mjere prisluškivanja telefona u aferi podmićivanja sudaca Vrhovnog suda u slučaju Glavaš.
Grbić je u tužbi naveo kako se u opremi teksta i objavljenom tekstu njemu spočitava skandalozno ponašanje u službi, da je prikazan kao osoba koja zloupotrebljava svoj položaj te da je “nadodan i čitav niz neistinitih informacija kao druženje s osobama koje se nalaze u bijegu radi počinjenja kaznenih djela, provala informacija i nepotizam”.
Sud je tijekom postupka saslušanjem Grbića i uvidom u dokumentaciju MUP-a utvrdio da su nakon što su na snagu stupile odredbe o tzv. tajnosti Uskočke istrage, u razdoblju od oko godine dana, mediji čak 26 puta, što dijelom, a što u cijelosti objavili iskaze osoba koji, s obzirom na tajnost istrage, nisu trebali biti objavljeni.
Grbić je tvrdio da se radi toga sastalo i Vijeće za nacionalnu sigurnost kojem je bio član i da je donesen zaključak da policija utvrdi vlasničku struktura medija i odakle cure informacije – to jest tko je ‘krtica’. Stoga je od Državnog odvjetništva te načelnika kriminalističke policije MUP-a zatražio naloge u kojima će biti jasno naznačeno što je policiji sve činiti u skladu sa zakonom, nakon čega je oformljena ‘radna skupina’. Grbić je i priznao da je jedna od metoda kojom se ‘radna skupina’ služila bilo i “provlačenje brojeva mobitela kroz sustav”, tzv. umrežavanje i traženje poveznica tako da su se promatrale osobe koje su objavile navedenih 26 članaka, a što je dovelo do sedam novinara koje su u policiji kolokvijalno zvali “povlašteni novinari za ekskluzivu”. Istaknuo je i kako umrežavanje brojeva mobitela nije zakonom zabranjeno.
Prema Grbićevim navodima, neistinite i štetne informacije bile su objavljene u člancima kojih su autori Iva Puljić-Šego, Marko Špoljar, Tanja Ivančić Belošević, Josip Bohutinski i Marina Borovac.
Navedeni autori saslušani su kao svjedoci i sud je utvrdio da je članak koji je napisala Iva Puljić-Šego bio “uravnotežen tekst koji propituje ovlasti policije, pitanje (ne)posjedovanja naloga ovlaštenog suca za provođenje određenih mjera (praćenje i nadzor telefona, tzv. Umrežavanje)”.
Međutim, kako se ističe u presudi, sve su te sumnje u kvalitetnom i uravnoteženom članku koji ostavlja i otvorena pitanja (tko je dao nalog, tko ga je provodio, je li bilo samo umrežavanja ili je bilo i praćenja), potpuno uništene naslovom članka, odnosno opremom, u kojem se ističe “Novi skandal zbog postupanja policije, O. Grbić pod pasku stavio osam novinara”, “Uhođenje, Policija tajno pratila Večernjakove novinare, Oliver Grbić, bivši ravnatelj policije zbog Fimi medije špijunirao novinare”.
“Takva oprema članka predstavlja informaciju kao činjenično točnu, bez ostavljanja ikakve sumnje ili dvojbe, a uopće ne proizlazi iz sadržaja članka. Time je tužitelj jednostavno prikazan kao osoba koja je protuzakonito špijunirala novinare”, ističe se u presudi u kojoj se navodi i da je pet članaka navedenih autora Grbiću doista nanijelo štetu, ali više u opremi članaka, a gotovo zanemarivo u sadržaju istih.
“Međutim, valja imati u vidu da su naslovi, podnaslovi i istaknuti dijelovi članka ono što prosječnog čitatelja najviše zainteresira, privlači mu pažnju i lako je pamtljivo, a upravo je u tim dijelovima iznesena netočna i štetna informacija”, ističe se u presudi.
U obrazloženju presude navodi se i da je, u suprotnosti s navedenim člancima, objavljen i tekst Renate Rašović s naslovom “Od borca protiv droge do osramoćenog preljubnika”, s podnaslovom da je posao dobio na ručku sa Sanaderom, a Polančec ga je optužio da stoji iza prijava protiv čelnika SDP-a.
Kako se navodi u presudi, u članku su “obična naklapanja, bez ikakvih provjera, na granici širenja tračeva, a iskaz novinarke da je samo napisala ono što je već više puta o tužitelju u medijima izneseno ne znači da su takve informacije istinite, već upornim ponavljanjem i prenošenjem u medijima stvara se dojam istinitosti informacije”.
Protiv ove presude moguća je žalba Županijskom sudu u Zagrebu.
