Kod nas i kad se nešto dobro zbiva, otkrijete da je to samo manevar za prikrivanje nečeg lošeg, piše Boris Beck za Večernji list i pokušava ustanoviti zašto se množe izostanci u školama.
Ovaj je mjesec objavljeno da se već četvrtu godinu smanjuje broj superodlikaša. Školske godine 2019/20. bilo ih je rekordnih 99.082, da bi ih prošle godine bilo 75.727, prema podacima Školskog e-Rudnika Ministarstva znanosti i obrazovanja – udio đaka s 5,0 pao je s 21,66 posto na 17,48 posto.
Unatoč tomu, prosječan uspjeh konstantno raste. Davne 2013/4. bio je 4,09, a do danas se popeo na 4,30 – u Zagrebu čak na 4,45. Drugim riječima, broj superodlikaša se smanjuje, ali u sve se više predmeta na kraju godine zaokružuju petice: u osnovnim školama već je nevjerojatnih 57 posto odlikaša, a u srednjima 25 posto.
Sve je veći broj izostanaka
Osim ocjena u hrvatskim školama rastu i izostanci. Oni koji su raspoloženi za rudarenje po Školskom e-Rudniku Ministarstva znanosti i obrazovanja mogu saznati da su školske godine 2022/23. učenici osnovnih i srednjih škola izostali 39,5 milijuna sati, što je za 1,7 milijuna više nego u školskoj godini prije nje, a može se i ustanoviti da je od 2013/14. broj izostanaka narastao za 45 posto.
>Neopravdani izostanci učenika s nastave – poziv u pomoć?
Predsjednica Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja Suzana Hitrec preko Hine je za to okrivila roditelje jer oni mogu opravdati izostanke do tri dana: “Roditelji s time uspješno manipuliraju tako da opravdaju jedan, dva ili tri dana pa učenik dođe u školu, odgovara za što je spreman, pa ponovno opravda jedan, dva ili tri dana i tako se gomilaju izostanci. Neki vide da na taj način uspješno prolaze, dolaze na nastavu kad su spremni za provjere i kalkuliraju s time.”
Upravo je tu teoriju Ruth Robinson, izvršna ravnateljica britanske akademije Swindon, nazvala karikaturalnom.
Englezi za izostanke ne krive roditelje i djecu
I u Engleskoj su primijetili da im raste broj izostanaka: klinci markiraju duplo više nego prije pandemije, i svaki im dan na nastavi nema deset posto djece, što je skok od 70 posto u odnosu na doba prije covida.
No oni nisu za to paušalno okrivili roditelje i djecu, nego su razloge potražili u osiromašenju građana i krizi mentalnog zdravlja mladih. Umjesto da okrivljuju one za koje se moraju skrbiti, Englezi zapošljavaju savjetnike za djecu koja zbog tjeskobe izbjegavaju školu, odobravaju rasporede sa skraćenim radnim vremenom i omogućuju anksioznim učenicima da se tijekom nastave susretnu s roditeljima ili čak skoknu nakratko doma.
Monstruozna satnica
A da je satnica u Hrvatskoj monstruozna, mogu vam potvrditi iz prve ruke: naša kći je krenula u gimnaziju i baš svaki dan ima 7 sati, što znači da čitav tjedan sjedi u popodnevnom turnusu do 8 navečer, što je zbilja besmisleno.
Evo hrvatskog školstva: u školi se boravi sve više, đaci to sve teže podnose pa bježe iz nje i kod kuće doživljavaju napade panike. Da bi djeca preživjela, odlaze na lažna bolovanja kao i njihovi roditelji.
U tom raspadu sistema škole dijele ocjene šakom i kapom, no ravnatelji su shvatili da s prosjekom 5,0 previše upadaju u oči, zbog čega se, eto, nekome, uz ispriku, mora dati i ocjena vrlo dobar.
To je ista taktika koju primjenjuju političari kada svoja poduzeća prepisuju na odvjetničke urede, a nekretnine na članove obitelji, i kada vlasti izigravaju strogi nadzor javnih nabava tako da ih umjetno dijele na više manjih poslova, kako bi ostali ispod radara Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave. Koju je ono riječ upotrijebila Hitrec? Manipulacija?
O autoru
* Boris Beck je doktor književnosti, diplomirani inženjer geodezije, književnik, novinar i prevoditelj. Objavio je pet knjiga: „Metak u srcu svetog Augustina“, „Mrtvaci pod poplunom“, „Krila u koferu“, „Ne bih o tome“ (s Igorom Rajkijem) i „Politički portreti Josipa Horvata“.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
