Oslobađajuća presuda suda u Zambiji osmero Hrvata optuženih za trgovinu djecom i nekoliko mjeseci provedenih na slobodi u Hrvatskoj nije kraj slučaja Zambija, nego njegov početak, ako se uzmu u obzir pitanja važna za hrvatsko društvo, posebice vidljiva na primjeru osobe imena Noah Kraljević, biološke žene koja je ‘promijenila spol’.
Sud u Zambiji oslobodio je krivnje osmero hrvatskih državljana po točkama optužnice. Međutim, nije oslobodio Hrvatsku teških pitanja. Za potpunu ocjenu slučaja Zambija nedostaju brojni elementi, ne samo oni koji su sadržani u tekstovima optužnice i presude.
Afera Zambija: Za što su optuženi i temeljem čega su oslobođeni?
I mimo optužnice i sudskog pravorijeka, koji se ravnaju po zambijskim zakonima, ostaje ponajprije pitanje za što su optuženi i na temelju čega su oslobođeni. Tenor optužnice, sumnja u trgovinu djecom, dominirat će još dugo u hrvatskom javnom prostoru, ne bez razloga. Jedno od ključnih pitanja koja se pritom postavljaju jest: Što je danas u Hrvatskoj prihvatljivo, legalno, normalno i moguće?
>Pletikos analizirao zambijski pravni sustav: Nakon presude ostaje visjeti u zraku pitanje što se stvarno dogodilo
Posebnu pozornost pritom izaziva slučaj jednog od posvojitelja u aferi Zambija, osobe koja je, koliko je poznato, dosad promijenila dva imena i prezimena kao i obilježja svoga spolnog identiteta. Riječ je o osobi koja sad tvrdi da je muškarac, a biološki je žena, zvala se Dalija Pintarić, a sad se zove Noah Kraljević i predstavlja se između ostaloga kao kamerman.
Dalija Pintarić, nakon promjene imena u Noah i izmjene tjelesnih obilježja, vjenčala se kao muškarac, očito izigravši zakon, u prosincu 2019. s Ivonom Kraljević i uzela njezino prezime. Pritom, prema onome što taj par tvrdi u javnosti, Dalija Pintarić alias Noah Kraljević u toj vezi ima ulogu muža, a Ivona Kraljević supruge. Kao bračni par, njih su dvoje bili u skupini parova koji su usvojili djecu u DR Kongu, nakon čega su bili u Zambiji uhićeni pod optužbom za trgovinu djecom.
Afera Zambija pokazala nedorečenost hrvatskog pravnog okvira
O pravnim okolnostima toga slučaja Narod.hr već je često pisao, mnogo toga ostaje nejasno, a među otvorenim pitanjima jest i ono kako je biološka žena promjenom spolnih obilježja stekla pravo na posvajanje djeteta. U tom kontekstu hrvatski pravni okvir nedorečen je, a ‘bračni par’ Kraljević očito je vješto manevrirao između zakonskih propisa.
>Kako je ‘promjena spola’ polako ulazila u hrvatski sustav: Tko je to omogućio i kakav lobi stoji iza toga?
Ovdje valja napomenuti da promjena spola nije moguća, moguće je samo izmijeniti spolna obilježja ili, kako je negdje napisano “promijeniti spolovilo”. No u tom pogledu, pod utjecajem woke ideologije, u mnogim državama posljednjih godina dolazi do izmjene zakonskih propisa i donošenja pravila koja nisu nužno u suglasju sa znanstvenim spoznajama.
Hrvatsko zakonodavstvo ne poznaje pojam ‘transrodne osobe’. Ovdje je također važno napomenuti da Ustav Republike Hrvatske definira brak kao zajednicu muškarca i žene. U članku 62. Ustava piše: “Obitelj je pod osobitom zaštitom države. Brak je životna zajednica žene i muškarca”.
Brak isključivo kao zajednica žene i muškarca
Ista definicija sadržana je i u članku 12. Obiteljskog zakona: “Brak je zakonom uređena žvotna zajednica žene i muškarca”. Zakon predviđa i izvanbračnu zajednicu, u članku 11., gdje piše da je i to “zajednica žene i muškarca”. U članku 23. pak piše da je za postojanje braka potrebno “da su nevjesta i ženik osobe različita spola”. Kako je onda moguće da biološka žena sklopi brak s drugom ženom i da njih dvoje, kao bračni par, legalno posvoje dijete? Zakonski, ni jedno ni drugo nije moguće.
Sabor je 14. srpnja 2003. donio Zakon o istospolnim zajednicama (NN 116/2003 (1584)), ali u njemu ni jednom riječju nisu spomenuta djeca, pa prema tome ni njihovo posvajanje. Sabor je 12. travnja 2018. potvrdio Konvenciju Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, poznatu kao Istanbulska konvencija. Konvencija je ratificirana uz različita mišljenja saborskih zastupnika, a praćena je velikim prosvjedima. Kritičari konvencije upozoravaju da se pod krinkom sprječavanja nasilja u obitelji njome u pravni sustav uvodi rodna ideologija.
>Prije pet godina Hrvatski sabor izglasao Istanbulsku konvenciju
Posvajanje djece, uvjeti i postupak utvrđeni su nekolicinom pravilnika, među kojima najmanje dva, jedan iz 2008. a drugi iz 2014., nabrajaju uvjete za utvrđivanje podobnosti i prikladnosti za posvojenje. Uvjeti se odnose na ukupne životne okolnosti potencijalnih posvojitelja, od psihofizičkih preduvjeta, obiteljske povijesti, materijalnog stanja do socijalnih prilika, toliko ih je da se u prvi mah stvara dojam da ih gotovo nitko ne može ispuniti. Između ostaloga, sposobnost je uvjetovana odgovarajućim materijalnim stanjem, koje u slučaju para Kraljević očito ne postoji, jer su prema medijskim navodima čak dobivali državnu potporu.
>Hrvatski zavod za socijalni rad oglasio se za Narod.hr o homoseksualno/transrodnom paru Kraljević: Evo što kažu
Ni Zambija nije razjasnila tko su Kraljevići
Nedoumice izaziva i pitanje ispunjava li par Kraljević glavni preduvjet iz toga pravilnika, onaj iz članka 5. točka 1., u kojemu se potencijalnim posvojiteljima smatraju “bračni odnosno izvanbračni drugovi ili osoba koja želi posvojiti dijete”.
Par o kojemu je ovdje riječ ne zadovoljava ni taj prvi preduvjet, jer nije jasno tko su oni. Pojedinac (“osoba”) nisu, jer ih je dvoje. Očito su par, što znači da bi trebali spadati u jednu od navedene dvije kategorije, bračnog ili izvanbračnog para.
Mogli bi biti izvanbračni par, ali oni tvrde da to nisu, nego da su bračni par. Tu njihovu tvrdnju podupire i činjenica da su vjenčani, ali ta je činjenica pak pravno upitna jer se u hrvatskoj ne mogu vjenčati dvije žene, niti žena s transrodnom osobom. Dakle, po zakonu nisu par, ni bračni ni izvanbračni, jer nisu različitog spola. Ukratko, njihov status potpuno je nejasan i ni na koji način ne udovoljava kriterijima za posvajanje djeteta.
Pravilnici o promjeni spolnih obilježja
Kad je pak riječ o pravnim okvirima za promjenu spolnih obilježja, koja se često naziva i ‘promjenom spolnog identiteta’, oni se spominju u tri odgovarajuća dokumenta koje je donijelo Ministarstvo zdravstva.
Prvi je ‘Pravilnik o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije o promjeni spola’ što ga je 20. listopada 2011. potpisao ministar Darko Milinović. Pravilnikom se predviđa da se “promjena spola” može obaviti čak i kod maloljetnih osoba (NN 121/2011 (2418)).
Slijedeći pravilnik, donesen 12. studenoga 2014., s potpisom ministra zdravstva Siniše Varge, punim nazivom glasi: ‘Pravilnik o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije te utvrđivanje uvjeta i pretpostavki za promjenu spola ili o životu u drugom rodnom identitetu’ (NN 132/214 (2487)).
To je dokument koji od svih državnih propisa najizravnije govori o transrodnosti. U njegovoj izradi, putem udruge kolekTIRV, sudjelovalo je Noah Kraljević.
>Noah Kraljević preko svoje udruge sudjelovala u izradi Pravilnika za utvrđivanje uvjeta za promjenu spola
Na temelju toga pravilnika, ministar zdravstva Siniša Varga donio je 11. siječnja 2016. ‘Stručne smjernice za izradu mišljenja zdravstvenih radnika i psihologa o utvrđivanju uvjeta i pretpostavki za promjenu spola i životu u drugom rodnom identitetu’ (NN 7/2016 (93).
Smije li ‘transrodna’ osoba posvajati djecu? Ne smije, ali očito može
Bez obzira na složenu i u biti upitnu definiciju ‘transrodnosti’ i činjenicu da hrvatski zakoni ne poznaju pojam ‘transrodne osobe’, prema važećim propisima Noah Kraljević je ‘transrodna’ osoba. Propisi u tom pogledu sami sebi skaču usta, jer pravilnici i smjernice nemaju uporišta u zakonu. ‘Transrodnost’ dakle nije priznata zakonom, nego samo propisima koje je donijela vlada, u ovom slučaju ministarstvo zdravstva.
>Primjer Ivone i Noah Kraljević i njihovih prijateljica: Kako transrodni/homoseksualni parovi ‘posvajaju’ djecu?
Hrvatski zakoni dakle, kao i zakoni DR Konga, transrodnim osobama zabranjuju posvajanje djece. Kako je onda moguće da takva osoba, hrvatski državljanin, posvoji dijete u Kongu? I da ga pritom podržavaju redom sve službene institucije Republike Hrvatske? Ne postoji način na koji bi se mogla obrazložiti tvrdnja da je tu sve u redu.
No upravo slučaj gospodina Pintarić/Kraljević ukazuje na to koliko se do jučer rubne, a danas dominantne društvene skupine ne žele pridržavati zakona kao pijan plota. Štoviše, nastoje promijeniti zakone, a dok ih ne promijene krše ih i pritom se služe svim institucijama Republike Hrvatske poredanih pred njima kao na švedskom stolu.
Činjenica da je osoba koja je danas upletena u međunarodni skandal pod optužbom kršenja normi sudjelovala u prilagodbi hrvatskih pravnih propisa svojim osobnim potrebama, prilično je uznemirujuća. Ne samo da dosljedno visi na državnim jaslama iz kojih crpi sredstva za vlastitu egzistenciju i javno nametanje ideologije, nego izravno sudjeluje i u oblikovanju državne politike prilagođavajući ju sebi.
Kraljević kao predvodnik i simbol ‘preobrazbe’ Hrvatske
Noah Kraljević, jedan od posvajatelja, cijeli se život trudi uvjeriti hrvatsku javnost da je njegov slučaj promjene tjelesnih spolnih obilježja put kojim hrvatsko društvo treba ići.
Snimio je film o svojoj tjelesnoj transformaciji, uz brojne druge filmove u kojima promiče ideologiju spolne proizvoljnosti. Uz još neke druge filmove, snimio je čak i film o trgovini ljudima. U njemu upozorava, naravno, iz svoje vlastite perspektive, na problem trgovine organima i trgovine djecom. Pritom odašilje jasne moralne poruke o zlu koje je sad ponovno tematizirano upravo s njim kao jednim od glavnih aktera.
Stvar je u tome da ni Kraljević, niti njegovi sumišljenici okupljeni u brojnim utjecajnim udrugama i u političkom projektu Možemo u tome ne vide ništa sporno, štoviše tu moralnu podvojenost nameću kao kriterij cijelome društvu.
Izdašna potpora države
Ne valja smetnuti s uma ni činjenicu da se cijela profesionalna karijera Kraljevića, odnosno ono što bi se moglo nazvati karijerom uzevši u obzir oblik društvenog napredovanja i osiguranja egzistencije, odvijala uz izdašnu potporu države, koja je putem različitih institucija financirala projekte u kojima je sudjelovao.
>Vučemilović o bizarnom postupanju Grlić Radmana: Koga se štiti u aferi Zambija?
Koliko je hrvatskih građana upoznato sa spomenutim pravilnikom o promjeni “spolnog identiteta”? Kada se o njemu raspravljalo u javnosti? A trebalo se raspravljati, budući je riječ o pravnom propisu, točnije, taj je pravilnik podzakonski akt vezan za Zakon o državnim maticama.
Krugovi Možemo i zagrebačkog gradonačelnika Tomaševića
Djelovanje u brojnim udrugama koje promiču woke ideologiju i snagu crpe iz državnog proračuna, Kraljević je kao bliski suradnik zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića okrunio mjestom vijećnika Možemo u jednoj zagrebačkoj četvrti. Ukratko, Kraljević ili Pintarić sada, kao i njegovi istomišljenici iz Možemo, predstavlja građane Republike Hrvatske. Zašto bi se onda morao pridržavati zakona i općih normi, ako uzmemo u obzir da cijeli život poziva na njihovo ignoriranje dok se ne promijene?
>Možemo se potpuno razotkrio: Traže posvajanje djece za homoseksualne parove, olakšavanje ‘promjene spola‘
Slučaj aktera afere Zambija time predstavlja ogledni primjer aktivista iz supkulture koji sustavno rade na integraciji u državne institucije i nametanju vlastite ideologije kao dominantne u društvu. S tom posljedicom da ni država više ne zna što je legalno a što nije, što su opće društvene norme i ako još postoje, treba li ih poštivati.
Trebaju li se poštovati zakoni prije nego što ih se promijeni?
Kako god bilo, Možemo glasno sažalijeva aktere afere Zambija i snažno ih podržava, a usput pokreće zakonodavne mehanizme koji bi u budućnosti omogućila njima i sličnima da legalno čine ono zbog čega su zadržani u Zambiji. Ne priznaju li već time da je ono što su činili akteri afere Zambija bilo ilegalno?
U osobnom smislu, nije toliko važno tko je Noah Kraljević i kakve veze ima s gospođom Dalijom Pintarić, je li riječ o ženi ili muškarcu i kako je moguće da se dvije osobe nađu u jednoj. Ali je važno kako se tko zove. I kako se što zove. Za hrvatsko društvo izuzetno je važno koliki utjecaj takva osoba i njezina identitetska dezorijentiranost ima na hrvatski pravni sustav i društvene strukture.
Kad se netko igra vlastitim identitetom, onda je to njegov problem i u najgorem slučaju problem njegovih bližnjih. Ali u ovom slučaju, netko se ozbiljno igra identitetom cijelog hrvatskog društva.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
