Pletikos analizirao zambijski pravni sustav: Nakon presude ostaje visjeti u zraku pitanje što se stvarno dogodilo

pravni
Foto: iStock, snimka zaslona, Sun FM Zambia; fotomontaža: Narod.hr
Čitajući ponovno svoj članak posvećen majci svih afera “aferi Zambija”, sa zadovoljstvom mogu konstatirati da više manje sve potpisujem i nadalje. Ono što sada uviđam je da sam izostavio jedno važno objašnjenje koje najplastičnije opisuje razliku između dva pravna (procesna/sudska) sustava, onog anglosaksonskog (common law) i kontinentalnog.
To sam dužan i radi činjenice da se ta razlika najbolje konkretizirala u recentnoj presudi suda u Zambiji, tj. najbolje objašnjava narav te presude.

”Akuzatorski pravni sustav nasuprot kontinentalnom koji je pretežno tzv. inkvizitorski”

Common law sustav je tzv. akuzatorski pravni sustav nasuprot kontinentalnom koji je pretežno tzv. inkvizitorski. Akuzatorski dolazi od latinizma koji znači optuživati, a inkvizitorski od latinizma koji znači istraživati. Razlika je u poziciji aktera sudovanja: optužbe (tužiteljstva, Državnog odvjetništva), suda i odbrane.
U akuzatorskom (dakle common law sustavu), jedino tužiteljstvu pripada procesna inicijativa i obveza dokazivanja svojih tvrdnji. Pozicija suda je tu apsolutno neutralna, on nema nikakvu ulogu u dokaznom postupku. On samo presuđuje jednostavnu činjenicu: da li je tužitelj dokazao svoju tvrdnju ili nije.
I ne samo u pogledu dokazivanja: sud je također vezan i za pravnu kvalifikaciju (ne)djela, koju doduše tužitelj može prekvalificirati tijekom postupka. Ta pozicija suda i tužitelja pojednostavljuje i poziciju obrane, koja jedino mora upirati na nedostatak ili diskvalifikaciju dokaza tužitelja, u kontekstu pravne kvalifikacije optužnice.
Što je pravna kvalifikacija viša, zahtjevnija, to je posao tužiteljstva teži, a pozicija obrane lakša. Pozicija suda ostaje ista.

”U kontinentalnom procesnom pravu sud aktivno ‘traži istinu”

U kontinentalnom procesnom pravu koji je pretežno inkvizitorski (akuzatorski su postupci po privatnoj tužbi i supstidijarnoj tužbi), sud aktivno “traži istinu” i sam aktivno učestvuje u dokaznom postupku. Pozicija tužiteljstva tu je bitno lakša, on se na sudu ne mora niti oznojiti, pogotovo ako je prethodno sakupio dovoljno dokaza. Optužnica je tu više kao inicijalna kapsula u traženju istine. To također mijenja i poziciju obrane.
Dakle optužnica tužiteljstva u N’Doli nije bila ilegalno posvajanje, već trgovina djecom s ciljem (namjerom) iskorištavanja. Ovako postavljena optužnica sa očito skromnim tužiteljskim resursima, jednostavno nije imala šanse.

Možda će vas zanimati

Pletikos: Zambijski poučak ili – istjerati King Konga iz DR Konga

“Zambijska afera najznačajnija je i zapravo jedina prava afera u trodecenijskoj povijesti ove države”, piše Ivan Pletikos

”Skoro svi dokazi nalazili na teritoriju druge države – DR Konga”

Napominjem da npr .američki uredi Državnog Odvjetnika imaju astronomske budžete za prikupljanje dokaza uz sav suport policije. DO u N’Doli očito ga nema, a uz to stvar je dodatno komplicirala činjenica da su se skoro svi dokazi nalazili na teritoriju druge države i to DR Konga. Neki su dokazi što vidimo i iz svjedočenja onog policajca netragom nestali…

Sud je nakon kratkog dokaznog postupka jednostavno konstatirao očiglednu činjenicu da tužiteljstvo nije dokazalo svoju optužnicu da se tu radi o trgovini djecom s namjerom iskorištavanja.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
>Afera Zambija: Ako dokumenti o posvajanju nisu lažni, što je s ovim činjenicama?

”Ostaje visjeti u zraku pitanje što se stvarno dogodilo”

Kao kod svih presuda zbog nedostatka dokaza, ostaje visjeti u zraku pitanje što se stvarno dogodilo i da li odgovornost aktera ipak postoji. Činjenica je samo jedna da ovakva presuda ipak ne znači (teoretski) i kraj mogućnosti dokazivanja u ovoj pravnoj stvari barem dok ne protekne zastarni rok…
Da li sam iznenađen ishodom. Apsolutno ne, nakon što sam vidio vijest da je Vlada za tumača (da li je uopće bio potreban?) poslala ni manje ni više nego hrvatskog veleposlanika u Egiptu. Raya Donovana MVPEI-a.

”Nezabilježeni presedan u povijesti pravosuđenja”

To je sigurno nezabilježeni presedan u povijesti pravosuđenja! Što biste rekli o svom domaćinu koji vas je pozvao na privatnu večeru u svoj dom, a večeru vam sprema i služi, ni manje ni više, Jimmie Oliver glavom i bradom? Inače hrvatsko veleposlanstvo u Egiptu nije se proslavilo u spašavanju nesretnog Salopeka…

Možda će vas zanimati

Vladajući u Ljubljani priredili doček zambijske osmorke i djece; u Hrvatsku prevezeni kombijima ministarstava

Osim što su od početka tvrdili da papiri o posvajanju nisu krivotvoreni, slali veleposlanika kao prevoditelja engleskog na sud preko pola Afrike, sada su u Ljubljani poslali pravi odbor za doček

> Kongoanske vlasti o aferi Zambija: ‘Stranci ne mogu legalno posvajati djecu iz DR Kongo još od 2017. godine’
Ja sam osobno zadovoljan jer je ova Afera dokazala svoje kapacitete i performanse ( u tom pogledu nije nikako razočarala, dapače), te je nama koji moramo gledati stvarnost kroz velove opsjena i simulkruma i raznih drugih maskirnih sredstava, pokazala stvarnost današnje (i buduće) Hrvatske u svoj svojoj ružnoj golotinji.
Ona je također izvrstan (zapravo dosad najbolji) alat za projekcije budućih procesa i događaja. Osobno mi je drago zbog ovih osmoro osoba, jer uvijek imam sućuti za grješnika. Ali za grijeh nikad nemam.

Možda će vas zanimati

Hrvatskog veleposlanika u Egiptu poslali u Zambiju na sud; izvor iz MVEP-a: Vrlo neobično

Na prvom ročištu na Visokom sudu u Ndoli u Zambiji, osmero hrvatskih državljana optuženih za pokušaj trgovine djecom dobilo je, kako je javio Jutarnji list,...

”Ova presuda jest ujedno i trijumf korumpiranog hrvatskog pravosuđa”

Stoga mi je osobno krivo, jer ova presuda jest ujedno i trijumf korumpiranog hrvatskog pravosuđa koje je teško bolesno od trostruke korupcije: korupcije političkim i inim utjecajem, korupcije ideologijom i tek na kraju klasične korupcije novcem i dobrima.
Treba reći da je ova treća korupcija iako teško i ultimativno zlo, paradoksalno ujedno i najmanje zlo u komparaciji sa prve dvije vrste.

Jer kad i ako uhvate na djelu aktere treće korupcije, ona je problem tih aktera i njima slijedi teška kazna i retorzija. Druge dvije korupcije problem su svih nas, a sucima umjesto kazne redovito slijedi nagrada.

>Ministarstvo za Narod.hr potvrdilo: Od privedenih u Zambiji nismo dobili zahtjeve za posvajanjem djece iz DR Konga

”Trijumf bolesnog i lažljivog medijskog carstva u Hrvata”

Jer ova presuda jest i trijumf bolesnog i lažljivog medijskog carstva u Hrvata. Doduše ja sa njim nemam više nikakvih veza pa me baš briga. Za sebe ne će reći da sada “divljaju”…
Ova presuda je također i trijumf one države koja ne služi svome narodu već dosada sakrivanom hrvatskom Monte Carlu, novokomponovanim Kneževima i Kneginjama u Hrvatskoj pretvorenoj u jednu veliku Knežiju.
One Hrvatske koja je zla mater svojoj djeci koja je (još uvijek) beznadno vole i divna maćeha nahočadi koja je iskreno mrze.

O autoru:

*Ivan Pletikos bio je jedan od osnivača IDS-a, ali je brzo napustio stranku. Godine 2020. bio je kandidat Domovinskog pokreta na parlamentarnim izborima. Pletikos je također bio predstojjnik pulskog HZMO-a i sudac prekršajog suda te se bavi književnošću.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

**Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.