Borislav Ristić: ‘Povlačenje iz Afganistana pobjeda je zdravog razuma nad suludim ideološkim fanatizmom’

Kada povjesničari budućnosti budu nudili odgovore na velike političke zagonetke našega doba, među tim zagonetkama će svakako biti i pitanje raspada Sovjetskog Saveza i propasti komunizma. Za razliku od današnje mudrosti poklonika boginje Clio, koji još uvijek s nostalgijom gledaju na to razdoblje i uzroke propasti traže u “pogreškama” i “stranputicama” komunističkih vođa, vjerujem da će ti povjesničari budućnosti kao jedan od razloga propasti komunizma navesti – njegov besprimjerni uspjeh na globalnoj razini, piše Borislav Ristić u kolumni za Večernji list koju djelomice prenosimo.

Priča je to o tome kako je jedna rubna europska sila, stjecajem okolnosti, ostvarila toliki utjecaj u svijetu da je u jednom trenutku poželjela postati supersila. Taj trenutak koincidira s trenutkom Staljinove smrti.

I doista, sovjetski ekspanzionizam doživljava svoj procvat u poststaljinovskoj eri. Ruski tenkovi postaju rutina na ulicama Budimpešte, Praga ili Varšave. S revolucijom na Kubi Hruščov dolazi Amerikancima u dvorište i raketnom krizom gura svijet na rub nuklearnog rata. Preko svojih proksija u Vijetnamu Brežnjev i ekipa uspijevaju nanijeti poraz Amerikancima i proširiti komunizam na Indokinu. Afrika i Južna Amerika postaju zone njihova interesa. Na Bliskom istoku ostvaruju utjecaj poticanjem arapskog nacionalizma i instaliranjem sekularnih socijalističkih diktatura.

U dvadeset godina agresivne ekspanzionističke politike komunizam je postao globalan i već sredinom sedamdesetih činilo se da im nikad nije išlo bolje. Amerika je, s druge strane, s teretom poraza u Vijetnamu i krizom liderstva nakon Watergatea, bila u povlačenju

Intervencija Sovjeta u Afganistanu bila je ona točka u kojoj komunistički režim više nije mogao podnijeti vlastito širenje. Uslijedila je entropija čitavog sustava. Nedugo nakon povlačenja iz Afganistana urušio se i komunizam u samom Sovjetskom Savezu. Sve što su Sovjeti uspjeli svojim komunističkim globalizmom jest da su izgubili ugled “supersile”, uništili vlastito carstvo i pridonijeli usponu radikalnog islama kao nove geopolitičke snage.

Ironija je u tome da će, nakon pada komunizma, ideologiju globalizma prihvatiti Amerika, samo sada pod geslom “širenja demokracije u svijetu”. I možemo reći – gotovo s istim uspjehom. Njezina ju je elita gurnula u eksperiment stvaranja svjetskog Imperija, gdje je sama Amerika korištena tek kao sredstvo za uspostavu globalističkog carstva. Iz osjećaja vlastitog trijumfa ideologija je odnijela prevagu nad zdravim razumom i na kraju je polučila iste rezultate jedne sulude politike odvojene od stvarnosti – dovodeći Ameriku u situaciju u kojoj je počela gubiti status jedine “supersile”.

Tako je bilo sve do Trumpova zaokreta i odbacivanja ideologije globalizma, pod geslom “Amerika na prvom mjestu”. Njegova nedavna odluka da Ameriku napokon izvuče iz dugotrajnog i besmislenog rata u Afganistanu, čini se kao konačna prevaga politike zdravog razuma nad suludim ideološkim fanatizmom.

Što se nas tiče, za nadati se je kako će se dogovora držati i druga strana, što će na kraju omogućiti da se i naše snage povuku odatle. Naravno, ne na svoju ruku, već u dogovoru sa saveznicima, jer članstvo u savezu znači i obvezu. Bit će to korak u pravom smjeru, koji bi mogao povratiti ugled zapadnih demokracija u svijetu. Na žalost, za mnoge prekasno, među kojima je i hrvatski vojnik Josip Briški.

Kolumnu u cijelosti pročitajte na stranicama Večernjeg lista.

*Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Izvor: narod.hr/Večernji list