„Imam dojam da pravdate čin nestašne petogodišnje djece, a ne odraslih i školovanih ljudi. Barem se ja nadam, da su Vaše studentice osobe koje imaju određeni stupanj edukacije i da su u svom životu imale mnogo mogućnosti da steknu interkulturalne i interreligijske sposobnosti.“ napisala je gospođa Branka Raguž Benu Gibsonu, direktoru Njemačke akademije za film i televiziju iz Berlina, u čijoj organizaciji je nedavno oskvrnuta crkva svetog Ignacija u Dubrovniku, nakon čega je Ben Gibson na stranicama DFFB-a objavio ispriku Crkvi i Dubrovčanima, koju možete pročitati ovdje.
„Kao kršćanka, Hrvatica koja živi u Njemačkoj, porezna obveznica Savezne Republike Njemačke, čijim se novcem financira i rad Vaše akademije, uzimam si pravo i tražim od Vas i Vaših studentica iskrenu ispriku prema svim Dubrovčanima i kršćanskim vjernicima.“ napisala je Raguž.
U nastavku donosimo njezin dopis u cjelosti.
Žena koja se slikala gola u crkvi hvalila se ‘subverzivnom akcijom oskvrnuća’: Portal na domeni RTL-a pratio je na snimanju
Otvoreno pismo gospodinu Gibsonu, direktoru Njemačke akademije za film i televiziju
“Štovani gospodine Gibson,
sa zaprepaštenjem sam prošlog tjedna u hrvatskim medijima čitala o tomu što si je snimateljski tim studentica Vaše akademije dopustio u raznim crkvama u Dubrovniku.
Pročitala sam i Vaš pokušaj isprike na službenoj facebook stranici Deutsche Film und Fernsehakademie Berlin. Lijepo je da se pokušavate ispričati za Vaše studentice, iako, kako pišete, niste znali ništa o projektu.
Dubrovački fotograf koji je snimao golotinju u crkvi: ‘Radi se o buntu’
Uzet ću si pravo i napisati nekoliko misli o tomu. Uz jednu iskrenu ispriku se iskazuje i poštovanje prema ljudima od kojih se traži oprost. Poštovanje u ovom slučaju znači da se tim ljudima obratite na njihovom materinskom jeziku, tako se ističe da se misli ozbiljno. Ne gospodine Gibson, ne morate Vi znati hrvatski, to nitko od Vas ne traži. Ali bilo bi lijepo da ste angažirali nekog od prevoditelja u Berlinu koji bi preveo Vaše rečenice ljudima kojima je kao upućena Vaša isprika. U Berlinu ima mnogo ljudi koji bi to mogli uraditi za Vas. A ovako se primatelji navodne isprike osjećaju kao da gledate na njih s visoka iako mnogi od njih razumiju oba jezika koja ste koristili.
No nije to srž mog pisma. U Vašoj isprici ima točaka koje mi mnogo više smetaju i koje me dovode do sumnje da se u najboljem slučaju radi o nekolike brzinski napisane rečenice, bez mnogo razmišljanja, a ne o iskrenoj isprici. Tako pišete u verziji na engleskom jeziku, koja je također objavljena na facebook stranici, o pravoslavnoj crkvi. Ne gospodine Gibson, u fokusu je bila katolička crkva Svetog Ignacija. Prema riječima „fotomodela“ snimalo se u ukupno četiri crkve – tri katoličke i jednoj pravoslovnoj. Od Vas se moglo očekivati da se barem o tomu informirate.
Smeta me i Vaša argumentacija odnosno Vaš pokušaj opravdanja akcije. Imam dojam da pravdate čin nestašne petogodišnje djece a ne odraslih i školovanih ljudi. Barem se ja nadam, da su Vaše studentice osobe koje imaju određeni stupanj edukacije i da su u svom životu imale mnogo mogućnosti da steknu interkulturalne i interreligijske sposobnosti. Pišete da mladi redatelji i snimatelji kod svojih prvih filmskih koraka često griješe. Slažem se s Vama da mladi ljudi na početku svog posla često griješe na stručnom području. Samo, voditeljica tima je bila gospođa Marijana Verhoef. Prema javno dostupnim informacijama gospođa Verhoef od 2010. godine vodi razne projekte. Pa mi je jako teško vjerovati da je ona još uvijek stručno na razini početnice.
Ne gospodine Gibson, ovdje se ne radi o stručnoj pogrešci ili kako Vi nazivate pogrešci početnica s kojom su nenamjerno povrijeđeni osjećaji vjernika. Za mene je ovdje jako jasno da se radi o namjernom činu kako bi se upravo provociralo i uvrijedilo vjernike. Svaka poluobrazovana osoba u Europi zna da se u sakralni objekt ulazi tako da žene i muškarci nose odjeću na gornjem dijelu tijela koja prekriva ramena, a da su na donjem dijelu tijela bedra odjećom pokrivena. Za one koje roditelji nisu dobro odgojili, za one kod kojih je edukacija na (visokim) školama zakazala, koji nisu čuli za bonton ili za one koji pate od brzog zaboravljanja na ulazima u mnoge crkve imaju velike table sa slikama. Na tim tablma se mogu vidjeti ženska i muška osoba koje nose jako kratku suknju ili jako kratke hlače i majice na bretele. I to je onda prekriženo debelom crvenom crtom. Nekad se može vidjeti i par u bikiniju i kupaćem šorcu koji je također crvenom crtom prekrižen. Uvjerena sam da je i nepismenoj osobi europskog kulturnog područja značenje toga jasno i da ne zahtjevam od studentica previše ako očekujem da one mogu zaključiti, ako je gore opisani način odjevanja u crkvama zabranjen, da onda sigurno nije dopušteno da se netko u crkvi skida. Uz put rečeno, u mnogim crkvama je fotografiranje i snimanje bilo čega nedopušteno a to znaju i amaterski fotografi.
Što se zna o dubrovačkom fotografu koji je snimio golotinju u crkvi?
Pitam se samo, imate li Vi stvarno toliko malo povjerenja u znanje Vaših studentica ili sam ipak u pravu s mojom tezom da Vaša isprika nije iskrena isprika.
Protiv Vaše teze da se radi o nenamjernom povrijeđivanju osjećaja govori i izjava osobe koja je došla iz Beograda da bi sudjelovala u ovoj akciji u Dubrovniku. Ta osoba se je nakon provedena akcije na svojoj, u međuvremeno izbrisanoj Facebook stranici, ali postoje screenshotovi, prsila slijedećim riječima: „…Ja sam bila model, Stijepo Brbira je fotkao, a tri slatke Nemice s Berlinske filmske akademije su snimale dokumentarac o našoj subverzivnoj akciji, tipa skidačina u tri crkve i jednoj katedrali, baš smo ich OSKRNAVILI, sve u Dubrovniku, inkluziv jedna pravoslavna. Možete li mi objasniti kako nakon svega navedenog i poznatog možete govoriti o početničkoj grešci i nenamjernom povrijeđivanju vjernika?
(FOTO) Poslije oskvrnuća blagoslov crkve sv. Ignacija u Dubrovniku: Ponovo se mogu služiti mise
Naravno da se zalažem za slobodu umjetnosti i smatram da je ona veliko dostignuće demokracije. Samo i uz najveću volju ne mogu vidjeti umjetnički aspekt u razgolićivanju ženskih prsa pred oltarom u crkvama, u neestetskim pozama i slikama osrednje kvalitete. No, sve ako Vi ovo smatrate umjetnošću, znate i Vi sami, kao i ja, da nijedna sloboda nije neograničena, da sloboda jednog završava tamo gdje počinje sloboda drugoga. Ovdje je snimateljski tim Vaše akademije masivno povrijedio slobodu i osjećaje vjernika. Sloboda umjetnosti je ograničena i zakonima. To Vam stoji i u njemačkom ustavu. Mogućno poduzimanje pravnih koraka protiv Vaših studentica prepuštam dubrovačkoj biskupiji, njenom biskupu i predstavnicima pravoslavne crkve u Dubrovniku. Sudu prepuštam donošenje odluke jesu li hrvatski ili europski zakoni prekršeni i ako jesu, koji su.
Kao kršćanka, Hrvatica koja živi u Njemačkoj, porezna obveznica Savezne Republike Njemačke, čijim se novcem financira i rad Vaše akademije, uzimam si pravo i tražim od Vas i Vaših studentica iskrenu ispriku prema svim Dubrovčanima i kršćanskim vjernicima. Očekujem da se kao znak dobre volje i iskrene isprike ponište svi snimci akcije ili da se barem zaustavi njihovo širenje i javno prikazivanje kako bi se spriječilo daljnje vrijeđanje velike skupine ljudi.
Za kraj Vas želim upozoriti kako i što se radi kad je nekomu stvarno stalo do isprike. 2017. godine su dvije studentice japanskog Kanagawa sveučilišta iz Yokohame posjetile Köln. Za vrijeme tog posjeta otišle su i do kölnske katedrale gdje su po zidovima jednog tornja šarale. To su slikale i stavile na društvene mreže da se pohvale. Kad je rektor njihovog sveučilišta to vidio, nazvao je njemačkog veleposlanika u Japanu da mu se ispriča. Cijela delegacija, uključujući i studentice, je iz Japana doputovala u Köln da se ispriča. Japanci su pozvali delegaciju ljudi koji se brinu o održavanju katedrale da dođu u Japan. Tamo se organizirao svečani akt i predavanje o važnosti katedrale za vjernike u Kölnu i europsku kulturu.
U Japanu se zna što je pristojnost, pokazuje se poštovanje prema drugim vjerama i kulturama. A kako je to u Berlinu, gospodine Gibson? Poštuju li se u Berlinu kršćanske vjeroispovijesti? Uči li se na Vašoj akademiji što je poštovanje prema drugima? Znaju li Vaše studentice što su pristojnost, tolerancija i poštovanje drugih? Znaju li Vaše studentice ili Vi uopće za bogatu kulturu Dubrovnika koja je velikim dijelom obilježena kršćanstvom i kršćanskom tradicijom? I tko Vašim studenticama daje pravo da gaze po tomu, da gaze po vjernicima?
Gospodine Gibson, učite i djelujte!”
Branka Raguž
Tekst se nastavlja ispod oglasa
