Hrvatski se političari često zaklinju u demokraciju. Zašto ne usvajaju dosege demokracije onih nacija koje su demokraciju usvojile na višim civilizacijskim razinama? Zašto svaki američki vojnik, onaj na strani Konfederacije ili na strani Unionista iz vremena američkog građanskog rata (1861. – 1865.) ima danas isto vojno i građansko poštovanje? Zašto Amerikanci svoje pronađene mrtve vojnike bilo gdje u svijetu, iz svih ratova na svim prostorima izvan Amerike, nastoje pronaći i pokopati u domovini?
Postoji samo jedan ispravan motiv: Vojnik koji daje život za svoj narod, za svoju zemlju, za svoju naciju, za svoju državu – zavrjeđuje svako poštovanje, građansko, vojno i državno. A to se poštovanje živih može iskazati prema njegovom mrtvom tijelu time da se pokopa u svojoj domovini i u tlu gdje je ponikao. Poštovanje građana, vojnika i političara, prema naciji, himni, zastavi i poginulom vojniku, možemo učiti od Amerike. Ona je pojmovni uzor demokracije i domoljublja. Zašto nam Amerika nije uzor i u odavanju pijeteta i počasti mrtvima koji su poginuli za domovinu?
Hrvatski je primjer vrijeme Drugog svjetskog rata. Hrvati su suprotstavljeni, jedni su lojalni hrvatskoj državi, drugi su lojalni partizanskoj revoluciji na zasadama ruske boljševističke revolucije. Gine se na obje strane, sve vrijeme od 1941. do 1945. Najstrašnije je ipak ono što se događa poslije završetka Drugog svjetskog rata. Samoproglašeni maršal Josip Broz Tito upozorava svoje zapovjednike da će vrlo malo vremena biti na raspolaganju za konačni obračun sa “narodnim neprijateljima”, da će se raditi samo o nekoliko dana ili možda čak i sati za konačni obračun, čitaj – osvetu nad zarobljenicima.
U takvim okolnostima dolazi do najvećeg pokolja hrvatskog naroda i razoružane vojske NDH, od Bleiburga, preko Slovenije i Hrvatske, sve do Srbije, sve do kuda su sezali osvetnički krvavi Križni putovi. U Sloveniji ipak su najstrašnije i najmnogobrojnije jame, protutenkovski rovovi, okna rudnika, sve napunjeno hrvatskim žrtvama. Apsurdno pokapamo, a nikako da se oslobodimo i konačno povijesno stavimo Josipa Broza Tita na listu zločinaca, iako se pokapaju njegove žrtve.
Uskoro će se pronađene hrvatske žrtve iz Hude jame pokopati na groblju Dobrava kraj Teznog. Po svemu poznatome radi se o hrvatskim zarobljenicima. Ne slažem se s time da se hrvatske žrtve pokapaju u stranoj zemlji. Ako se doista utvrdilo da se radi o Hrvatima, treba ih pokopati u Hrvatskoj! To je jedini način na koji im Hrvatska može odati dostojnu sućut i poštovanje, kao stradalim pripadnicima hrvatskog naroda. Mjesto postoji, to je Udbina, – svehrvatski grob, o kojem je toliko puta govorio biskup Mile Bogović i nudio kriptu za ukop.
Slovenci u Teznom, nikada nisu dovoljno jasno i ako baš hoćete kršćanski istaknuli da se radi o pokopanim hrvatskim žrtvama.
Kakva je ono piramida tamo u Teznom??? Čemu služi ta piramida??? Kakav je ono natpis na piramidi??? O kome zbori taj natpis??? I ono najvažnije za sve hrvatske žrtve – gdje je KRIŽ za Hrvate u Teznom odnosno na groblju Dobrava???
Kad dobijem odgovor na ta pitanja tada bi poželio biti tamo na pokopu. Smatram da nas slovenska politika opet vodi žedne preko vode, a hrvatska politika i vlast nema dovoljno hrabrosti reći: Svaku hrvatsku žrtvu želimo, imamo pravo i dužni smo pokopati u Hrvatskoj!
Još se dobro sjećam kako su nam prošle 2015. godine Slovenci priredili izložbu na Dobravi, pokazali nam beogradsko i sarajevsko groblje, grobove židova i srba, te na udarnom mjestu i grob Gavrila Principa!!! Kakva je to bila poruka za Hrvate koji su stigli na misu i komemoraciju u Tezno??? Čujem da je izložba i ove godine još uvijek na svojem mjestu. Pa zar nije dovoljno jasno što za Hrvate predstavlja Gavrilo Princip?
